Što jasnije vidimo budućnost, to je veće iskušenje da od nje načinimo viši cilj. Kada čovjeku nije poznata budućnost, on je svjestan da su njegova najviša zaštita samo ljubav prema Bogu i etika.
Znate li zašto su se u Bibliji tako okrutno ophodili prema gatarama i astrolozima? – pitao sam jednu ženu koja se bavila gledanjem u karte.
“Vjerojatno zbog toga što su davali netočne informacije?” – pretpostavila je žena.
“Ne, nego zato što su davali točne. Opasno je znati budućnost.”
“A zašto onda vidovnjaci proriču budućnost i normalno se osjećaju?”
“Proroci nisu slučajno davali neodređen odgovor. Mi smo veoma ovisni o budućnosti – ona nas stvara. Međutim, što jasnije vidimo budućnost, to je veće iskušenje da od nje načinimo viši cilj. Kada čovjeku nije poznata budućnost, on je svjestan da su njegova najviša zaštita samo ljubav prema Bogu i etika.
Što preciznije znamo budućnost, to je veće iskušenje da, ne mijenjajući sebe, izmijenimo svoju sudbinu, što se po pravilu tužno završava.
Prema tome, nije svakome dano da zna budućnost. Informacija koju dobivamo mora nam ostaviti mogućnost izbora. Koliko je čovjek unutar sebe pravilno orijentiran, toliko će i put koji odabere biti ispravniji.
Koliko god to čudno zvučalo, kada klijentu saopćavate netočnu informaciju vezanu za budućnost, makar i ne bila loša, to nije tako opasno po njegovo zdravlje, a nekada može biti čak i korisna. Međutim, točna informacija može uništiti čovjeka.”
“Dobro, recite mi što govorite pacijentima kada vidite njihovu budućnost?”
“Kao prvo, nikada im ne pričam o onome što zaista vidim. Kažem im: „Možda će vam se dogoditi to, to i to…”. To „možda”, ne označava da će se obavezno i dogoditi. Govorim, također: „Ako se ne promijenite, može se dogoditi sljedeće…” Tako čovjek počinje shvaćati da mijenjajući sebe, mijenja i svoju budućnost. Zabranjujem sebi da vidim što će se konkretno dogoditi u budućnosti jer se to kosi s etikom.”
Sergej Lazarev, “Ljubav”, knjiga br. 3
alternativainformacije
