Tko god je u ‘kavezu’, ne razumije u potpunosti da je svijet pun nijansi i mogućnosti. Oni koji ne vjeruju da kao i ptice mogu letjeti van kaveza, usidre svoje snove i žive u zatvorenom krugu. Tko ne vjeruje u sposobnost svog leta, dovodi u pitanje i let drugih, a s njima i njihove snove.
Ptica je rođena da bude slobodna, stoga ako je zatvorena u kavezu, osjećat će se kao da je njezina cijela bit ograničena na mali dio: kao da su joj krila odsječena, a s njima i jedna od stvari koje voli – mogućnost letenja.
Metaforički, život čovjeka u kavezu – poput ptice u kavezu, ne dopušta mu široku perspektivu onoga što se može doživjeti. Postoje ljudi koji su zadovoljni onim što već imaju, onim što vjeruju da je sigurno i ne dopuštaju istraživanje drugih polja punih novih iskustava. To nije negativno ako utječe samo na tu pticu i ako je to vlastitom voljom: problem nastaje kada ptica vjeruje da ostali, ponekad i suputnici, griješe kada lete.
“Slavuj odbija gnijezditi se u kavezu, da ropstvo ne bude sudbina njegovih mladih.” – Khalil Gibran
Ptica koja ostaje u kavezu i s otvorenim vratima
Na isti način kao i ptice, ljudska bića su rođena da idu kamo žele ići, na slobodan i autonoman način. Međutim, iz različitih razloga, poput obrazovanja ili društvenog utjecaja, postoje ljudi koji su u određenoj dobi zapeli u svojoj takozvanoj “zoni udobnosti ” i ne mogu iz nje izaći, čak i ako su prisiljeni na to.
Ta “zona udobnosti” odnosi se na ono što im je poznato i zbog čega se osjećaju zaštićeno, gdje vlada rutina. Zapravo, ono što se ponekad događa je da im je vrlo teško “pobjeći” od obrazaca ponašanja i vrijednosti koje su usvojili, zbog čega se osjećaju nelagodno s onima koji su drugačiji od njih.
Budući da smo slobodni, nijedna ptica nije prisiljena napustiti svoj kavez i poletjeti; ali nitko nije dužan ni ostati: tolerancija razumijevanja stilova života koji nisu vlastiti je korisno ponašanje za održavanje osobnih odnosa.
“Čovjek je slobodan, on mora biti slobodan. Njegova prva vrlina, njegova velika ljepota, njegova velika ljubav je sloboda.“ – Juan Ramon Jimenez
Dva prekrivena oka vide više nego slijep um
Jedna od najpoznatijih ljudi na svijetu, Nelson Mandela, vjerovao je u slobodu uma iznad svega: povez kojima su oči prekrivene uvijek će se moći ukloniti, ali slijepom umu to će biti mnogo kompliciranije.
Oni od nas koji se ne mogu vidjeti unutar kaveza često se osjećaju osuđeni od strane nefleksibilnih umova: “ti si lud”, “to nije prikladan način ponašanja”, “to što radiš nije u redu”, “što će drugi reći o tebi?”; To su normalne fraze koje čuju oni koji se usude letjeti.
Tko god je u ‘kavezu’, ne razumije u potpunosti da je svijet pun nijansi i mogućnosti. Oni koji ne vjeruju da kao i ptice mogu letjeti van kaveza, usidre svoje snove i žive u zatvorenom krugu. Tko ne vjeruje u sposobnost svog leta, dovodi u pitanje i let drugih, a s njima i njihove snove.
Um mora biti uključen
Ako ptica ima krila da leti, ljudsko biće ima um koji mu to također omogućuje. Međutim, um treba da ga stalno uključujemo, da mu dajemo hranu koje mu pomažu razmišljati, a ne da ga punimo unaprijed stvorenim idejama.
Ima ljudi koji se ponašaju kao ptica koja je cijeli život u kavezu i boje se iskočiti van kada se otvore vrata. U redu je da njihovi prijatelji lete, samo se oni sami ne usude to učiniti. Ono što im nedostaje je odvažnost i hrabrost.
“Sapere aude” kako bi rekao filozof Kant: usudite se znati, naučiti, razumom to postići. Imajte hrabrosti koristiti svoj vlastiti um, bez tuđeg vodstva.
“Sloboda plaši kada se izgubi navika da se njome služimo.” – Robert Schuman
lamenteesmaravillosa.com/Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
