AKO STE PROPUSTILI/LA PREDHODNE NASTAVKE PRIČE KLIKNITE OVDJE 🙂
Sa strane se čuo tup udarac dok je Ivanu kutija najprestižnijeg tropskog ruma ispala na pijesak plažnog bara. Namjerno su ostavili pijesak po podu umjesto dasaka jer je cijeli otok stalno bio na istoj temperaturi i bilo je ugodno gaziti cijeli dan po mekanom i masirajućem pudingu od kvarcnog pijeska.
„Marina?“ – oglasio se Ivan veselog i vedrog, ali i vrlo zbunjenog tona.
U naletu bijesa Marina je krenula na Ivana, na što je ovaj shvatio da je situacija prežestoka za razgovor. Okrenuo se i počeo trčati popikavajući se i udarajući u namještaj i prazne boce tropskog ruma razasute po podu od jučerašnjeg tuluma.
Marina je krenula trčati stisnutih šaka, a tek kasnije će otkriti da su joj nokti napravili malene brazde u dlanovima i da će proći nekoliko tjedana dok tijelo regenerira taj njen izlet u bijes.
Ivanov otac Martin samo je promatrao scenu i zabrinuto gledao kako njegov sin trči preko plaže dok ga naganja njegova bivša supruga.
„Ah“ – izustio je napokon 66-ogodišnji barmen i vratio se pranju čaša, otpuštajući stres i zabrinutost u jednom malom potezu. Zadnjih nekoliko mjeseci Ivan je samo pričao o Marini. Njegov otac uputio mu je više puta opasku:
„Znaš kako djeluje zakon privlačnosti“, aludirajući na poznati svjetski film „Tajna“, „ako nastaviš pričati o njoj jednog dana će ti se pojaviti u baru!“
U daljini je bijesom gonjena Marina sustigla Ivana i počela ga nespretno tući rukama i nogama, lupajući ga predivnim tropskim šeširom koji joj je nekim čudom ostao na glavi dok je trčala. Relikvija instagramskog foto naslikavanja od nekidan.
„Gade!“ – vikala je Marina.
„Kretenu!“ – nastavila je dok ga je lupala.
„Kako si me preveslao! A voljela sam te! Radila sam sve za naš brak! Brinula se o tebi, o nama! Ostavio si me i otišao, zar ti ljubav nije ništa značila? Mjesecima smo te tražili, djeca pitaju za tebe!“
Ivan ju je snažno zgrabio i srušio na tlo dok se ona nastavljala koprcati pokušavajući ga opet udariti. Nenaviknut na ovakvo ponašanje od strane Marine, ali vrlo dobro utreniran zadnjih godinu dana kao voditelj i vlasnik plažnog bara gdje se toče hektolitri piva i tropskog ruma. Morao se prilagoditi i naučiti nove vještine svladavanja pijanih i histeričnih gostiju.
Marina je uvijek bila plaha i plačljiva. Bijes i ljutnja zadnje su što bi Ivan rekao za Marinu. Izgleda da su se promijenili oboje.
Marina se napokon prestala trzati i počela nemoćno skvičati:
„Falio si mi, jebemu!“
„Kakav god da si bio, falio si mi.“ – gnjev i bijes su se počeli smanjivati prepuštajući mjesto pravim osjećajima: ljubavi.
„Još uvijek mi fališ…“ – izašla je iz Marine istina koju više nije mogla skrivati. Njeno tijelo se opustilo i prestalo s naporima da istuče Ivana. Ivan je to osjetio i počeo postepeno popuštati stisak i dajući joj da se odmakne i uspravi.
„Možda bi bilo dobro da sjednemo na jednu čašicu ruma“ – predložio je Ivan.
Marina je samo kimnula i ustala se s pijeska i pokupila šešir. Šok je počeo napuštati njezino tijelo i razum joj je počeo vraćati kontrolu nad osnovnim motoričkim funkcijama. Sad je ponovno mogla usmjeriti svoje noge da hodaju kamo ona želi. Sa zanimanjem je promatrala kako joj se noge tresu.
Ništa bolje nije bilo ni kod Ivana. Posljednjih mjeseci samo je razmišljao o Marini, preispitivajući svoju odluku da ode. Ispočetka mu se to činilo kao genijalna ideja. Napokon sloboda! Ali kad je dobio slobodu i predivan odnos sa djevojkom Sarom na tropskom otoku, biznis iz snova i partnerstvo s ocem, počeo je osjećati tupu prazninu u svom srcu. Tulumi koje je priređivao svaku večer i novac koji je tekao u potocima samo su mu privremeno odvratili misli od te praznine. Što je on više tuluma napravio i novaca zaradio to je praznina bila veća.
Jedan dan požalio se ocu na to stanje i dobio zanimljiv odgvor nazad:
„Zašto ne okupimo lokalnu ThetaHealing® zajednicu i napravimo radionicu na temu praznine u srcu?“
Kroz globalnu mrežu ThetaHealing® je povezan s cijelim svijetom i bilo im je lako pronaći grupu u njihovoj blizini. Otkačeni, duhovni, ozbiljni, partijaneri, muški, ženski… bivši direktori, sadašnji direktori, kućanice… okupilo se veselo mnoštvo i izmjenjivali su informacije i pohađali zajedno seminare i organizirali kućna i Zoom druženja.
„Praznina u srcu“ bila je odlično posjećena, kao i sva njihova druženja. Pogotovo otkako je Ivan otvorio bar, imali su se i gdje sastajati kad nije bilo tuluma. Ušavši u duboku meditaciju na radionici koju je vodio jedan od iskusnijih dugogodišnjih veterana Theta tehnike, pošao je u tu prazninu i tamo vidio Marinu. Njegovo srce i Marinino srce kucali su kao jedno.
Dugo nakon radionice mučila ga je vizija koju je vidio. Počeo je sanjati Marinu i pričati sa Sarom o tome. Sara je bila predivna djevojka koju je upoznao odmah po dolasku na otok i između njih se dogodila instant kemija. Stanje nije dugo trajalo jer je to bilo jedno od onih „mrkva“ iskustava. Jako su se dobro slagali, ali nakon što je početna strast nestala ostala im je samo funkcionalna veza. Nije bilo plakanja, kao s Marinom i to je Ivanu bio glavni argument da nastave vezu. Sara je bila zadovoljna seksom i njoj je pasao njihov mali aranžman i komuna koju su izgradili oko bara i suradnje s hotelom. Ona bi obavljala posao vodiča za hotel i onda bi nagovarala goste da dođu u bar. Tako je upoznala i Marinu, a da to nije ni znala.
„Možda je ona tvoja srodna duša? Ipak? Sad kad je nema više to možeš vidjeti.“ – pametno je primijetila Sara jedan dan. Imala je visok stupanj emocionalne inteligencije i to joj je omogućavalo da razrješava sukobe i prilično dobro zarađuje od otočke provizije. Nagovarala bi ljude na svakakve klubove, barove i avanturističke izlete, a onda bi od organizatora sa strane dobila proviziju.
„Da ti se ona sad pojavi u baru što bi učinio?“ – lukavo je jedan dan Sara priupitala Ivana.
Upravo to se sada i događalo Ivanu pred njegovim očima. Ono što nije očekivao je da će mu noge početi klecati dok su hodali natrag prema baru, kao u 16-ogodišnjaka kad ide na prvi spoj.
Sjeli su, a Martin je natočio u male čašice onu bocu ispod šanka, za krizne situacije s visokim postotkom alkohola od lokalnog dilera. Bez etikete, naravno. Dodao je i nekoliko komada grickalica i voća na stol, da se drugima čine kao regularni gosti.
Prvi gutljaj i jezik im se potpuno razvezao.
„Fališ i ti meni.“ – prvi je počeo Ivan na šok i čuđenje Marine.
„Šta stvarno?“ – nastavila je Marina.
„Da, otkako sam došao ovdje sve je bilo super, ali pojavila se jedna praznina u mom srcu i počela je samo rasti i rasti dok sam shvatio da si mi u njoj bila ti cijelo vrijeme. Ispunjavala si moje srce i činila si od mene kompletnog čovjeka tako što si probudila sve djelove mene kako to drugi ljudi ne mogu napraviti. Ne da meni išta fali ili sam polovičan, nisam, ali ti si uspjela doprijeti jako jako duboko u srž moga bića. Da nije bilo tebe ne bih otkrio sebe.“
„Ah da? Wow! A kako si to otkrio sebe?“ – Marina nije očekivala ovako kompleksne i emocionalno inteligentne izjave.
„Sve je počelo kad sam upisao jedan seminar.“ – oprezno je nastavio Ivan. Nije bio siguran koliko daleko može ići s ovim. Što ako ga proglasi ludim?
„I ja sam bila na nekim seminarima otkako si otišao.“ – oprezno je rekla Marina dajući Ivanu prostora za manevriranje oko teme i potičući ga da nastavi dalje.
„Drugačija si“ – kaže Ivan.
„I ti si, haha. I pritom ne mislim na tvoj predivan otočki ten.“ – sa smješkom kaže Marina gledajući vragolastim očima njenog novog-starog miljenika, sad se već očito upucavajući.
Loptice su se nastavile dobacivati preko stola cijeli dan dok se razgovor sve više otvarao. Svaki put kad bi zapeli, Martin bi se odnekud pojavio sa spasonosnom tekućinom. Pred kraj dana oboma je već bilo jasno da je pojam „srodna duša“ dobio novo značenje u njihovim životima.
Zalazak sunca im nikad nije bio ljepši nego taj dan, kad su ponovno otkrili jedno drugo iako su se znali već skoro 20 godina.
„Što ćemo sada?“ – na kraju dana pitali su jedno drugo.
Ivan je sutradan iskreno porazgovarao sa Sarom, kojoj je jedino iznenađenje bilo što je Marinu već upoznala! Cijela situacija joj je bila beskrajno smiješna, ali joj je bilo drago da je Ivan napokon iskren i da je preuzeo odgovornost za svoje osjećaje i za svoju obitelj.
„Cijelo ovo vrijeme svašta sam naučio, ali odgovornost nisam imao kad sam odlazio iz Hrvatske.“ – kazao je na kraju Ivan Marini.
„Mislim da me je sve ovo naučilo odgovornosti.“ – zaključio je.
„Znaš, na neki čudan način i mene isto. Hvala ti za to.“ – dodala je Marina.
„Hvala tebi za plakanje.“ – zahvalio se Ivan.
„Hahaha“ – oboje su se slatko nasmijali jedan drugome dok su razmišljali kako će se vratiti u Hrvatsku i sve ovo objasniti djeci!
Kraj 3. dijela i kraj priče.
NAPOMENA:
Ova priča je djelo fikcije i svaka poveznica sa stvarnim ljudima ili događajima je slučajna. Nastala je iz inspiracije koju su potaknule stvarne priče theta praktičara koji su završili seminare ThetaHealing®-a u Theta Centru i koristili tehniku da poboljšaju svoj život. Služi za zabavu i inspiraciju čitatelju da mu predoči kako je moguće izaći iz teške životne situacije rješavajući unutarnja pitanja pojedinca i unoseći više mira u životne situacije te time prevazići poziciju žrtve. Nastala je kao ideja da se umjesto šablonskih reklama napiše nešto što će zabaviti čitatelja 🙂
Ako vas zanima što je to ThetaHealing® i Theta Centar ispunite ovu prijavnicu i saznajte više!
