Zora dolazi onima koji su vidjeli tamu
u svoj njenoj ubilačkoj veličini…
Koji su plakali od ljudske ravnodušnosti
Ali nisu bili ravnodušni prema nikome!

Zora dolazi onima koji su bili na putu,
Ne poznajući ni umor ni lijenost.
Koji su, iscrpljeni, pali na koljena,
Ali su ustali i nastavili hodati!

I stisnuvši volju u šake,
Odjednom našli polje kamilice
I gušeći se od silne boli,
Sakrili dlanove u latice!

Nenamjerno na nebu plavom
Odjednom se otvaraju sunčana vrata…
Zora dolazi onima koji su vjerovali u svjetlo.

ATMA/sobiratelzvezd/Pripremila: Suzana Dulčić

atma.hr – 52