Onaj tko živi sa svrhom je onaj koji je pronašao razlog za svoje postojanje. Kako pronalazimo svoju svrhu? Dok su neki od nas sretni da znaju što žele od svog života od rane dobi, mnogi su nesigurni oko čega su “strastveni” i bore se pronaći svoj “pravi” poziv. Kada uzmemo u obzir duhovnu samospoznaju kao univerzalni i najviši cilj ljudskog života, nečija svrha u smislu poziva ili misije ne mora nužno ostati statična tijekom života – često će se mijenjati ili razvijati kako vrijeme prolazi. Što god da odaberemo, to mora biti suštinski nagrađujuće – moramo crpiti užitak iz procesa, a ne samo iz završnih nagrada.
Jedna od najčešćih tema u literaturi o samorazvoju, kao i mišljenje koje imaju brojni psiholozi i filozofi, je važnost življenja sa svrhom. Pronalaženje svrhe i strukturiranje nečijeg života može promijeniti život. U ovom ćemo članku ispitati što znači živjeti sa svrhom, zašto je to tako korisno za našu dobrobit i kako možemo pronaći svrhu za vlastiti život.
Što znači živjeti sa svrhom?
“Čovjek mora vjerovati, s vremena na vrijeme znati zašto postoji.” – Friedrich Nietzsche
Onaj tko živi sa svrhom je onaj koji je pronašao razlog za svoje postojanje. Umjesto da samo lutaju životom, reagiraju na sve što im se nađe na putu, svrhoviti među nama su daleko proaktivniji. Imaju jasan osjećaj što žele postići, što se ogleda u visokim ciljevima koje su postavili, te svoje dane strukturiraju oko ostvarenja takvih ciljeva. Ako zadrže ovakav način života dulje vrijeme, napredujući prema svojim ciljevima, može se reći da žive sa svrhom.
Zašto je važno živjeti sa svrhom?
Mnogi ljudi drže se iluzornog uvjerenja da se ispunjen život može pronaći dostizanjem nekog idealiziranog krajnjeg stanja. Ako samo možemo zaraditi određenu svotu novca, dostići zapaženu razinu statusa, živjeti u lijepoj kući i pronaći pravog supružnika, tada će većina naših nevolja biti iza nas.
Problem s ovom idejom je što je dobro utvrđeno da naše zadovoljstvo životom puno više ovisi o smjeru u kojem zapažamo da idemo, tj. postaje li nam život bolji ili gori, nego o apsolutnim uvjetima našeg života – koliko god oni bili “visoki”.
Ako se ne nadamo boljoj budućnosti, vjerojatno ćemo biti jadni bilo da živimo u vili ili jednosobnom stanu. Ova ideja je u psihologiji poznata kao princip prilagodbe, a osjećaj iza nje prepoznao je Konfucije prije više od 2000 godina:
“Onaj tko želi biti u stalnoj sreći mora se često mijenjati.” – Konfucije
Koji je najbolji protuotrov principu prilagodbe ili činjenici da stagnacija rađa bijedu? Život koji se živi sa svrhom. Imati svrhu zahtijeva da neprestano nastojimo aktualizirati svoj potencijal, što je nužan uvjet ako želimo ostvariti svoje ciljeve, a pritom ne možemo ne osjećati se optimistično u pogledu svoje budućnosti.
Drugim riječima, imati svrhu najveće je oruđe za postizanje dosljednog poboljšanja u našem životu koje je potrebno za otklanjanje učinaka principa prilagodbe.
Kako pronalazimo svoju svrhu?
Dok su neki od nas dovoljno sretni da znaju što žele raditi od rane dobi, mnogi su nesigurni oko čega su “strastveni” i bore se da pronađu svoj “pravi” poziv. Ako se nađemo u ovoj situaciji, korisno je imati nekoliko stvari na umu.
Prvo, nečija svrha ne mora nužno ostati statična tijekom života. Često će se mijenjati ili razvijati kako vrijeme prolazi. Možemo ostvariti sve što želimo na jednom polju i tako svoju pozornost preusmjeriti na nešto drugo. Ili smo se možda u potrazi za našim početnim ciljem upoznali s velikom prilikom o kojoj do tada nismo niti razmišljali.
Važno je shvatiti da naša svrha nikada nije zacrtana u kamenu, jer su ljudi prečesto opsjednuti i odgađaju donošenje prvog izbora, jer misle da to mora definirati ostatak njihovog života.
Druga stvar koju treba imati na umu za one koji ne znaju što je to što potiče strast u njima je da vjerojatno nećete otkriti svoju svrhu samo sjedeći i razmišljajući o pitanju. Morate otići u svijet i isprobati različite stvari ili kako je napisao starogrčki pjesnik Pindar:
“Postani ono što jesi, tako što ćeš naučiti tko si.” – Pindar
Drugim riječima, najvjerojatnije ćete otkriti čemu biste željeli posvetiti svoj život zapravo eksperimentirajući s različitim aktivnostima.
Međutim, pri odabiru je ključno da snosimo punu odgovornost. Ne smijemo težiti nečemu samo zbog obiteljskih ili društvenih pritisaka. Ako radimo nešto kako bismo zadovoljili druge ili prvenstveno zato što mislimo da će to dovesti do života velikog bogatstva, statusa ili slave, s vremenom ćemo vjerojatno požaliti zbog svoje odluke.
Što god da odaberemo, to mora biti suštinski nagrađujuće – moramo crpiti užitak iz procesa, a ne samo iz završnih nagrada koje mogu, ali i ne moraju doći kao rezultat. Ako nešto radimo samo za krajnje nagrade, ako takve nagrade ne dođu brzo, kao što to obično biva, uskoro ćemo se umoriti od onoga što radimo, prestati ulagati potreban svakodnevni napor i boriti se da ostanemo na svrhovitoj stazi.
Posljednja točka koju treba naglasiti je da vrlo često ne postajemo strastveni oko nečega dok ne razvijemo djelić vještine. Stoga, u potrazi za svrhom, s obzirom na kratkoću života, ne bismo trebali predugo odugovlačiti s donošenjem odluke. Nego kao što je Richard Taylor to izrazio u svojoj knjizi Restoring Pride:
“Vaš je zadatak jednostavno pronaći jednu ili nekoliko stvari u kojima se možete istaknuti, a zatim je potrebno da postane vaš primarni posao u životu da se kroz to iskažete.”
Pronalaženje svrhe nije pretjerano komplicirano i obično ako smo iskreni prema sebi ono što nas sputava nije nedostatak opcija, već strah i lijenost.
Academy of ideas/ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
