Ovo je jedan od glavnih razloga zašto NEMATE sreće u ljubavi

Sve dok ne zaliječite svoje duhovne rane, nitko vas neće spasiti od vaše boli i patnje, od vaše unutarnje samoće i žeđi za ljubavlju.

Jedan od glavnih korijena problema u vašem osobnom životu skriven je duboko u vašoj psihi, tako da se možda i ne sjećate – vaša roditeljska obitelj u kojoj ste odrasli.

Ako niste dobili bezuvjetnu ljubav od glavnih ljudi u svom životu, onda ta obitelj nije bila potpuna i zdrava, već u većoj mjeri disfunkcionalna.

Zašto nemate sreće u ljubavi?

Zahvaljujući imprintingu (reproduciranju svog prvog iskustva u životu i privlačenju ljudi sličnih onima koji su bili pored vas u prvim godinama života), uvijek iznova reproducirate onaj odnos prema sebi koji se upio kao spužva u podsvijest. Ovo je duboko, duboko, toliko duboko da vjerojatno svoju obitelj lažno smatrate ljubavnom i idealnom – gurnuta je na samo dno vaše osobnosti, kao u bunar.

Ali pogledajmo detaljnije, dio po dio, što ste zapravo dobili u obitelji iz djetinjstva?

Predlažem da riješite ovaj test:

Znakovi disfunkcionalne (bolesne) obitelji:

• Vaši roditelji nisu mogli, nisu bili sposobni pružiti vam bezuvjetnu, bezuvjetnu ljubav, bez obzira na njihove razloge.
• Od njih nikada niste dobili onaj stav prema sebi koji bi se mogao izraziti riječima: „Volim te takvog/takvu kakva jesi“, naprotiv, njihov bi se stav prije mogao izraziti ovako: „Ti nisi kao svi normalni ljudi”, “Ako budeš slijedio/la primjer svoje sestre/brata, možda ću te i zavoljeti”, “Ako budeš slušao/la, radit ćeš sve po mom…”
• Do pete godine već ste jasno shvatili da s vama nešto nije u redu. Uvijek si bio/la loš/a, razmažen/a sin/kćer svojih roditelja, nedostojan/na njihove ljubavi, a samim tim i nedostojan/na ljubavi općenito. Do pete godine ste naučili mrziti sami sebe.
• Bolesna obitelj je obitelj u kojoj roditelji nisu u stanju pružiti svojoj djeci bezuvjetnu ljubav, nisu u stanju odgajati ih u zdravoj atmosferi ljubavi.
• Takvi roditelji sami su odrasli u bolesnim obiteljima i nikad nisu iskusili bezuvjetnu ljubav kao djeca. A kad su i sami postali roditelji, pred njihovim unutarnjim pogledom nije bilo uzora po kojem bi naučili voljeti: sebe, svog supružnika ili svoju djecu, i voljeti zdravom ljubavlju. Jednostavno ne mogu dati ono za što ne vide potrebu, ono što sami nikada nisu dobili.
• U najgorem slučaju, oštećeni, nesretni, nepouzdani, nesposobni razumjeti vlastite osjećaje, ne znaju što znači voljeti, što znači biti dobar otac i majka, što znači svoju bezuvjetnu ljubav dijeliti sa svojom djecom.
• Nemaju pojma kako mogu dopustiti svojoj djeci da slobodno razvijaju svoju individualnost; plaši ih svako odstupanje od vlastitih obrazaca ponašanja.
• I sami su bolesni, odgajaju te u zagušljivoj atmosferi bolesnih odnosa, jer ništa drugo ne znaju. Ne možemo, naravno, ovdje govoriti o svjesnom izboru; radije, to je uvjetovani odgovor, koji se nesvjesno prenosi s jedne generacije na drugu. To je dugačak lanac; uključuje mnoge generacije. Bolesni roditelji odgajaju bolesnu djecu, koja kao odrasli stvaraju nove bolesne obitelji, a oni opet odgajaju bolesnu djecu. Ova bolest seže kroz više generacija: prenosi se s jedne generacije na drugu, nasljeđuje je svaka sljedeća generacija od prethodne.

Znakovi bolesne obitelji su i sljedeće karakteristike jednog ili oba roditelja:

• alkoholizam,
• ovisnost,
• ljubavna ovisnost,
• mentalno ili tjelesno loše zdravlje,
• psihički ili fizički nedostaci,
• nemogućnost kontrole hrane ili rada;
• bolna želja za čistoćom u svemu, poprimajući oblik mentalne bolesti;
• ovisnost o kockanju, ekstravagancija;
• skloni su pribjegavanju fizičkim metodama utjecaja na partnera ili dijete;
• njihovo spolno ponašanje prema djetetu je nedostojno, a opcije mogu biti vrlo različite, od pokušaja zavođenja do izravnog incesta;
• promiskuitetni su u spolnim odnosima izvan obitelji.

Evo još znakova nezdrave atmosfere i roditeljskog ponašanja:

• stalna psovka
• kronična napetost u odnosima, nemogućnost ili nespremnost da se ona ublaži;
• ekstremna krutost kada su u pitanju novac, seks ili vjerska pitanja;
• stalno natjecanje u odnosima jedni s drugima ili s djecom;
• prisutnost favorita u obitelji;
• njegovanje natjecateljskog duha među djecom;
• pretjerano stroga disciplina u obitelji koja živi prema strogim pravilima;
• atmosfera obitelji koja živi bez ikakvih pravila, gdje je sve ili gotovo sve dopušteno; zagušljiva atmosfera u obiteljima, čiji su članovi međusobno povezani pretijesnim vezama koje im ne dopuštaju sklapanje prijateljstava i poznanstava izvan obitelji;
• prisutnost roditelja u obitelji, od kojih jedan dominira u svemu, a drugi se pred njim samoponižava;
• kulturni matrijarhat, kada ulogu oba roditelja igra jedna majka;
• rana smrt jednog od roditelja;
• ponovno spajanje s roditeljem koji je prethodno odbacio obitelj;
• razvod u svim njegovim varijantama; situacija kada je život roditelja u opasnosti, ili kada taj život na neki način postaje sve gori i gori samo zbog same činjenice njihovog roditeljstva.
• Ponašanje roditelja oboljelih od ove bolesti je nepredvidivo, na njih se ne može osloniti, nikad nisu tu kad ih trebate.
• U takvoj obitelji neće ni pomisliti pokušati riješiti nastale obiteljske probleme. Ako nastanu, ne rješavaju se, već naprotiv, pažljivo se maskiraju.
• Članovi obitelji ne mogu slobodno izražavati svoje osjećaje i misli, izražavati želje i maštarije. Otvorena, iskrena komunikacija ili se smatra sumnjivom ili, još gore, strogo se kažnjava.
• Obećanja se nikad ne drže. Svatko je pun svojih tajni i misterija, a čim netko provali čašu, svi odmah saznaju.
• Samo postojanje bilo kakvih problema u potpunosti se negira. Svi okolo su za nešto krivi.
• Jedna strana nikad ne oprašta greške, druga u njima ustraje.
• Okrutnost, strah, ismijavanje, nepoštivanje, ponižavanje, oduzimanje dostojanstva, sarkazam, optužbe za neuspjeh i šutnja ovdje postaju zakoni obiteljskog života, zakoni koji prvo zadivljuju, a potom potpuno uništavaju svaku mogućnost zdravih odnosa.

• Što je više nefunkcionalnih pravila u bolesnoj obitelji, to je bolest ozbiljnija.
• Za mnoge roditelje pogođene ovim sindromom odgoj djeteta postaje igra koja se temelji na želji za dominacijom i podjarmljivanjem.
• Djeca su dužna činiti samo ono što roditelji žele od njih, i ne samo činiti, nego i misliti, osjećati, govoriti, i uopće biti u svemu onakvi kakvi roditelji žele.
• U drugim obiteljima, naprotiv, djeca su zanemarena, naizgled neprimjećena, ma koliko se trudila ugoditi, zaslužiti odobravanje, osvojiti pažnju ili ljubav.
• No u svakom slučaju, bilo da je dijete pod stalnom kontrolom ili mu se ne obraća pozornost, nefunkcionalna pravila igre rađaju bolesti (ovisnosti, ljubavna sreća).

(Na temelju knjige “Sindrom Marilyn Monroe”)

Ako ste barem na jedno pitanje odgovorili s “da”, onda imate na čemu raditi. Sve dok ne zaliječite svoje duhovne rane, nitko vas neće spasiti od vaše boli i patnje, od vaše unutarnje samoće i žeđi za ljubavlju.

Alena Reichert

ATMA/econet.ru/Pripremila: Suzana Dulčić