Nekim ljudima nikada nećeš biti dovoljno dobar. To je jednostavno tako, ali to apsolutno ne znači da ti nisi dovoljno dobar, možda to jednostavno nisu tvoji ljudi.
I možeš se truditi, pokušavati uvijek iznova, mijenjati se, prilagođavati, ali zaista nema ništa od toga. Od sebe se samo udaljavaš na taj način.
Nekima ćeš pak uvijek biti dobar bez da išta činiš, bivajući jednostavno, kada si ono što jesi. Kada si iskren, govoriš svoje ja, živiš ga, a oni i dalje ne bježe. Tu su. Prihvaćaju te i razumiju.
Toliko često energiju prosipamo na ove prve ljude, uvjeravajući sami sebe kako ćemo njih uvjeriti u vlastitu dobrotu. Ne puštamo. Držimo se kao „pijan plota“.
Jednog dana više ne možeš tako. Nekako se odlučiš za sebe. Na kraju, čak i da ostaneš zauvijek sam, opet bi se odlučio za sebe.
Shvatiš možda da sebe uvijek nosiš sa sobom, a da je sve ostalo prolazno. Da prvo moraš brinuti o sebi. Onda i kreneš, tu energiju, koju si toliko dugo ulagao u prilagođavanje sebe njima, mijenjati u energiju mijenjanja sebe. Radi sebe. Kako bi sebi bio bolji.
Zapitaj se: Što je zapravo najgore što bi se moglo dogoditi i da ostaneš sam? Apsolutno ništa.
Marina Knüsel, https://www.facebook.com/groups/658367227966079