Tužno je proći kroz ovaj život na način da sadržaj našega uma bude naše jedino iskustvo življenja. Na taj način čovjek ne živi sebe, nego isključivo uvjerenja koja su u najvećoj mjeri odraz okoline i okolnosti u kojima je čovjek odrastao. Život je mnogo više od pukog ispunjavanja društvenih normi!

atma.hr – 52




Kada pogledate kapljicu rose koja visi na vrhu lista, u njoj ćete vidjeti svoj odraz. Ako bi mogli koristiti svoje oči kao mikroskop, vidjeli biste da u odrazu vašeg oka vidite odraz kapi, a u tome odrazu kapi vidite odraz odraza vašega oka i tako u beskonačnost.

Čitav univerzum se multiplicira u odrazu samoga sebe, te smo tako i mi ništa drugo do odraz samoga univerzuma. Mi smo u univerzumu i univerzum je u nama, mi jesmo univerzum, mi smo odraz u odrazu odraza.

Drugim riječima, mi i sve oko nas je niz odraza koji sačinjavaju beskonačnost.

Riječi su zapravo siromašne da opišu ovo o čemu govorim jer nemoguće je beskonačnost staviti u tekst.

U pokušaju da opišemo beskonačnost ili recimo ljubav, riječi će uvijek biti nedostatne. Upravo zbog toga su nastale mnoge filozofije koje različitim jezicima govore o istome, a zbog razlika u interpretaciji istoga čovječanstvo je prolilo mnogo krvi.

Činjenica je međutim to da svojom sviješću čovjek može zaroniti duboko u odraz univerzuma, toliko duboko da će u jednom trenutku spoznati da je on sam taj univerzum koji kroz individualnost ljudskoga bića kuša samoga sebe.

atma.hr – 52




Tužno je stoga proći kroz ovaj život na način da sadržaj našega uma bude naše jedino iskustvo življenja. Na taj način čovjek ne živi sebe, nego isključivo uvjerenja koja su u najvećoj mjeri odraz okoline i okolnosti u kojima je čovjek odrastao.

Ponavljam, ne postoje riječi koje će vam opisati dubine o kojima govorim, ne postoje filozofije i knjige koje će vas tamo odvesti. To je prostor unutar vas, prostor u kojeg morate otići sami.

Čak i ako dobijete tu milost da upoznate istinskog učitelja, on će vas dovesti do ‘predvorja’ vaše Svjesnosti, no sami ćete se morati otisnuti u njeno bespuće.

Ako nastavite živjeti svoju dobro poznatu i monotonu svakodnevnicu, nikada nećete otići dublje od sadržaja svoga uma.

sto sve mozete uciniti kad vam dijagnosticiraju rak

Dobro, možda ćete imati manje proboje svijesti koji će vam dati uvid kako postoji nešto više od života kojeg živite, no pitanje je da li ćete se odazvati tome pozivu vaše duše. Jer vrlo je teško napustiti komfor u kojem je se učahurio ljudski um.

Život je mnogo više od pukog ispunjavanja društvenih normi, zaronite u njegove najdublje dubine i spoznajte i svoju beskonačnost.

To će vas osloboditi svih strahova.

Anđelko Katinić – Ananda

zivottosamja.blogspot.com