Kada počneš propitkivati tko si i zašto si došao, prestaješ živjeti kao netko tko preživljava… I počinješ živjeti kao netko tko stvara. Nisi došao izgubiti se u tuđim pričama. Došao si napisati svoju. Priču zbog koje si se iz beskraja Svemira odvažio utjeloviti se baš sada, u ovom vremenu kada mnogi još spavaju — a ti si već budan, ili na pragu buđenja.
U zadnje vrijeme, kad se sve smiri, a buka grada utihne u tišinu, počne mi u srcu titrati pitanje koje me prati još od prvih dana mog duhovnog buđenja: Zašto smo mi, ljudi, ovdje? Što je svrha ovog postojanja, ovog čudesnog, ponekad krhkog, a ponekad beskrajno snažnog iskustva koje zovemo Život?
U materijalima koje sam s ljubavlju i revno istraživao — poput Seth govori, Pledijski i Ra materijali, do mudrih uvida Amode Maa, S. Rachelea, Nealea Donalda Walscha, Kezelea i mnogih drugih — jedna istina sve se jasnije otkrivala:
Ništa nije slučajno.
Ovdje smo s razlogom.
Baš sada i ovdje.
I svatko od nas nosi svoj ključ. Ključ koji otključava vrata više svijesti — vrata prema Izvoru.
Zašto je dobro znati zašto smo ovdje?
Kada počneš propitkivati tko si i zašto si došao, prestaješ živjeti kao netko tko preživljava… I počinješ živjeti kao netko tko stvara.
Nisi došao izgubiti se u tuđim pričama. Došao si napisati svoju. Priču zbog koje si se iz beskraja Svemira odvažio utjeloviti se baš sada, u ovom vremenu kada mnogi još spavaju — a ti si već budan, ili na pragu buđenja.
Nisi ovdje slučajno; ne bi bila ovdje da nisi spremna širiti svjetlost koju nosiš.
Tvoja uloga je važna
Znam… dođu ti dani sumnje. Umora. Pitanja. Dani kada sve izgleda daleko, i kad zaboraviš kako si nekoć lako disao — kao dijete koje se radovalo svakom listu, oblaku, pogledu.
Ali dopusti mi da ti prenesem ono što su i meni tiho govorili kroz molitvu, kroz šaptaje prirode, kroz snove, tišinu, i kroz riječi bića iz viših razina svijesti:
Tvoja uloga ovdje je izuzetna.
Ne moraš biti guru. Ni iscjelitelj. Ni učitelj u klasičnom smislu. Dovoljno je da budeš autentično Ti.
Tvoje vibracije, tvoja prisutnost, tvoj izbor da, unatoč svemu, biraš svjesnost umjesto straha – imaju snagu koja oblikuje svijet oko nas.
Tu si jer možeš. Jer si već prošao mnogo — možda više nego što se u ovom životu sjećaš. Tvoja prisutnost nije mala. Tvoj dah nije slučajan. Tvoja svjetlost nije nevidljiva.
Ne zaboravi tko si
Živimo u moćnom vremenu. Vremenu buđenja. Vremenu kada se pred našim očima ruše stari svjetovi — u politici, u ekonomiji, u odnosima, u osobnim unutarnjim krajolicima. Sve se prelama. I da, boli. Ponekad poželimo da se ništa ne mijenja. Ali znaj – kada boli, to znači da nešto izlazi na površinu da bi se iscijelilo..
Ne zaboravi tko si. Ti si Biće Svjetlosti koje igra ovu ljudsku igru. I da, zaboravio si pravila. Ali nisi zaboravljen. Tvorac svega što jest – te voli. I čeka da Ga se sjetiš.
Zato … … … … udahni dublje. Pogledaj u oči vlastitog Bića i zapitaj se kao dijete: “Tko sam ja? Što sam došao donijeti ovom svijetu?” I slušaj… jer odgovori dolaze. U tišini. U znakovima. U susretima.
I ovo je tek početak…
Ako si stigao do ovih redaka — hvala ti. Jer to znači da osjećaš ono što i ja osjećam: da postoji nešto više. Nešto iskonsko. Nešto što zove. Možda si sama već budna, možda se tek budiš. Ali jedno znam: nisi sam/a.
I u narednim tekstovima, dotaknut ćemo zajedno dublje slojeve – kako pronaći Sebe usred svakodnevnog života.
Ovaj tekst je blagi poziv, kako i kaže jedan pjesnik – ne idi krotko u tu blagu noć… Jer ništa se u Svemiru ne događa bez reda, bez plana i slučaja – ni tvoj dolazak, ni tvoj dah, ni tvoj pogled. Sve ima svrhu. I sve vodi natrag kući – prema Sebi, prema Ljubavi, prema Izvoru.
Zato, hvala ti što si ovdje. I ne zaboravi – tvoja prisutnost mijenja svijet.
I na kraju, neka ostane jedan šapat… Nek’ ti ove riječi budu poput svjetionika, kao što su i meni bile:
Ulomak iz pjesme August Šenoa – Budi Svoj!
Oj budi svoj! Al’ brat ti budi braći,
I radi za svijet, al’ ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al’ ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena tekar lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj!
Davor Predavec/innerselfattitide
