Pješačenje će vam ojačati srce i raščistiti misli. Čut ćete tišinu. Pješačenje je zapravo način slavljenja života…
Tijelo je u stalnom kretanju, unutra, od srčanih otkucaja, krvotoka, izmjene tvari, disanja, treptanja… Jer život ne miruje. Život je tek ako ne miruje.
Na jednom satu, sjećam se dječaka nemirnih nogu, sjedio je na stolici većoj od njega, cijeli sat je sjedio i pisao, a noge su mu neprestano išle amo-tamo ne uspijevajući dosegnuti do poda. Podučavala sam ga francuski, i tek kasnije palo mi je na pamet da sam ga zapravo na taj način odučavala od kretanja.
Aristotel je osnovao školu koja se nazivala peripatetičkom, od starogrčke riječi peripatetikos, onaj koji se kreće, jer se nastava u njoj odvijala u šetanju uokolo.
Mene su šetanju naučili psi. Bilo mi je dozvoljeno imati psa ukoliko se obavežem da ću psa šetati. Na kraju je ispalo da je pas šetao mene. Išla sam poslušno za njim, skrenuo bi svako malo, putevi su se umnožavali, i umrežavali, sve smo se više udaljavali, i prije nego sam završila osnovnu školu, bilo mi je jasno da sam pola otoka stavila u noge.
Pas koji miruje ne može biti sretan. Psima je kretanje prirodno. Sklona sam vjerovati da gdje god da se život utjelovio, kretanje je prirodno, ali odraslom čovjeku kretanje je najčešće nešto za što neće imati vremena.
Pješačenjem u prirodi počela sam se uistinu baviti kada mi je to postao posao. Jedna turistička agencija pitala me da li bih htjela umjesto pasa šetati Francuze. Na francuskom pješačenje u prirodi stane u riječ la randonnée. Istina da me privlačio posao profesionalnog šetača pasa, ali nisam znala da postoji posao profesionalnog šetača ljudi. Otočani su smatrali da imam najgori posao na svijetu, no ja sam smatrala da na svijetu nema boljeg ureda od puteljaka na mom otoku.
Danas bih pješačenje u prirodi objasnila kao kretanje u neuređenom prirodnom okruženju, i to pomoću vlastitih nogu. Pješačenje u prirodi zasigurno ne uključuje motorizirana sredstva kretanja, kao ni kretanje po asfaltiranim površinama. Pješačit ćete na raznolikim prirodnim terenima, zemljanim, kamenim, neravnim… Staze za pješačenje mogu i ne moraju biti označene. Često su to stari putevi između naselja, puteljci kroz šumu, usred vinograda, putevi kojima se nekada vodila stoka na ispašu, ili putevi koje je usjekla voda slijevajući se niz padinu…
U hrvatskom jeziku, za pješačenje u prirodi raširena je upotreba anglicizma hiking. Hiking nije planinarenje. Hiking je pješačenje koje ne uključuje nužno planinu. Fokus je na samoj aktivnosti pješačenja koja je aerobna i ne iziskuje velike fizičke napore, te kao takva pruža dobrobiti za zdravlje cijelog organizma. Hiking će vam ojačati srce i ušutkati mozak. Raščistit će vam misli. Hiking će vas naučiti čuti tišinu. Hiking uključuje i upoznavanje biljaka. Hiking je najjednostavnije rečeno jednostavan način slavljenja života.
Pješačenje u prirodi omogućit će vam da putujete manje i iskusite više. Usporit ćete, opustiti se, i uroniti u sadašnji trenutak, nahranit ćete se prirodom, opskrbiti kisikom, otkriti mjesta za koje niste ni znali da postoje, i doživjeti iskustvo povezivanja sa samim sobom. Pješačiti možete nekoliko sati, cijeli dan, ili dan za danom uzastopce što se onda naziva pješačkom turom.
Šetnja postaje hiking trajanjem i odvijanjem usred prirode. Vremenska granica koja bi razlikovala šetnju od pješačenja u prirodi svakako je individualna. Međutim rašireno je mišljenje da bi pješačenje u prirodi trebalo trajati barem dva-tri sata.
Pješačenje u prirodi zapravo je meditacija u kretanju. Utjecat će pozitivno na razne aspekte vašeg života, i naučit će vas poniznosti – jedino pred prirodom moguće je biti veliki i mali istovremeno.
Od opreme za pješačenje u prirodi najvažnija je obuća – udobna, lagana, stabilna, i dovoljno čvrsta da apsorbira udarce i kilometre koje ćete skupljati u nogama.
Za kraj još nešto – pješačenje u prirodi na nijedan način nema za nastojanje mijenjati prirodu. Jedina moguća promjena je promjena koju pješačenje u prirodi potiče u nama.
Putovanja Otok Korčula – ča je život nego fantažija i Otok Mljet – povratak u raj sadržavaju u svom programu pješačenja u prirodi. Detaljne informacije možete pronaći na sljedećim poveznicama:
Otok Korčula – ča je život nego fantažija
Tina Andrijić
