Foto: commons.wikimedia.org

“Da ponovim još jednom: ne treba učiti s djecom! Ne treba im spremati školsku torbu! Ne treba ni zapitkivati “kako je u školi?”. Tako narušavate odnos i krajnji rezultat je uvijek negativan. Nije valjda da nemate o čemu drugome razgovarati s djetetom?”

atma.hr – 78




Mihail Labkovski je završio psihologiju u Moskvi, doktorirao u Jerusalemu. Započeo je karijeru kao učitelj i školski psiholog da bi u svom 30-godišnjem iskustvu radio prije svega kao obiteljski psiholog, a u posljednjih 20 godina vodi radio-emisije na temu odnosa roditelja i djece, ovisnosti, ljubavi prema sebi… Njegova vrlo posjećena predavanja o ovim i sličnim temama podsjećaju na javne konzultacije.

“Dijete mora imati svoje slobodno vrijeme kada NIŠTA ne radi: od 2 do 4 sata dnevno. Preambiciozni, tzv. brižni roditelji djecu prezatrpavaju: te jezici, te umjetničke sekcije, te prestižni sportovi… Od toga se ponajviše dobiva nervoza i sve što uz to ide.”

“U odnosu sa školom i pedagozima, trebali bi u pravom smislu biti na strani svog djeteta. Čuvajte djecu. Ne bojte se loših ocjena. Bojte se da djetetu ne ogadite školu i učenje općenito.”

“Teško je reći tko trpi jači psihološki pritisak – odlikaš ili jediničar. Odlikaši koji mukotrpno redaju petice nisu bezbrižna djeca i nedostaje im samopoštovanja.”

“Ako vaše dijete nije u stanju učiti samo – za to sigurno postoji neki razlog. Lijenost nema veze s tim. Kategorija lijenosti u psihologiji ne postoji. Lijenost se razmatra kao odsutnost motivacije i volje.”

atma.hr – 39

“Razlog zašto dijete ne može učiti i samo raditi domaći može biti mnogo što: povišen intrakranijalni pritisak, povišen tonus mišića, psihološki problem, ADHD (sindrom pomanjkanja pažnje i hiperaktivnosti). I umjesto da iz večeri u večer sjedite s njim nad udžbenicima – bolje bi bilo da pokušate definirati i zatim tretirati pravi problem.”

“Ima roditelja koji žele odgojiti odgovornu, samostalnu, uspješnu djecu. A ima i roditelja čiji je cilj – totalna kontrola.”

“Prečesto se zbog brige oko ocjena obitelji bukvalno raspadaju, kvare se odnosi, roditelji i djeca se međusobno udaljuju, ponekad zauvijek. Psiha tinejdžera je ionako osjetljiva, a mjeseci priprema po raznim institutima i matematičkim društvima cijeloj obitelji ostaju u lošem sjećanju: svi pate od nervoze i depresije, što provocira histeriju, bolest pa čak i suicid.

Kako izbjeći sav taj košmar ili makar umanjiti posljedice?

atma.hr – 78




Ja smatram da se treba usredotočiti na ljubav i neprolazne vrijednosti.

Sjetite se da će se za ne tako dugo vrijeme ocjene i ispiti izgubiti iz sjećanja i jedino će biti važno jeste li ili niste sačuvali bliskost, povjerenje, razumijevanje, iskren odnos sa svojim djetetom…

Jer može se dobiti petica, a izgubiti kćer. Položiti svi napredni tečajevi, upisati se na prestižni fakultet, ali nepovratno izgubiti međusobna punoća odnosa.”

stil.kurir

35 NULTA FREKVENCIJA

1 KOMENTAR

  1. čekaju do polaska u školu ee sada će oni djetetu stvoriti radne navike . gotovo ti je to dragi moj, taj vlak je prošao odavno. dijete upija kao spužva, taj sitni detalj uvijek zaboravite. ako je dijete gledalo tatu kako dolazi s posla i odmah se baca na trosjed i ljenčari po cijele dane pred TV-om, ili ja gledam tatu godinama kako dolazi kući, presvlači se, uzima testove koje mora ocijeniti, ili uzima knjige ili materijale da se pripremi za sutrašnje predavanje. pa ne znam zašto su se onda moji čudili kada sam od prvog dana škole čim sam došla presvukla se u odjeću “za po doma”, oprala ruke, napisala zadaću i nakon toga, spremila sve u školsku torbu za sutradan. i – na igranje. više o školi nisam pomislila niti trena. kako prvi dan, tako i na fakultetu. za stvaranje radnih navika kod djeteta morate misliti od trena kada se rodilo a ne tek kada krene u školu. prekasno! p.s. moja frendica s posla priča kako je njeno dijete stalno umorno i kako poslije škole popodne uvijek spava. a ja ju pitam, a šta ti radiš kada dođeš doma? ona kaže, pa ja poslije posla uvijek moram odspavati barem sat i pol. 🙂 s time da ova toliko lijena da niti ne kuha pa jedu svaki dan kod bake, ali to je opet druga tema …