Slijedi odlomak iz knjige Stephena Knappa “Priprema za smrt i onostrani život”: Ova je knjiga prije svega namijenjena onima koji umiru ili će nekoga izgubiti. Svi ćemo se jednom morati suočiti s time. Posebno je namijenjena onima koji su ovoj temi do sada posvećivali malo vremena i pažnje. Nitko ne zna koliko će dugo živjeti. Oni koji znaju da će uskoro napustiti ovaj svijet posebno su blagoslovljeni jer će se moći bolje pripremiti za prijelaz.

Drugima, međutim, smrt može doći naglo i potpuno nenadano. No, bez obzira kako, svatko će se prije ili kasnije otisnuti na to putovanje. Stoga bi bilo dobro da čitatelj ovu knjigu i savjete u njoj prihvati kao da svakog trenutka može napustiti ovaj svijet.




Naši bi životi bili puno drugačiji kad bismo razmišljali da možemo otići uskoro, u bilo koje vrijeme, bez prethodnog upozorenja. Možda bismo sebe, svoje prijatelje i obitelj, kao i vrijeme koje nam je preostalo vidjeli na posve drugačiji način, s više zahvalnosti, a osobama oko sebe bismo posvetili više pažnje i ljubavi. Stvaramo uspomene prilikom svakog susreta s drugima. Stoga, neka budu dobre. Na kraju života, uspomene na ljubav i prijateljstvo koje smo drugima dali možda će jedine preostati iz naših odnosa. Budući da ne znamo koliko je još vremena preostalo nama ili osobama koje su u našem životu, moramo cijeniti blagoslove u obliku prijatelja i dragih osoba koje nas vole. Ako je njima stalo do nas ili nama do njih, ne bismo ih trebali olako shvatiti. Nije uvijek lako naći takve ljude u bilo kojem životu.

Ne razmišljaj o smrti!?

Nažalost, naša nas zapadna kultura ne ohrabruje da razmišljamo o smrti i o ograničenosti našeg dodijeljenog vremena kao što to čine neke druge kulture. U protivnom bismo vjerojatno više pažnje posvetili najvažnijim stvarima u životu. Prečesto smo odveć zaokupljeni karijerom, novcem, brigom o dugovima do kojih je došlo zbog naše želje da nagomilamo stvari koje i nisu toliko važne da većinu vremena provodimo nesretni. Upadamo u čarobni krug gdje teško radimo samo da bismo bili privilegirani iznova teško raditi. Najčešće niti nemamo vremena zastati i zapitati se jesmo li uistinu sretni ili kako promijeniti trenutno stanje ako s njime nismo zadovoljni ili ispunjeni. Da živimo kao da smrt može nastupiti u svakom trenutku, moglo bi doći do brojnih značajnih promjena u našem životu.

Primjerice:

1. Puno manje bismo se svađali s drugima.
2. Više bismo opraštali i voljeli.
3. Više bismo cijenili vrijeme provedeno s prijateljima.
4. Više bismo se trudili biti osobom kakvom želimo biti.
5. Vidjeli bismo manje razlika između sebe i drugih.
6. Više bismo razumjeli tuđu patnju i bol kao i borbu drugih da prežive u ovom životu.
7. Spremnije bismo surađivali s drugima.
8. Izgubili bismo interes za površnost života i usmjerili se na suštinu i ono najvažnije.
9. Cijenili bismo mnoge stvari koje sada uzimamo zdravo za gotovo. Mnoge male stvari koje nam se sada čine beznačajnima poprimile bi puno dublje značenje.




Da živimo ovako, ne bismo se pitali na kraju života kako ispraviti ili nadoknaditi sve loše što smo drugima učinili. Ponekad neće biti prilike za to. Stav da možemo umrijeti u bilo kojem trenutku mijenja naše shvaćanje o mnogim stvarima. Priprema za smrt uči nas kako živjeti. Mnogima se čini okrutan hir prirode što toliko dugo učimo o životu da bismo, kad konačno jednom shvatimo kako je najbolje živjeti, već bili stariji no što bismo voljeli biti. Starimo prebrzo, a shvaćamo prekasno…

No, možda je još okrutnije što ulažemo toliko vremena da bismo nekoga upoznali, čak se s tom osobom i vjenčali i proživjeli s njom mnogo godina, da bismo je na kraju napustili u trenutku smrti. Nitko to ne želi učiniti. U svakom slučaju, smrt je životna činjenica, a čini li nam se okrutnom i nepriličnom, to pokazuje da ne razumijemo život i svrhu smrti. Naše društvo, koje sve drugo osim razmišljanja o smrti smatra važnijim, u tome nam ne pomaže puno, inače bismo bili spremniji za nju i bolje razumjeli što smrt zapravo jest i koje nam mogućnosti nudi.

Život je puno više od ove fizičke stvarnosti

Život na fizičkoj razini samo je kratka epizoda u našem cjelokupnom postojanju. Došli smo u ova fizička tijela samo na kratko, da bismo se nakon smrti vratili ili krenuli dalje, u drugačiji oblik postojanja. Smrt je samo naizgled nepostojanje. Ona je kraj  jednog kratkog poglavlja u dugom, beskonačnom romanu života. Bez obzira na sve drugo što nam se moglo dogoditi u životu najgora stvar koja se ikome može dogoditi jest smrt. Ako smo bili pravedni, pobožni te se trudili napredovati i činiti dobro drugima, ne nanoseći nikome bol, dan našeg odlaska bit će najbolji i najvažniji dan našega života. Nagomilani posjedi i zarađeni novac nisu toliko važni kao priprema za život poslije smrti.

Život je kratak i smrt se uvijek približava. Počinjemo umirati od dana rođenja. To nije pesimističan stav već prirodna činjenica. Neke osobe žive par tjedana i mjeseci, dok druge dožive gotovo stotinu godina ili više. No, kao što svi znamo, nije važno koliko vremena imamo, već kako ga koristimo. To čini presudnu razliku i oblikuje naš karakter i odlike koji se prenose u sljedeći život. Čak i ako nam je preostalo malo vremena, kao u slučaju bolesti, još uvijek možemo utjecati na druge načinom na koji to vrijeme koristimo i tako stvoriti trajne utiske u njihovim srcima. Zašto bismo odustali i postali beskorisni? Možemo na najbolji način iskoristiti ono što imamo. To je jedino što u ovom trenutku i možemo učiniti. Krenimo hrabro  naprijed, znajući da na neki način uvijek možemo pomoći drugima primjerom te na taj način pomoći i sami sebi. Što može biti bolje?