Koliko god loša bila osoba koju osuđujete i optužujete, vi sami morate biti jednako toliko dobri. Pošto ona ima rogove i kopita, onda ste vi sigurno anđeo. Pa, budući da vam krila ne rastu, sile stupaju u igru pokušavajući vratiti ravnotežu. Metode tih snaga bit će različite u svakoj konkretnoj situaciji. Ali rezultat će biti u biti isti: dobit ćete udarac po nosu. Ovisno o snazi i obliku vaše prosudbe, ovaj udarac vam može biti neprimjetan ili toliko jak da ćete se naći na jednoj od najgorih linija života.
Osuđivanje drugih ljudi, a posebno prezir, stvara vrlo jaku neravnotežu. Sa stajališta prirode, nema dobrih i loših ljudi. Postoje samo oni koji poštuju zakone prirode i oni koji unose poremećaj u postojeći “status quo”. Potonji uvijek na kraju budu pod utjecajem sila koje teže uspostaviti narušenu ravnotežu.
Osjećaj za pravdu neprestano nas tjera da osuđujemo različite ljude. No, to brzo postaje navika, a mnogi se ljudi s godinama pretvaraju u profesionalne osuđivače. Vrlo je loša navika osuđivati druge zbog misli i postupaka koji nisu usmjereni protiv vas osobno.
U većini slučajeva nemate pojma što je motiviralo osobu da učini ono što je učinila. Možda biste na njegovom mjestu postupili još gore. Dakle, kao rezultat svoje osude, stvarate višak potencijala oko sebe.
No, naravno, ispada da koliko god loša bila osoba koju osuđujete i optužujete, vi sami morate biti jednako toliko dobri. Pošto ona ima rogove i kopita, onda ste vi sigurno anđeo. Pa, budući da vam krila ne rastu, sile stupaju u igru pokušavajući vratiti ravnotežu.
Metode tih snaga bit će različite u svakoj konkretnoj situaciji. Ali rezultat će biti u biti isti: dobit ćete udarac po nosu. Ovisno o snazi i obliku vaše prosudbe, ovaj udarac vam može biti neprimjetan ili toliko jak da ćete se naći na jednoj od najgorih linija života.
Možete smisliti dugačak popis vrsta osuđivanja i njihovih posljedica, ali ja ću dati nekoliko primjera radi jasnoće.
Nikada ne prezirite ljude, bez obzira na sve! Ovo je najopasniji vid osuđivanja, jer se kao rezultat djelovanja ravnoteže sila možete naći na mjestu onoga koga prezirete. To je najizravniji i najlakši način da snage uspostave ravnotežu.
Prezirete li prosjake i beskućnike? Vi sami možete izgubiti svoj novac i svoju kuću, tako da je ravnoteža ponovno uspostavljena.
Prezirete li osobe s fizičkim nedostacima? Nema problema, dogodit će vam se nezgoda.
Prezirete li alkoholičare i narkomane? Lako biste se mogli naći na njihovom mjestu. Uostalom, ljudi se ovakvi ne rađaju, već takvi postaju stjecajem raznih životnih okolnosti. Pa zašto bi vas te okolnosti trebale mimoići?
Nikada ne osuđujte svoje radne kolege ni za što. U najboljem slučaju, činit ćete iste greške. U najgorem slučaju može doći do sukoba koji vam neće donijeti ništa dobro. Možete dobiti otkaz s posla, čak i ako ste apsolutno u pravu.
Ako osuđujete drugu osobu samo zato što vam se ne sviđa kako je odjevena, sami postajete jednu stepenicu niže na ljestvici dobar-loš jer emitirate negativnu energiju.
Ako je osoba ponosna na svoje uspjehe, ili je zaljubljena u sebe, u tome nema ništa loše. Nebitno samoljublje je samo sebi dovoljno pa nikome ne smeta.
Ravnoteža je poremećena samo ako se prenapuhano samopouzdanje suprotstavi prezirnom stavu prema tuđim slabostima, nedostacima ili jednostavno skromnim postignućima. Tada se samoljublje pretvara u ponos, a ponos u taštinu. Rezultat djelovanja sila ravnoteže, opet, bit će udarac po nosu.
Prezir i taština su ljudski poroci. Životinje ne znaju što je to. Oni se vode samo svrsishodnim namjerama i time ispunjavaju volju savršene prirode.
Samo se u bajkama životinje prikazuju kao osobe obdarene ljudskim osobinama. Uzmimo ponosnog, usamljenog i slobodnog vuka. S ljudske točke gledišta, on izaziva poštovanje. Ali glodavac debelih obraza voli napuniti trbuh, veselo cviliti i množiti se. Kad bi vuk imao arogantan prezir prema glodavcu, to bi bilo neprirodno i apsurdno.
Divlja priroda je savršenija od razumne osobe. Vuk, kao i svaki grabežljivac, ne osjeća ni mržnju ni prezir prema svom plijenu. Ali ljudi grade međusobne odnose na čistom višku potencijala.
Vadim Zeland
ATMA/econet.ru/Pripremila: Suzana Dulčić
