Kada govorimo o živom biću, moramo uvidjeti da su tijelo i um dva različita prekrivača, dva sloja parafernalije, a životna sila ili duhovna duša je gospodar, centralna figura. Vanjski prekrivači su privremeni i sve što je povezano s njima, također je privremeno. Privremena je i sreća i nesreća povezana s privremenim tijelom i umom.
U Bhagavad-giti Božanska Osoba, Šri Krišna, kaže, „O sine Kunti! Svi oblici sreće i nesreće, hladnoće ili vrućine, postoje zbog percepcije materijalnih osjetila. Pojavljuju se i nestaju zbog zakona prirode i trebaju se tolerirati bez uznemirenja. Onaj tko nije uznemiren privremenom srećom i nesrećom, postaje sposoban prihvatiti vječni život.“
Ne treba biti uznemiren
Međutim, danas je teško biti izvan utjecaja privremene sreće i nesreće vezane uz tijelo i um. Teško je izbjeći identifikaciju s ovim tijelom i umom pa, stoga, nema mogućnosti da budemo ravnodušni prema materijalnoj sreći i nesreći. Prihvaćanje transcendentalnoga znanja ne znači da postajemo ravnodušni prema našoj trenutnoj situaciji i obavezama, već znači da ne smijemo biti uznemireni dolaskom i odlaskom sreće ili nesreće.
Moramo spoznati prirodu tih privremenih stadija materijalne sreće i nesreće. Bila bi to čista glupost kada bismo ih ignorirali ili bili ravnodušni prema njima brinući samo o duhovnoj duši oko koje postoji materijalno tijelo i um. Onaj tko je dovoljno sretan da shvati sreću i nesreću duhovne duše i okusi transcendentalno znanje, bit će ravnodušan prema sreći i nesreći materijalnoga tijela i uma i dostići će vječni transcendentalni mir, čak i ako živi pod okolnostima stalnih izmjena svjetovne sreće ili nesreće. Pravi mir može se dostići samo na tom transcendentalnom stupnju egzistencije. To je stanje stvarnoga zadovoljstva. Ako netko nakon dužeg vremena putuje kući, zadovoljstvo povratka umanjuje sve nedaće putovanja. Neudobnosti na putu nestaju pod utjecajem zadovoljstva povratka kući.
Sve je subjektivno
Osjetilna percepcija je uzrok svih osjećaja sreće i nesreće. Oblik, okus, miris, zvuk i dodir različite su osjetilne percepcije, koje izražavaju sreću ili nesreću u suradnji s umom. Zimi nam kupanje u hladnoj vodi pričinjava patnju, ali ljeti nam pruža užitak. Zimi nam vatra pruža zadovoljstvo grijući nas, ali ljeti nam smeta. Niti voda, niti vatra nemaju unutarnju snagu koja će nam dati sreću ili nesreću, već djeluju kao predstavnici sreće ili nesreće, ovisno o našoj osjetilnoj percepciji u određenim situacijama. Sve što postoji u materijalnom svijetu nije objekt sreće ili nesreće; sve je subjektivno – predmeti su naše osjetilne percepcije koji ovise o našem razmišljanju, osjećajima i željama.
Takvi privremeni odrazi sreće i nesreće, koji pripadaju određenom načinu razmišljanja, osjećanja i htijenja pod utjecajem lažnoga ja, u vječnoj su suprotnosti od duhovne duše i predstavljaju „nestvarnu stvarnost“. Ako je znanosti ili vrhunska umjetnost izražena od svjetovnih osoba bez znanja o vječnoj duhovnoj duši, predstavlja iluzornu energiju prirode koja okružuje i ograničava materijalno tijelo i um.
Stvarni mir i sreća nikada neće doći pomoću materijalnoga znanja. Prevarena utjecajem iluzorne energije prirode osoba je prisiljena igrati ulogu u „nestvarnoj stvarnosti“. Šri Krišna, Božanska Osoba, potvrđuje u Bhagavad-giti da samo oni koji razviju transcendentalno znanje u odnosu na vječnu duhovnu dušu te koji nisu uznemireni privremenom srećom i nesrećom, moći će izbjeći kandžama rođenja, smrti, starosti i bolesti i biti stvarno sretni dostižući vječni, duhovni život.
