Mnogi problemi, stvari i događaji su posljedice naših djela iz nekog drugog života. Kako bi se riješili strahova i poboljšali odnose s bliskim osobama potrebno je otići u trenutak u kojemu je taj problem nastao. Kada osoba iz prošlosti ”uzme” ono što joj treba i ”ostavi” svoje strahove, može krenuti dalje.
Često nam se dogodi da upoznamo neku osobu i osjetimo bliskost s njom. No isto tako možemo sresti osobu koja nam je odbojna. Razlog nam nije poznat.
On uglavnom ne leži u ovom, već u nekom od prošlih života. Mnoge stvari i događaji su posljedice naših djela iz nekog drugog života. Koliko puta smo pročitali o teško bolesnom djetetu i zapitali se što je ono krivo? Nevino dijete nikome ništa nije napravilo, a umire od, na primjer, leukemije.
Odgovor se također krije u prošlom ili prošlim životima. Naši strahovi, fobije, neprihvaćanje svog identiteta i tako dalje prodire duboko u prošlost. Mi smo duhovna duša i kao takvi pamtimo sve živote, no ulaskom u novo tijelo sve zaboravljamo.
Razlog je vrlo jednostavan. U svakom životu se osoba veže za svoje roditelje, djecu, prijatelje, voljenu osobu … Vući te vezanosti u novom tijelu bila bi velika patnja. Također, nismo uvijek bili u ljudskom tijelu, a životinje imaju malo drugačije navike od nas pa bi bili zbunjeni i izgubljeni.
Neki od nas su možda bili ubojice ili lopovi, a u ovom životu žele živjeti pošteno. Takva sjećanja bi ih samo zbunjivala.
Nakon ovog uvoda može se netko zapitati:”A zbog čega bih onda radio ili radila regresiju?”
Osoba koja je podvrgnuta regresiji svjesna je svog sadašnjeg života i svoje prošle živote proživljava kao film. Regresija se dijeli na hipnotičku i nehipnotičku regresiju. Kod nehipnotičke regresije osoba je budna, ima mogućnost racionalnog razlučivanja, malo smanjenu, ali može svakog trenutka ustati iz kreveta.
Međutim,to je jedan procjep, kao pred san, kada nam pred očima prolaze razne slike. Osoba je u tom trenutku vrlo ranjiva. Obično terapeut odvodi osobu u bitne trenutke iz prošlih života koji su vezani za ovaj sadašnji. Tada se osoba suočava s najdubljim strahovima. Vrlo je važno da ima povjerenje u terapeuta.
Moram naglasiti da je regresija bezopasna terapija, no osobe koje boluju od teških psihičkih bolesti kao i one sa PTSP -om, nisu kandidati za regresiju jer im se mogu otvoriti neke stvari koje oni ne bi mogli podnijeti.
Kako bi se riješili strahova i poboljšali odnose s bliskim osobama potrebno je otići u trenutak u kojemu je taj problem nastao. Neke stvari nas mogu plašiti jer nas u podsvijesti podsjeća na neku situaciju iz prošlih života. Na primjer: jedna je žena radila u tvornici papira. Kada je bila prebačena na traku gdje se rezao papir njeni strahovi su se probudili.
Nije mogla obavljati svoj posao. Regresijom je saznala da je u jednom životu bila smaknuta giljotinom. Rezač papira ju je podsvjesno podsijećao na giljotinu. Mnogo je takvih primjera. No kada osobe jednom shvate razlog straha, on potpuno ili većinom nestane.
Kod neriješenih karmičkih odnosa među ljudima je isto tako. Normalno bi bilo da se majka i kćer vole i razumiju, no u praksi je mnogo slučajeva u kojima su te dvije osobe imale neriješen odnos i dobile su tijelo majke i kćeri, oca i sina, brata i sestre… kako bi ”odradili” nedovršen odnos.
U takvim slučajevima moguća je regresija u paru, nije česta, ali je moguća. U velikom postotku, odnos među ”zaraćenim stranama” se mijenja na bolje. Regresija je jedno putovanje na kojemu osoba može bolje upoznati sebe, naučiti savladati prepreke koje se ponavljaju, otkriti jednu drugu dimenziju.
Mnoge osobe koje nisu vjerovale u regresiju, bile su podvrgnute tretmanu i njih je bilo mnogo lakše provesti kroz procjep koji nas dijeli od ovog i prošlih života. Vjerojatno su te osobe bile opuštenije i nisu imale očekivanja.
Osoba koja je podvrgnuta regresijskom tretmanu ne mora uvijek vidjeti slike kao dokaz da se nalazi u drugom životu. Moje prvo iskustvo je bio mrak. Ušla sam u život gdje sam bila slijepa žena. No doživljaj je bio stvaran. Osobe koje ”zapnu” u procjepu i ne mogu krenuti prema svijetlu, najvjerojatnije su za sobom ostavili stvari s kojima se nisu spremni nositi.
Terapeut ih tada uputi k vodiču. Vodič može izgledati kao neka dobroćudna životinja ili ljubazan starac. Kada osoba ukaže povjerenje svom vodiču i shvati kako nije sama, mnogi uspiju prijeći u prošli život. Rijetki su oni koji i nakon toga ne uspiju krenuti dalje.
Osobe s dobrom vizualizacijom mnogo će lakše proći kroz vrata koja dijele ovaj i prošle živote. Kada osoba iz prošlosti ”uzme” ono što joj treba i ”ostavi” svoje strahove, može krenuti u neki drugi prošli život. Obično se u jednoj terapiji prođe dva do tri, a rijetko više života.
Na kraju terapeut osobu dovodi do mjesta u kojem će se očistiti od negativnih energija i vratiti je postepeno u sadašnji život. Nakon terapije, osoba bi trebala popiti malo vode i nekoliko minuta odmoriti. Regresija je posebno iskustvo za klijenta kao i za terapeuta.
Vedrana Zdolec – duhovni terapeut
