Ako se tijelo može vratiti s ruba smrti i izliječiti od bolesti za koje se vjeruje da su neizlječive, onda je njegova sposobnost iscjeljivanja daleko veća nego što većina nas misli. Naš bi cilj trebao biti iskoristiti ovu moć da nam pomogne u liječenju od kroničnih bolesti ili da spriječimo njihovu pojavu. Jer čak i ako se okrenemo konvencionalnoj medicini za liječenje svega što nas muči, kada naše tijelo bude optimizirano za liječenje, učinkovitost takvih tretmana će se poboljšati.
“Prirodne sile u nama pravi su iscjelitelji bolesti.” – Hipokrat
Moderna medicina postigla je zapažene rezultate. Njena sposobnost da spasi ljude od bolesti koje bi samo jednu generaciju prije dovele do prerane smrti, graniči s čudom. Ali kada je riječ o kroničnoj bolesti, moderna medicina ima svoje granice. Ponekad je liječenje gore od bolesti. Ponekad liječenje pruža samo privremeno olakšanje simptoma. Ponekad nema liječenja.
Srećom, moderna medicina nema monopol nad našom sposobnošću iscjeljivanja jer tijelo posjeduje urođene moći koje mogu izliječiti mnoge kronične zdravstvene probleme. U ovom članku istražujemo prirodnu sposobnost tijela da iscjeljuje i gledamo ulogu koju samotransformacija igra u promicanju tih sposobnosti iscjeljivanja.
Naše tijelo neprestano radi na samoliječenju. Bijela krvna zrnca čiste rane i bore se protiv infekcija, stanice fibroblasta stvaraju novo tkivo za popravak pukotina na našoj koži i mesu, nove koštane stanice stvaraju se za spajanje prijeloma, a imunološki sustav može identificirati i neutralizirati sve vrste štetnih patogena. Ali tijelo može učiniti više od samog zacjeljivanja rana, infekcija, prijeloma te virusnih i bakterijskih bolesti, ono također ima sposobnost samoizliječiti se od gotovo svih oblika kroničnih bolesti, što dokazuje fenomen spontanog oporavka.
Do spontanog oporavka dolazi kada se pojedinac neočekivano izliječi od bolesti na način koji se ne može objasniti paradigmom moderne medicine. Bez ikakve intervencije liječnika, bez operacije ili farmaceutskih lijekova, neki ljudi ozdrave od raka, bolesti srca, multiple skleroze, Chronove bolesti, reumatoidnog artritisa i drugih oblika kroničnih bolesti. Na primjer, što se tiče raka, dobro je poznato da se tumori mogu smanjiti ili čak nestati bez operacije, kemoterapije ili zračenja, ili kao što je napisano u medicinskom časopisu Oncology Letters:
“Maligni tumori kao i metastaze, gotovo svih histoloških tipova, mogu se spontano povući iako neki histološki tipovi povlače češće od drugih”. – Sante Basso Ricci & Ugo Cerchiari, Spontana regresija malignih tumora: Važnost imunološkog sustava i drugih čimbenika
Spontani oporavak ne mora nužno nastupiti iznenada ili bez razloga, već kako Caryle Hirshberg i Marc Barasch objašnjavaju u svojoj knjizi Remarkable Recovery:
“Izvorno značenje riječi “spontano” ima malo veze s iznenadnošću, brzinom ili trenutnom promjenom bez razloga što implicira suvremena uporaba. Riječ, otkriva rječnik, izvorno je imala više veze s nečim što se događa zbog “urođene unutarnje sklonosti”, sklonosti da se “djeluje vlastitim impulsom, energijom ili prirodnim zakonom”. To podrazumijeva prirodni proces koji nastaje iznutra.” – Caryle Hirshberg & Marc Barasch, Izvanredan oporavak
Iako će se samo mali dio pojedinaca s kroničnom bolešću spontano oporaviti i dok većina spontanih oporavka ostane neprijavljena, još uvijek postoje mnogi slučajevi ovog fenomena dokumentirani u medicinskoj literaturi. Na primjer, u knjizi Mind Over Medicine liječnica Lissa Rankin ukazuje na slučaj čovjeka koji je bolovao od raka gušterače, jednog od najrazornijih oblika ove bolesti. Ovaj čovjek je bio zakazan za operaciju, ali je imao srčani udar zbog zahvata prije operacije koji je prisilio na odgodu operacije i kao što Rankin piše:
“U roku od četiri tjedna od srčanog udara, dok se oporavljao od srčanog događaja, simptomi i laboratorijski nalazi njegovog raka gušterače počeli su nestajati. Četiri mjeseca nakon početne dijagnoze, CT je otkrio da je njegov tumor u potpunosti nestao – bez operacije, kemoterapije ili bilo kojeg drugog liječenja raka. Četiri druge studije slučaja u medicinskoj literaturi izvješćuju o “spontanim” remisijama neoperabilnih karcinoma gušterače.” – Lissa Rankin, Um ispred medicine
Članak pod naslovom Notes on Spontaneous Regression of Cancer ispituje dvanaest slučajeva spontanih remisija i pokušava razumjeti koje su životne promjene mogle dovesti do tih oporavka. Jedan od najzanimljivijih slučajeva uključivao je pacijenta s tumorom mozga četvrtog stupnja:
“Dr. Maurice Green, kao stažist, promatrao je liječenje liječnika s multiformnim glioblastomom [tumor mozga 4. stupnja]. Operacija je bila neuspješna. Pacijent je, međutim, imao regresiju, a ne progresiju simptoma… Na kraju je potpuno dobro napustio bolnicu, što ukazuje samo na to da je osjećao drugačije prema životu nakon suočavanja sa smrću…” – Charles Weinstock, Bilješke o spontanoj regresiji raka. Časopis Američkog društva za psihosomatsku stomatologiju i medicinu
Primjeri spontanog oporavka nisu ograničeni na rak; obuhvaćaju spektar kroničnih bolesti, od kardiovaskularnih i autoimunih bolesti do neuroloških poremećaja, poremećaja krvi i stanja kože. Postoji čak i misteriozni Lazarusov fenomen koji predstavlja spontani oporavak od srčanog zastoja nakon što je pacijent proglašen mrtvim i nakon završetka svih pokušaja oživljavanja.
Ako se tijelo može vratiti s ruba smrti i izliječiti od bolesti za koje se vjeruje da su neizlječive, onda je njegova sposobnost iscjeljivanja daleko veća nego što većina nas misli. Naš bi cilj trebao biti iskoristiti ovu moć da nam pomogne u liječenju od kroničnih bolesti ili da spriječimo njihovu pojavu. Jer čak i ako se okrenemo konvencionalnoj medicini za liječenje svega što nas muči, kada naše tijelo bude optimizirano za liječenje, učinkovitost takvih tretmana će se poboljšati.
Istraživanje spontanog oporavka tek treba otkriti univerzalnu formulu ili određeni skup koraka za otključavanje golemih potencijala iscjeljivanja tijela, jer mnogi čimbenici utječu na ovu sposobnost, a individualne potrebe variraju. Međutim, oni koji su proučavali brojne slučajeve spontanog oporavka sugeriraju da postoje obrasci koji se ponavljaju i zajednički doprinoseći čimbenici koji nude potencijalne uvide u to kako svoje tijelo možemo pripremiti za ozdravljenje.
S jedne strane tu su fizički čimbenici koji pridonose ozdravljenju, a to su promjene u prehrani, redovita tjelovježba, poboljšanje kvalitete sna i oslobađanje od ovisnosti o drogama ili alkoholu. Čimbenici povezani sa zdravljem tijela presudno su važni za našu sposobnost ozdravljenja. Ali postoji psihološki čimbenik koji stoji iznad ovih po rangu važnosti, a to je spremnost da se podvrgne samotransformaciji.
Samotransformacija je ključna za proces fizičkog ozdravljenja iz dva glavna razloga. Prvo, često tek kad transformiramo svoj osjećaj sebe, razvijamo hrabrost, disciplinu i želju da promijenimo fizičke navike koje ometaju našu sposobnost iscjeljenja. Drugo, samotransformacija pomaže ispraviti nezdrave obrasce mišljenja, uvjerenja i emocija, koji nas kroz vezu tijela i uma drže zaključane u stanju bolesti.
Mnogi od tih misaonih i emocionalnih obrazaca djeluju ispod praga svjesne svijesti i proizvod su naše uvjetovanosti, bilo da je riječ o odgoju u nezdravom okruženju ili godinama prilagođavanja bolestima modernog društva. Ako se oslobodimo ove uvjetovanosti kroz samotransformaciju, oslobađamo se štetnih fizioloških reakcija koje diktiraju naše neprilagođene misli, ponašanja i emocije.
Literatura o spontanom oporavku podržava tvrdnju da samotransformacija olakšava izlječenje, na primjer u knjizi Cured Jeffrey Rediger koji je ispitao stotine slučajeva spontanog oporavka, piše:
“Ljudi koji su doživjeli spontana iscjeljenja poremetili su zadani način rada, izašli iz te kolotečine, vidjeli i doživjeli sebe na potpuno novi način. . .” – Jeffrey Rediger, Izliječen
Ili kako Caryle Hirshberg i Marc Barasch pišu u Remarkable Recovery:
“Više je istraživača primijetilo da izvanrednom iscjeljenju često prethodi duboka osobna promjena, ponekad čak i ono što se čini kao zapanjujuće drugačija osobnost. Nekoliko je istraživača primijetilo iznenadne psihološke prekretnice [ili ono što se naziva] “egzistencijalne promjene” koje prethode izvanrednom oporavku. Dr. Marco DeVries i njegovi suradnici otkrili su da je skupina slučajeva spontane remisije koju su proučavali pokazala relativno iznenadnu promjenu prema povećanom autonomnom ponašanju i značajno promijenila stavove prema bolesti, liječenju, odnosima i duhovnim uvjerenjima.” – Caryle Hirshberg i Marc Barasch, Izvanredan oporavak
U radu pod naslovom “Psihološke promjene koje prethode spontanoj remisiji raka” nekoliko je istraživača otkrilo da je uobičajeno među onima koji su spontano izliječili rak:
“Povećana distonična reakcija na ograničene aspekte osobnosti i pojačana sintonična reakcija na širi skup karakteristika od onih kojima se inače pristupa.” – Schilder, J. N., de Vries, M. J., Goodkin, K. i Antoni, M. (2004.). Psihološke promjene koje prethode spontanoj remisiji raka. Kliničke studije slučaja
Laičkim rječnikom rečeno, to znači odbacivanje ograničavajućih aspekata vlastite osobnosti i otvaranje i prihvaćanje većeg osjećaja sebe.
Budući da samotransformacija može voditi u mnogo smjerova, neki su dobri, a neki loši, koji njen oblik priprema tijelo za iscjeljenje? Etimologija riječi iscijeliti daje trag, jer u korijenu ova riječ znači povratak cjelovitosti. Kretanje u smjeru psihološke cjelovitosti, koju je Carl Jung identificirao kao oličenje psihološkog zdravlja, oblik je samotransformacije koji potiče iscjeljenje.
Psihološka cjelovitost idealno je stanje kojemu se jedino može pristupiti, a nikad ga u potpunosti postići, a podrazumijeva povećanu svijest o svim aspektima onoga tko smo i integraciju tih aspekata u naš svjesni osjećaj sebe. U 16. tomu svojih Sabranih djela, Carl Jung je napisao sljedeće: “Nijednom prethodnom dobu nije toliko bila potrebna cjelovitost. Posve je jasno da je to glavni problem s kojim se danas suočava umjetnost psihičkog iscjeljivanja.”.
Cjelovitost se postiže samoprihvaćanjem, zajedno sa samospoznajom, a izražava se djelima hrabrosti. Bez samoprihvaćanja skloni smo nijekati i potiskivati aspekte onoga što jesmo, blokirajući tako njihovo zdravo izražavanje. Bez samospoznaje nikada ne otkrivamo svoj pravi potencijal i ono što cijenimo u životu. Bez hrabrosti nikada ne izražavamo svoje potencijale u službi vrijednih ciljeva. Ili kako je Mate napisao:
“Kad iscjeljujemo, bavimo se vraćanjem izgubljenih dijelova sebe, ne pokušavajući ih promijeniti ili “poboljšati”. Kao što mi je rekao psiholog i vodič kroz divljinu Bill Plotkin, ključno pitanje nije “ne toliko gledati što nije u redu, već gdje cjelovitost osobe nije u potpunosti ostvarena ili proživljena?” – Gabor Mate, Mit o normalnom
Iako samotransformacija može poboljšati sposobnost iscjeljivanja tijela, ostaje činjenica da nikada nemamo potpunu kontrolu nad bolešću niti nad pitanjima života i smrti. Možemo poduzeti sve potrebne korake da ozdravimo, a ipak ostati bolesni. Ali to ne poništava dobrobiti samotransformacije kao odgovora na bolest.
Jer potraga za cjelovitošću je obogaćujuće i značajno iskustvo koje će nam pomoći da izdržimo život bez obzira na zdravlje našeg tijela. Zapravo, mnogi se ljudi probude u svom autentičnijem ja tek kada se suoče sa svojom smrtnošću pa se usred velike patnje koja prati bolest može pronaći nešto bolje. Bolest može biti potrebna iskra koja nas nadahnjuje da otkrijemo tko smo doista i koja nas prožima hrabrošću da živimo na način koji je više usklađen s našim autentičnim osjećajem sebe.
“Čovjek se rađa samo pred licem smrti.” – Sveti Augustin
Ili kako je napisao Martin Heidegger:
“Ako uzmem smrt u svoj život, priznam je i otvoreno se s njom suočim, oslobodit ću se tjeskobe smrti i sitničavosti života – i tek tada ću biti slobodan postati ono što jesam.” – Martin Heidegger, Bitak i vrijeme
Academy of ideas/ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
