Priroda današnjeg dana je “poštovanje bračne sudbine”.
Prema sudbonosnom duhu koji nas je u početku spojio u bračni savez trebali bismo njegovati poštovanje. Naime, gledano iz kuta duše, ništa se ne događa slučajno. Osjećanje sudbinskog, koje prati početak duboke veze nagovještava namjeru koja daleko premašuje vidokrug ljudi koji su u nju uključeni. Uvažavanjem tog pokreta sudbine možemo steći određeni mir i oslonac, kao i poniznost, kada nas veza nastavlja stavljati pred neočekivane izazove. Tijekom cijele veze možemo se sjećati sudbonosnih početaka uočavati daljnje naznake da brak ima usmjerenje nezavisno od namjere partnera. Veza može imati neočekivane obrte ili otkriti iznenađujuće elemente koji mogu predstavljati i zadovoljstvo i prijetnju. Naravno, neke veze i brakovi ispadnu kao prava propast; ali čak i tada možemo imati poštovanje prema rasporedu zvijezda i planeta koji nas je postavio u tu priču.
Sudbonosnost veze ne mora se pokazati samo u pogledu izuzetnih okolnosti ili sinkroniciteta, već i u vidu elementa najobičnijih događaja za čije događanje ne možemo sebi pripisati isključivu zaslugu. Ako se nečija karijera preokrene u određenom pravcu, takav razvoj može dijelom biti zbog odluka i svjesnih izbora, a dijelom zbog postupnog očitovanja duše kada su uključene nepoznate sile i dublji motivi. Parovi ponekad troše previše vremena i energije raspravljajući se oko učinjenih izbora, dok bi im vjerojatno bilo bolje da zajedno ispituju, uz određen stupanj poniznosti i prijemčivosti, tajanstvene elemente koji su im ušli u život.
Odazivajući se na sudbinske dimenzije u vlastitom iskustvu i vezi samoj, par može položiti temelj za istinsku duhovnost kao sastojak svoje ljubavi. Reagirajući ne samo na partnerove izbore i razloge, nego i na duboke, neosobne činioce, oni poniru u svoje duše i uspostavljaju vrstu intimnosti koja je dublja od one koju može donijeti međusobna analiza. Tada se veza može zasnovati na osnovi koja nije sasvim ljudska, na temelju koji je daleko čvršći od bilo čega što bi mogla stvoriti ljudska umnost.
Naše svjesne namjere često su obojene neurotičnim materijalom i mogu imati nesvjesne mehanizme i svrhe koji više služe za odbijanje nego za poštovanje duše. Ali, kada sebe izrazimo tako da se pokaže manje svjestan materijal, onda prilazimo domeni sudbine i providnosti, gdje duhovni stav poštovanja sudbine i drugih transpersonalnih činilaca stvara daleko dublju intimnost. Ako ćemo njegovati dušu u vezi, onda moramo koristiti sredstva koja se dorasla svetim dimenzijama duše.
Mario Piškur, psihoterapeut
terrajungiana.hr
