Ovaj tekst je prošle godine objavljen na portalu nexus-svjetlost.com i kratka je dirljiva priča o spašenim životima nekoliko krava. Ljudi diljem svijeta sve više spoznaju kako su životinje živa bića poput nas. Mnogi ljudi vole svoje kućne ljubimce kao članove svoje obitelji, ali s druge strane, nažalost, još uvijek zatvaraju oči kad je u pitanju ubijanje nekih drugih vrsta životinje. Većinu svog života krave provedu rađajući telad i dajući mlijeko. Kada njihova sposobnost davanja mlijeka nestane, tada prestaje i njihova ‘upotrebna vrijednost’.
Postaju preskupe za održavanje te ih se šalje u klaonicu. Istu sudbinu trebalo je dijeliti i 25 krava iz Overatha nedaleko Kelna…
Zanimljiv je komentar dao i autor teksta Goran Čačić…
“U 5. dimenziji – do koje bismo se uskoro, prema mnogim duhovnim izvorima, trebali uzdići – nema ubijanja ni ostalih strahota jer, između ostalog, ondje vlada istinski božanski poredak, a ljudi se hrane energijom samog svog okruženja. Dakle, na takvom mjestu konačno možemo živjeti u skladu i ljubavi s drugačijim oblicima života od našeg, ljudskog. ‘Tamo gore’ životinje se ne moraju bojati da će jednoga dana završiti u klaonici, kao što im se događa ovdje u 3. dimenziji.
Čovjekovo opravdanje za svakodnevno klanje stotina milijuna životinja širom svijeta je ona klasična logika: ‘A, Bože moj, nešto moramo jesti’… No, neki veliki umovi, poput Leonarda Da Vincija i drugih, rekli su, otprilike, ovo: ‘Dokle god na Zemlji bude tekla krv nedužnih životinja (naše braće), ljudi će pogibati u ratovima.’ I na našem planetu neće biti trajnijeg mira. Ili, rečeno drugim riječima: može li čovjek biti istinski sretan ako se hrani leševima svoje braće, životinja? I ako jede meso, pod raznim izgovorima (potreba za proteinima itd.), samo zato da bi, u biti, zadovoljio svoje izvitopereno nepce? Stoga raduje da i ‘ovdje dolje’ ima ljudi koji se zalažu, i daju sve od sebe, za dobrobit svih životinja, a ne samo naših kućnih ljubimaca.”
Slijedi prijevod titlova na engleskom iz ovog dirljivog videa u kojem se govori o kravama s jedne farme u Njemačkoj, spašenim od mesarskog noža.
Većinu svog života krave provedu rađajući telad i dajući mlijeko. Kada njihova sposobnost davanja mlijeka nestane, tada prestaje i njihova ‘upotrebna vrijednost’. Postaju preskupe za održavanje te ih se šalje u klaonicu. Istu sudbinu trebalo je dijeliti i 25 krava iz Overatha nedaleko Kelna.
Anke Heublein, osnivačica kluba za prikupljanje novčanih sredstava, pod nazivom: ‘Spasimo krave u Rhein-Bergu’: ‘Prošle godine (2102.), čuli smo da su krave trebale biti odvedene u klaonicu jer farmer nije mogao nastaviti s proizvodnjom mlijeka, zbog financijskih razloga. Ove krave gledamo svaki dan i nismo mogli podnijeti pomisao da bi trebale biti ubijene.
I zato smo osnovali ovu… ovu zakladu.’
Ovdje vidimo kako su krave, nakon duge zime provedene u štali, ponovo puštene na pašu… ‘Ja jednostavno volim krave, to su tako blage životinje.’ Jan Müller, farmerov sin: ‘Rastužio me je moj tata kad je rekao da želi odustati od držanja krava. Sada sam sretan što krave ipak mogu ostati i ostariti ovdje.’
Hans-Georg Janssen, ‘kum’ krave po imenu Eva: ‘Svatko tko je vidio kako su krave danas istrčale na livadu, naprosto se morao zapitati – gdje još možete pronaći ovako nešto? Tu strast za životom, tu spontanost, taj zanos. Sve smo to vidjeli upravo ovdje. … Jednoga dana životinjama se morate odužiti za to što vam služe, a ja sam to učinio, i jako sam sretan zbog toga.’
