Kada pojedinac živi svoj život kao pojedinac, on je prisiljen preuzeti odgovornost za svoj život pa tako je i sklon osjećati porazan teret i osjećaj nemoći s kojim se ne može nositi. Pridruživši se gomili ili masovnom pokretu, pojedinac je privremeno “oslobođen” ove odgovornosti i osjećaja nemoći, te dolazi do osjećaja da je sposoban uzdrmati sve. U gomili su glupe, neuke i zavidne osobe oslobođene osjećaja svoje beznačajnosti i nemoći, te su umjesto toga opsjednuti pojmom brutalne i privremene, ali goleme snage. Nemoguće se je potpuno izvući iz ovoga no djelomična sloboda i neovisnost mogu se postići iznošenjem stvari na svjetlo razuma ideja, vrijednosti i uvjerenja koji vode naše postupke. Jer kako je Gustave Le Bon mudro tvrdio: “Tiranija koja se nesvjesno provodi nad ljudskim umovima jedina je prava tiranija, jer se protiv nje ne može boriti.”
Priroda mase ili rulje dugo je bila interesantna tema u filozofiji. Međutim, 18. i 19. stoljeće bilo je vrijeme kada je povećan naglasak stavljen na razumijevanje psihologije mase ili gomile. Na primjer, filozof iz 18. stoljeća Jean Jacques Rousseau je izjavio da “…imamo vrlo nesavršeno znanje o ljudskom srcu ako ga ne ispitujemo i u gomili.”
Gustave Le Bon (1841-1931), francuski socijalni psiholog, često se smatra ocem studija psihologije gomile. Le Bon je vjerovao da je razumijevanje psihologije mase bitno za pravilno shvaćanje povijesti i prirode čovjeka. Kao što je napisao u svom klasičnom i vrlo utjecajnom djelu “Mase: Studija popularnog mišljenja”:
“Grupa, a ne izolirani pojedinci, može biti navedena da se izlaže riziku smrti kako bi osigurala trijumf vjere ili ideje, koji se mogu ispaliti s entuzijazmom za slavu i čast… Takvo je herojstvo bez sumnje pomalo nesvjesno, ali od takvog herojstva se stvara povijest.” – Gustave Le Bon
Istražit ćemo Le Bonove uvide u prirodu mase, pogledati ulogu koju ideje imaju u utjecanju na masu, ispitati religiozni osjećaj mase i raspravljati o psihološkim i emocionalnim prednostima koje čovjek ima od pridruživanja gomili.
Što je gomila, masa, rulja? Le Bon je definirao gomilu kao skupinu pojedinaca ujedinjenih zajedničkom idejom, vjerovanjem ili ideologijom.
Ideja koja ujedinjuje gomilu nije odabrana postupkom jasnog rasuđivanja i ispitivanja dokaza. Umjesto toga, kao što ćemo kasnije detaljnije raspravljati, mase prihvaćaju uvjerenja i ideje površno i koriste ih kao gorivo za revolucionarno djelovanje.
Kada pojedinac postane dio gomile, prema Le Bonu, prolazi kroz duboku psihološku transformaciju. Odnosno, on prestaje djelovati kao pojedinac:
“On više nije on sam, već je postao automat koji je prestao biti vođen svojom voljom.” – Gustave Le Bon
S takvom psihološkom transformacijom, pojedinac više ne živi za sebe, već umjesto toga postaje pijun koji žrtvuje svoje osobne ciljeve i ciljeve u korist onih iz gomile:
“U gomili su svaki osjećaj i čin zarazni do te mjere da pojedinac spremno žrtvuje svoj osobni interes za kolektivni interes.” – Gustave Le Bon
Kao što je ranije spomenuto, Le Bon je tvrdio da gomila nastaje kada utjecajna ideja ujedini brojne pojedince i tjera ih da djeluju prema zajedničkom cilju. Te utjecajne ideje, međutim, nikada ne stvaraju članovi gomile. Umjesto toga, na svijet ih donose umovi velikih (dobrih ili loših) pojedinaca.
Budući da su oni koji čine gomilu po svojoj prirodi osrednji, oni nisu u stanju razumjeti te ideje u njihovom izvornom obliku. Stoga, da bi ideja ujedinila i utjecala na gomilu, najprije se mora temeljito pojednostaviti.
Na primjer, veliki filozof mogao bi veličati prirodu slobode u remek-djelu od 800 stranica. Međutim, gomila, koja nije sposobna shvatiti takve misli, zahtijevala bi da se koncept slobode temeljito pojednostavi kako bi potaknuo revolucionarno djelovanje. Le Bon je rekao da tu dolaze vođe. Jer vođa gomile je taj koji saopćava pojednostavljene ideje gomili i na taj način je ujedinjuje i potiče na djelovanje.
“Većina ljudi, osobito među masama, ne posjeduje jasne i razumne ideje o bilo kojoj temi, bez obzira na njihovu vlastitu specijalnost. Vođa im služi kao vodič.” – Gustave Le Bon
U današnje vrijeme može se vidjeti kako gomile postaju okrjepljene i pomlađene kada čuju vođu kako izgovara da se za neku stvar treba boriti u ime slobode, mira ili prosperiteta. Nakon što se te riječi proglase, članovi gomile klimaju glavom u slijepoj poslušnosti prema svemu što slijedi iz usta vođe – a ne znaju za pokvarene namjere koje bi mogle biti pravi vodič za postupke vođe.
“Kako je brojna gomila koja se herojski suočila sa smrću zbog uvjerenja, ideja i fraza koje su jedva razumjeli!” – Gustave Le Bon
Pozivajući se na ideje kojima vođe manipuliraju kako bi upravljali i kontrolirali mnoštvo, Le Bon je napisao:
“Mnogi ih smatraju prirodnim silama, nadnaravnim moćima. Oni izazivaju grandiozne i nejasne slike u ljudskim umovima, ali upravo ta nejasnoća koja ih obavija tamom povećava njihovu tajanstvenu moć. Oni su tajanstvena božanstva skrivena iza tzv. svetog ormara, kojem pobožnici pristupaju samo u strahu i drhtanju.”– Gustave Le Bon
Pristupajući ovim pojednostavljenim i stoga ozbiljno neshvaćenim idejama kao tajanstvenim božanstvima, gomila uvijek stvara religiozni odnos prema idejama koje ih motiviraju na djelovanje. To je slučaj čak i kada ideje nemaju eksplicitno religioznu komponentu: “Osoba nije religiozna samo kada štuje božanstvo, već kada uloži sve resurse svog uma, potpuno podčinjavanje svoje volje i cjelokupnu dušu, žar fanatizma u službu svrhe ili pojedinca koji postaje cilj i vodič njegovih misli i djela.”
Na ovaj način razmišljanja Le Bon je nastavio:
“Kad bi bilo moguće potaknuti mase na ateizam, nevjera bi pokazala sav netolerantni žar religioznog osjećaja, a u svojim vanjskim oblicima uskoro bi postala kult.” – Gustave Le Bon
Dok su gomile sposobne za djela koja postižu i dobro i zlo, Le Bon je vjerovao da gomile češće čine barbarske i nemoralne radnje. Zašto se mnoštvo tako često ponaša na nemoralan način? Le Bon je iznio sljedeće objašnjenje:
“Naši divlji, destruktivni instinkti nasljeđe su koje je ostalo uspavano u svima nama od primitivnih doba. U životu izoliranog pojedinca, za njega bi bilo opasno zadovoljiti te instinkte, dok mu njegova zaokupljenost neodgovornom gomilom, u kojoj je za posljedicu osigurana nekažnjivost, daje mu potpunu slobodu da ih slijedi.”
Psiholog 20. stoljeća Carl Jung ponovio je ovu ideju:
“Ako se ljudi skupe i formiraju rulju, tada se oslobađa dinamika kolektivnog čovjeka – zvijeri ili demoni koji leže uspavani u svakoj osobi dok ona ne postane dio rulje. Čovjek u masi nesvjesno tone na nižu moralnu i intelektualnu razinu, na onu razinu koja je uvijek tu, ispod praga svijesti, spremna probiti čim se aktivira formiranje mase.” – Carl Jung
Ipak, Le Bon je vjerovao da razumije što je motiviralo pojedince da se pridruže gomili.
Kada pojedinac živi svoj život kao pojedinac – to jest, kada je prisiljen preuzeti odgovornost za svoj život – sklon je osjećati porazan teret i osjećaj nemoći s kojim se ne može nositi.
Pridruživši se gomili ili masovnom pokretu, pojedinac je privremeno oslobođen ove odgovornosti i osjećaja nemoći, te dolazi do osjećaja da je sposoban uzdrmati temelje zemlje:
“U gomili su glupe, neuke i zavidne osobe oslobođene osjećaja svoje beznačajnosti i nemoći, te su umjesto toga opsjednuti pojmom brutalne i privremene, ali goleme snage.” – Gustave Le Bon
Le Bon je smatrao da smo svi mi na neki način dio gomile, budući da smo svi motivirani idejama i ideologijama koje su socijalizirane u nama i kroz zajedničko djelovanje nas ujedinjuju s drugima u našoj kulturi. Mnogi naši postupci, drugim riječima, motivirani su idejama, uvjerenjima i ideologijama koje ne razumijemo. Le Bon je smatrao da je nemoguće potpuno se izvući iz svih ovih implicitnih ideja.
Ipak, tvrdio je da se djelomična sloboda i neovisnost mogu postići iznošenjem na svjetlo razuma ideja, vrijednosti i uvjerenja koji vode naše postupke. Jer kako je Le Bon mudro tvrdio:
“Tiranija koja se nesvjesno provodi nad ljudskim umovima jedina je prava tiranija, jer se protiv nje ne može boriti.” – Gustave Le Bon
Academy of ideas/ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
