S puno hrabrosti, ljubavi i povjerenja dođeš na ovaj svijet. Vjeruješ svojim roditeljima i znaš da imaš svu potrebnu podršku i ljubav. Znaš tko si i zašto si došao. Smiješ se, raspuknuo bi se od sreće i uzbuđenja da možeš. Promatraš svoju majku dok te doji i brine se za tebe i najradije bi joj rekao koliko je voliš i da si je upravo ti izabrao za svoju majku, ali ne možeš. Još nisi naučio riječi. Zato joj šalješ ljubav i znaš da ona to osjeća. Po pogledu.
Widget not in any sidebars
Praviš prve korake, učiš o predmetima, promatraš pokrete drugih i sjajno ti ide. Sretan si, svaki dan je novo čudo! Toliko zanimljivosti, toliko toga za naučiti. Sve je divno, sve je kao čarolija. Toliko toga se događa. Moraš puno spavati jer ima toliko informacija i toliko uzbuđenja. Zanimljiv je ovaj svijet. Sretan si što si tu.
Sve si veći i krećeš u školu. Svakoga bi grlio i sa svakim bi se igrao. Ima toliko njih poput tebe. Njima je isto sve zanimljivo kao i tebi. Stalno se nečemu čudite.
No, nekima to smeta. Podsjećaju te na tvoje roditelje. Velikima puno toga ne odgovara. Često govore povišenim tonovima. Puno toga što je tebi zanimljivo i igra, njima smeta. Ti bi potrčao i širio ruke, a oni viču na tebe. Ispada da mnogo moraš paziti i biti na oprezu, iako ti misliš da nije potrebno. Osjećaš se sigurno, iako oni tako ne misle.
Puno si narastao, igra je prestala. Nije ti više zanimljiva. Sada se i ti stalno nešto ljutiš. Sve ti smeta. Nezadovoljan si, puno glumiš jer želiš pripadati. Bojiš se, strah te, na oprezu si.
Sve više shvaćaš da je život borba. Nedostaje ti tvoje djetinjstvo, bio si bezbrižan. Smiješ se s drugima i pričaš kako je lijepo biti mali. Oni nemaju problema. Samo se igraju dok drugi brinu umjesto njih. Sada si ipak veliki, odrastao, pa si i ti dobio svoju porciju briga. Računi, posao, stan. Brineš brige velikih punom parom. Gledaš djecu u parku i volio bi biti oni.
Ogorčen si, proklinješ ovaj svijet. Tvrdiš da nema Boga. Izgubljen si.
Dobiješ dijete i ljubav te cijelog ispuni. Sada imaš još veće brige i noću ne možeš spavati jer se bojiš da nećeš imati za djetetove potrebe. Gledaš ga i upozoravaš da mora biti oprezan. Što on misli u svojoj glavi kada tako širi ruke i trči? Može pasti i ozlijediti se!
A sada molim te čitatelju stani, samo zatvori oči. Sjeti se tko si. Molim te, samo udahni duboko i polako izdahni. Gdje je nestalo ono dijete s početka priče? To si ti, to si i dalje ti. Upio si sve ono što treba i ne treba u sebe. Izgubljen si jer si izgubio sebe. A tvoja duša tebe i dalje čeka. Čeka da se sjetiš tko si. Ti nisi nikada napušten, bez vodstva. Ti ne moraš tražiti ljubav. Kako tražiti ljubav kada ti jesi ljubav?
Ne moraš željeti vratiti se u djetinjstvo kada već danas možeš udahnuti i biti poput djeteta. Ne brini zbog drugih, oni su samo izgubljeni kao što si i ti nekad bio.
Zaboravio si tko si jer si učio od onih koji su zaboravili. Učio si kako ne biti ono tko jesi. Ne brini, možeš se sjetiti. Možeš ponovo biti ono tko zaista jesi. Jednako kao što si prvi puta učio, tako možeš ponovo. Ovaj život je divan upravo zato što nikada za ništa nije kasno i upravo zato što uvijek sve možeš ispočetka. On ustvari kao da jedva čeka one koji žele znati. Znanje je tu, samo čeka da ga se uzme.
Od koga ćeš učiti o životu nego od života samoga? Počni od sebe. Samo diši i zatvori oči za početak.
Svjetlost je u tebi, a ne izvan tebe. Zatvori oči, pa se i sam uvjeri.
Duša je u tebi, a ne izvan tebe. Zatvori oči, pa se i sam uvjeri.
Ne čuješ li njen zov?
Napisala: Maja Pernar, http://amazonke.com/category/usputna-stanica/
