Samosabotiranje – Zašto se ograničavamo u svojim potencijalima!?

Preko 80% ljudi na ovom svijetu živi svoj infatilini mod ranjenog unutarnjeg djeteta. To bi značilo da svijetom upravljaju ranjena djeca. Što, zapravo, uopće ne izaziva čuđenje.

SABOTIRANJE / SAMOSABOTIRANJE (u daljnjem tekstu ću koristi termin sabotiranje) je postao jedan od oblika djelovanja i postojanja u našoj svakodnevnici, a uglavnom ga nismo svjesni. Kada ga osvijestimo tada može doprinijeti našim potencijalima i mogućnostima. Dok ga ne osvijestimo osjećamo težinu, nemogućnost da kreiramo i uspijemo, da plovimo i bivamo u potencijalu Ljubavi i podržanoj Kreaciji i Manifestaciji za osobno više dobro i dobro svih drugih u našem konceptualnom polju. Saboterska energija je blokirajuća energija, niske frekvencije i ni na koji način ne može doprinostiit našem potencijalu ljubavi, beskonačnih mogućnosti i manifestacija.

SABOTIRAMO SE svaki put kada se PONAŠAMO  ne ljubavno prema sebi, a to podrazumijeva:

• kada njegujemo i identificiramo se s tugama, strahovima, krivnjama, osuđivanjima, usporđivanjima
• kada se identificiramo kroz tuđa ili osobna očekivanja koja ne možemo zadovoljiti i nema potrebe da ih zadovoljimo
• kada njegujemo svoje stare priče i ne dopuštamo si da ih otpustimo i kreiramo nove
• kada si ne dopuštamo ljubav, radost, smijeh i sva naša prava koja imamo samim svojim postojanjem
• kada iz navedenog  nesvjesno počnemo njegovati i živjeti uloge žrtve, težine življena iz uvjerenja da je život težak i nije na našoj strani, da je život umoran i zahtijevan, da smo mi pod utjecajem drugih i nemamo moć da to promjenimo
• kada dajemo fokus izvanjskom, a ne unutarnjem jer nismo u povezanosti s unutarnjim ili ne vjerujemo u vlastito unutarnje vodstvo
• kada vjerujemo da smo odgovorni za tuđe emocije, ponašanja i događaje
• kada se plašimo sebe samih
• kada si ne dozvolimo primiti ljubav
• kada si ne dozvolimo primanja na bilo kojem aspektu primanja te smo samo u energiji davanja (dajemo da bi se osjećali živima i vrijednima postojanja i da bi opravdali vlastitu neljubavnost i tako utažili glad za ljubavlju koja nam bazično nedostaje i koju smo prodali da bi bili voljeni, a ljubav nismo osjetili. I tada dajemo kao bi barem kroz čin davanja osjetili i doživjeli ljubav koje smo gladni i koju smo zaslužili primati samim postojanjem, a nismo ju dobili onda kada nam je bila potrebna)
• kada nosimo težinu da ne vrijedimo i ne zaslužujemo ljubav i lakoću postojanja i hranimo ta uvjerenja jer vjerujemo da ne zaslužujemo samim postojanjem nego vjerujemo da moramo puno toga se odreći, mnogo toga činiti da bi vrijedili i bili voljeni
• kada vjerujemo da drugi znaju bolje od nas samih što je dobor za nas
• kada ne vjerujemo u sebe i sebi samima
• kada si dopuštamo biti u odnosima koji nas ranjavaju i oduzimaju našu životnu energiju koja se manifestira kroz odustajanje od sebe, svojih potreba, želja i snova
• kada odustajemo od sebe
• kada se samokažnjvamo (ne dopuštamo si emocije koje postoje u nama, ne dopuštamo si biti ono što jesmo, hranimo ono što nam ne doprinosi vjerujući da će nas drugi spasiti, privlačimo pažnju/tražimo pomoć tako što odabiremo autodestruktivna ponašanja, nemamo zdrave granice niti se odnosimo prema sebi ljubavno već nesvjesno stalno odabiremo ponašanja , misli koja nas ranjavaju kako bi dobili potrebitu pažnju i ljubav tj. hranimo uvjerenje „Vidi me! Tu sam!Ranjena sam! Treba mi Ljubav! Pomoć!!“ Ali to nikada jasno ne izražavamo, niti sebi niti drugima.
• kada se identificiramo s vlastitom prošlom pričom i ne želimo ju napustiti, iscijeliti jer njegujemo stare obrasce i prošlo sebstvo i time gušimo mogućnost da sadašnje sebstvo bude naše novo vodstvo jer nam staro i poznato, koliko god više nije ljekovito, daje osjećaj sigurnosti
• kada nismo prisutni u sada i nismo uzemljenji znajući da uzemljenje znači prihvaćanje sebe, života i življenja
• i još mnogo toga što nam ne dopirnosi

Ako pričamo o energetskim poljima, tada možemo razumjeti da je sabotiranje preuzeto prvenstveno iz obiteljskog polja, a tada i kolektivnog. Iz jednog razloga – da bi kreirali osjećaj da pripadamo i da smo voljeni, unatoč tome što često tu potrebnu nismo zadovoljili. I nismo ju mogli zadovoljiti jer smo odustali od sebe da bi kreirali osjećaj ljubavi i pripadanja, a isto nismo dobili. Svako odbacivanje sebe ne može biti ljubavan čin i ne može zadovoljiti potrebe ljubavi i pripadanja. A mi smo skloni činiti sve, pa i odbaciti sebe, da bi naizgled pripadali i bili voljeni. Dokle god se odbacujemo, odbacivat će nas i izvanjsko. Kratkotrajno nas može izvanjsko prihvatiti, ali ne i dugoročno- jer ako ne prihvaćamo sebe same kako možemo očekivati da ćemo uopće moći osjetiti da nas drugi prihvaćaju!? Ako ne prihvaćamo sebe same kako možemo imati zdrave unutarnje granice!? A ako ih nemamo mi smo energetski raspršeni u zadovoljavanju drugih i percipiranju  sebe  kroz očekivanja drugih, što niti nije naše nego njihovo. Nakraju smo iscrpljeni, nezadovoljni i frustrirani. Jedino ljekovito za nas je učiti prihvaćati sebe kako bi kreirali zdrave odnose sa svim drugima.

Iz svega navedenog, potvrđujem ono što i znanost temelji, a to je da mi živimo i ponašamo se iz ranjenog unutarnjeg djeteta u našoj svakodnevnici odrasle osobe.

I upravo to ranjeno unutarnje dijete koje ne vidimo, ne čujemo a koje se prikazuje kroz saboterske energije nam stvara prepreke i izazove na putu življenja u trenutku u kojem jesmo. Tada se nađemo pred pričom da ne možemo napustiti posao, da se bojimo kreirati vlastiti posao, da se vezujemo u odnosima, da smo ostavljeni, da smo neprihvaćeni, da nismo podržani, da ne možemo kreirati odnose ili otpustiti odnose, pa se vezujemo za poznate odnose (obitelj, partneri, prijatelji) ne pitajući se koliko nam doprinose u življenju slobode i istine Autentičnog Ja, koliko ne doprinose da se kreiramo u ponecijalma i mogućnostima, itd. Sve je to glas energije ranjenog djeteta koje nije otpustilo, uzemljilo i transmutiralo ono što postoji u njemu  u fizičkom obliku odrasle osobe koja jesi.

Preko 80% ljudi na ovom svijetu živi svoj infatilini mod ranjenog unutarnjeg djeteta. To bi značilo da svijetom upravljaju ranjena djeca. Što, zapravo, uopće ne izaziva čuđenje. Izaziva, s moje strane, suosjećanje.

Kako osvijesiti svojeg sabotera

Da bi bili svjesni svojih saboterskih ponašanja u odnosu na sebe same moramo posjedovati određen stupanj svjesnosti ili budnosti. Ako to ne posjedujemo mi tada njegujemo podsvjesna saboterska ponašanja bez svijesti o tome da nam ta ista ponašanja ne doprinose niti da smo odgovorni za njih. Kao ni činjenicu da saboterska ponašanja postoje u našem postojanju, djelovanju.  Tada mislimo da drugi upravljaju nama, da nas drugi određuju i utječu na ono što jesmo (što mislimo, osjećamo, kako se ponašamo i kakve fizičke senzacije imamo).

Kada si damo dozvolu vidjeti svoja saboterska ponašanja (a imamo ih gotovo svi) tada možemo i činiti da ih rekreiramo, transmutiramo, uzemljimo za svoje više dobro, za rast Duše i kreiranje sretnije budućnosti (to uključuje i kreiranje vlastite karme/ karmičkog djelovanja).

Vidjeti svoje sabotersko ponašanje zahtjeva iskrenost prema sebi. Možemo ju skenirati kroz osjećanja koja se pojavljuju. Pa ako osjetimo npr. krivnju tada se pitati koje misli njegujem nasuprot krivnje, koja ponašanja odabirem da je krivnja prisutna i koja uvjerenja podržavam da je krivnja prisutna. Isto tako, tada možete pitati što se bojite otpustiti ili za što si oduzimate dozvolu da živite.

Iz osjećanja koja nam ne doprinose mi kreiramo uvjerenje da ne zaslužujemo ljubav prema sebi samima do mjere da se bojimo  ući energetski u to područje. Npr. ostajemo u ulozi (preuzetom uvjerenju) da je život težak, da su odnosi teški i da trebamo trpiti da bi održali brak. Iz tog uvjerenja ne može se stvoriti mjesto za novu energiju i nova uvjerenja. Jer vjerujemo da ne zaslužujemo. Iz tog uvjerenja mi se sabotiramo u beskonačnim mogućnostima i potencijalima ljubavi.

Da bi stvorili nova uvjerenja potrebno je rekreirati stara, vlastiom voljom koja postoji u nama. Isto tako, vlastitim vjerovanjem u sebe i svoja božanska prava da zaslužujemo ljubav, da vrijedimo i da smo potrebni ovom svijetu kreirati nove misli i nova ponašanja.

Da bi osvijestili svoja saboterska ponašanja, pitajte se: „Koje su moje toksične misli, ponašanja, navike i uvjerenja prisutne u sadašnjem trenutku u odnosu na sebe i na druge?“. Odaberitie iskrenost zbog sebe samih.

Zašto se sabotiramo!?

Sabotiramo se prvenstveno jer se ne volimo. A ne volimo se zato što još uvijek živimo pod utjecajem izvanjskog. A takvo ponašanje podrazumijeva da živimo i djelujemo iz vlastitih ne zacijeljenih energetski rana. Tada nosimo osjećaj manje vrijednosti, nepripadanja, nesigurnsoti i manjka ljubavi prema sebi. Naprosto mi ne možemo prestati sa saboterskim ponašanjem dok ne osvijestimo rane koje živimo. I ne možemo dok dajemo osobnu moć drugima i dok se samovrednujemo kroz tuđa uvjerenja. Potrebno je raditi na otkrivanju vlastitih istina, vriednosti i njegovanju uvjerenja koja nam doprinose.

Sabotiramo se iz STRAHA. Strah je sveprisutan u svima nama. On je proizvod Uma, mentala, mili. I moguće ga je reprogramirati i tada djelovanjem postati veći od njega tj. energetski se uzdići iznas straha znajući da je proizvod misli, a da smo mi proizovd Ljubavi i samim time „jači“ od straha.

Kako god, mi se uglavnom bojimo nešto izgubiti (a to čak znači da se bojimo izgubiti i ono što nam ni na koji način ne doprinosi) i bojimo se promjena. Um je kreiran tako da živi u poznatom. Ali, budite razumni- i ono što nam ne koristi u ovom trenutku postojanja se trebalo vremenom kreirati, i Um je na to naučen. Isto tako, dajte si dozvolu da kreirate ono što vam doprinosi i Um će se i na to prilagoditi.

Sabotiramo se jer imamo slabu volju, osobnu moć i ne vidimo osobni oslonac u sebi samom a on je prisutan samim našim postojanjem. Stoga svoju osobnu moć dajemo energetski drugima i ne djelujemo iz unutarnje snage koja je u nama. Mi se sabotiramo jer ne vjerujemo sebi i u svoje potencijale.

Odabiranjem SABOTERSKIH oblika ponašanja mi si uskraćujemo mogućnost da živimo svoju puninu postojanja sa svim ljepotama i lakoćama koja postoje u nama, a koje smo odbacili kako bi bili voljeni, prihvaćeni i kako bi pripadali. Odbacujemo mogućnost kreiranja, stvaranja i povjerenja da možemo sve što osjećamo da možemo. Doista, odbacuemo svoje beskonačne mogućnosti i potencijale.

Kako prekinuti saboterska ponašanja

Da bi se odvojili od saboterskih ponašanja koja nas blokiraju da živimo svoje potencijale, potrebno je osvijestiti svoje misli, uvjerenja, rane, ponašanja koja njeguju baš ta saboterska ponašanja. Tada se možete pitati: „Kako bi izgledao kada se ne bi sabotirao?“, „Kada sam prvi put osjetio da ne vrijedim i da ne mogu______________ (navesti blokadu)“ , „Što mogu ovaj tren činiti da više ne njegujem to  stanje koje mi ne doprinosi!?“, „Što doista želim za sebe- što njegujem a ne doprinosi mi i što se bojim integrirati a doprinosi mi“ i slično.

Ovako doprinosite sebi samome da otkrijete svoje blokada i svoje sabotere na putu Potencijala. Isto tako kada možete vizulazirati ono što vam doprinosi (usprkost tome što možda ovaj tren to ne možete promijeniti), vi počinjete vibrirati u željenu budućnost s novim misima i ponašanjima koje ovaj tren odabirete i zapravo tako kreirate novu budućnost.

Neminovno je za otpuštanje saboterskim misli i ponašanja odabrati dati dozvolu da vibrirate iznas frekvencije straha. Kada se prepustimo strahu on višće nema svoje enrgetski utjecaj kako kada mu se odupiremo ili ga njegujemo. Shvatite sa ste Ljubav i time veći i snažniji od svojih strahova. Vi ste vibracija veća od straha i to njehujte kako se više ne bi identificirali sa strahom. Da bi ste u tome bili produktivni, svakodnevno iz budnosg stanja činite mini promjene koje vas plaše. To npr može biti da umjesto ispijanja jutarnje kave bude ispijanje čaja, umjesto šampona koji koristite mjesecima kupite neki drugi, umjesto ovog za novo, umjesto nemira čekanja u koloni na blagajni dišite svoju ljubav u miru…To su male vježebe koje doprinose velikim promjenama. Učite ići na energetska mjesta koja vas umno plaše, samo da spoznate da je sve proizvod uma, a ne Božanske kreacije.

Isto tako, da bi pekinuli saboterska ponašanja mi se moramo okrenuti svojoj OSOBNOJ MOĆI, VOLJI I OSLONCU unutar nas samih. To znači da ne postoji nitko drugi i ništa drugo što je „snažnije“ od nas samih. I to znači da vjerujemo u sebe, u svoje unutarnje vodstvo i snagu istoga. To znači vjerovanje da smo valstiti kreatori vlastite kreacije.

 MOJE MISLI SU VOLJA MOJE VLASTITE DUŠE

Dušica Valažija – intutive coach
FB: Dušica Valadžija – intuitive coach
INSTAGRAM: https://www.instagram.com/?hl=hr