“Beskorisno je gledati ili govoriti o materijalnim gunama prirode, i sreći i nesreći koje iz njih proizlaze, kao da su stvarne. Kada um odluta tijekom dana i čovjek počne misliti o sebi kao o jako važnom ili kada po noći sanja da lijepa žena uživa s njim, sve su to samo lažni snovi. Slično tome, sreća i nesreća koje potječu od materijalnih osjetila su beznačajne.” Srimad-Bhagavatam 7.2.48
Sreća i nesreća koje potječu od djelatnosti materijalnih osjetila nisu prava sreća i nesreća. Zbog toga Bhagavad-gita govori o sreći i nesreći koje su transcendentalne prema materijalnom shvaćanju života (sukham atyantikam yat tad buddhi-grahyam atfndriyam).
Kad se naša osjetila pročiste od materijalne zagađenosti, postaju atindriya, transcendentalna, a kada s transcendentalnim osjetilima služimo gospodara osjetila, Hrišikešu (sanskritski naziv koji u prijevodu znači – gospodar osjetila), možemo osjetiti pravo transcendentalno zadovoljstvo.
Nijedna sreća ili nesreća koju stvorimo špekulacijom suptilnog uma nije stvarna već je samo umna izmišljotina.
Zato ne bismo trebali izmišljati takozvanu sreću umnom špekulacijom. Najbolje je da zaokupimo um služenjem Gospodina, Hrišikeše, i tako živimo pravim blaženim životom.
Vedski spisi izjavljuju – apama-somam amrta abhama apsarobhir viharama. Pod utjecajem takvog shvaćanja, osoba želi otići na rajske planete da bi uživala s mladim djevojkama i pila soma-rasu.
Takvo izmišljeno zadovoljstvo, međutim, nema nikakvu vrijednost. Kao što je potvrđeno u Bhagavad-giti (7.23) – antavat tu phalam tesam tad bhavaty alpa-medhasam:
“Ljudi male inteligencije obožavaju polubogove, a njihovi plodovi su ograničeni i prolazni”.
Čak i ako se plodonosnim djelatnostima ili obožavanjem polubogova uzdignemo na više planetarne sisteme radi osjetilnog uživanja, takav položaj je osuđen u Bhagavad-giti kao antavat, prolazan.
Sreća koja se tako uživa je poput zadovoljstva koje osijećamo kad grlimo mladu ženu u snu. Neko vrijeme može biti ugodno, ali je temeljni princip nestvaran.
Umne izmišljotine sreće i nesreće u materijalnom svijetu se uspoređuju sa snovima zato što su nestvarne. Sve misli o dostizanju sreće materijalnim osjetilima nemaju stvarnu pozadinu i zato nemaju nikakvog značaja.
