Što je od toga Istina za Mene?

Netko Vam kaže nešto i bez imalo razmišljanja osjećate se povrijeđeno, uvrijeđeno ili nekako slično. Mislite si u sebi nešto poput: “Ma otkuda joj pravo da mi govori na taj način, šta si ona umišlja??” Ili nešto poput:“On sada misli da je pokupio ‘svu pamet svijeta’ pa napada sve oko sebe koji nisu ‘na istoj razini’??”. Takve situacije se događaju iz dana u dan, htjeli Vi to ili ne. Upustili ste se u raspravu koja zapravo nije polučila neke mjerljive rezultate. Ili jest? Što ste mogli izvući iz ogovaranja kako neka osoba ima potpuno drugačije stavove od većine ljudi? Ili – Kako neka osoba može biti vegetarijanac i praktički životom se zalagati za životinje i njihovu dobrobit? Što možemo dobiti od lamentiranja oko takvih stvari? Jedno veeeliko – Ništa ako ne prihvatimo Istinu! 

Ako razmotrimo prvotnu stavku, nešto je izrečeno i našli ste se uvrijeđeni. Jeste li se u tom trenutku zapitali: “Što je od toga za mene istina?” Mnogi se zapletu u zamku predbacivanja drugome zbog rečenoga bez da su uopće prvotno promislili zašto je ta osoba to rekla, i tako najčešće nastaju sukobi. Ako, na primjer, Vi meni pošaljete komentar na ovaj članak nešto poput “Članak ti je izvrstan, hvala ti na tome”, moja reakcija će biti gotovo jednaka kao da ste mi poslali “ništa konkretno i samo laprdanje”. Zašto? Razlog je vrlo jednostavan. Stvarima treba pristupiti točno na onaj način na koji su izrečene i kao takve ih promatrati. Kada mi kažete da je članak odličan, zapitat ću se zašto je odličan i kako mogu ga unaprijediti da Vas zadržim na svojoj stranici i da možemo zajednički rasti kroz ovakav način korespondencije. Ako mi pak kažete da ništa ne valja, opet ću se zapitati zašto ne valja i kako ga mogu unaprijediti da Vas zadržim na svojoj stranici i da možemo zajednički rasti kroz ovakav način korespondencije. Vidite li sličnost? Jedina razlika je ono što je ISTINA u Vašoj izreci, sve ostalo su riječi poslagane kako bih ja, ili Vi, mogli iz ovoga nešto izvući. Dakle, postavka opet ću se zapitati zašto valja/ne valja i kako ga mogu unaprijediti da Vas zadržim na svojoj stranici i da možemo zajednički rasti kroz ovakav način korespondencije jest orijentacija na ono što je rečeno i ništa dalje od toga, nikakvi nepotrebni dodaci i primjese koji će me odvući od razloga zašto sam se zapitao to veoma važno pitanje – zašto i nakon toga – zato. Filozof Seneca se slaže sa ovim načinom razmišljanja, jer ga je on i postavio: “Ono što se dodaje u umu samo stvara zablude i odvodi daleko od  Istine“.

Idemo dalje. Netko opet priča. Evo: ja pišem – vi čitate. U bilo kojem trenutku možete se osjetiti prozvanim/om i pomislitit: “Ovaj stvarno pogađa što ja trenutno osjećam”, ili pak s druge strane: “Ma ovo me baš vrijeđa, tko je on da može tako pisati o MENI??” I tu Vas opet upućujem da si postavite pitanje: “Što je od toga za mene istina?” Način na koji pišem je mnogo manje bitan od ZAŠTO nešto pišem. Da pojasnim: svi članci koje sam napisao su proizašli iz osobnog iskustva i još dublje kontemplacije životnih situacija. Gotovo svi članci su plod onoga što je pročitano, doživljeno, probavljeno, shvaćeno i naposljetku – kontrolirano. Dakle, ako želite nešto od mojih članaka primijeniti na svojoj koži, otprilike možete znati zašto ćete to isprobati, jer vjerojatno ćete napraviti slično što i ja: isprobati nešto da vidite kakvo je to. I to je sasvim dovoljan razlog. Zašto ne biste učili od nekoga tko je već prošao kroz te situacije, to Vam samo može ubrzati razvoj svijesti. Moji vodiči su veliki duhovni mudraci, ali i skromni tražitelji Istine, isto kao i najveći Učitelji, ali i ponizni studenti Univerzalnog Znanja. Jedini razlog zašto pišem ove članke je da Vi imate nešto za pročitati, uzeti ono što Vam odgovara i sa time raditi na vlastitom razvoju. Ne očekujem da će Vas cijeli članak oduševiti, ali ako Vas i samo jedna rečenica usmjeri prema Vašem Unutarnjem Ja – obavili smo odličan posao! 🙂

Ima jedna vrlo zgodna anegdota koju je primijenio Sokrat, a veže se na ovaj članak. Jednog dana potraži Sokrata neki čovjek i reče: ”Znaš li što sam sve čuo o tvome prijatelju?” “Trenutak”, odgovori Sokrat, ”prije nego što mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test. Jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?” ”Tri sita?” “Da”, odgovori Sokrat, ”prije nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je uzeti malo vremena i prosijati ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istina ono što mi želiš ispričati?” ”Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.” “Dobro! Ne znaš da li je to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosijati drugačije, sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?” “Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.” “Dakle”, nastavi Sokrat, ”želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?” ”Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.” ”Dakle”, zaključi Sokrat, ”ono što mi želiš ispričati nije istina, ni dobro, a ni korisno, pa zašto bi mi onda pričao? Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.”

Sve ovo se može zaključiti tezom da Vi uopće ne morate biti uvrijeđeni ako ne odlučite biti. Odnosno, ako Vas uvrijedi nečija tvrdnja, to znači da ste se poistovijetili sa njom i taj dio o Vama samima Vam se baš i ne sviđa. Ali ako već možete, ustrajte na tome da sve što Vam se kaže – prvo promislite koliko ima istine u tome, je li rečeno zbog Vaše dobrobiti (treba imati na umu da ljudi imaju i drugačije pristupe koji ne moraju odgovarati Vašima) te zadnje, možete li izvući korist od toga što Vam je rečeno. Gurđijev je imao vrlo snažnu tehniku za ovladavanje bijesa i bilo kakvih impulzivnih reakcija. Sve što mu je bilo rečeno na taj način, dao je tome period od 24 sata. Ovako: ako je nešto rečeno protiv njega u namjeri da ga se izazove, on bi jednostavno odgovorio: Ne mogu ti sada odgovoriti na to što mi govoriš. Daj mi 24 sata pa ćeš znati odgovor. Jednostavno – a opet toliko snažno i korisno! Tom odgodom omogućio si je ne reagirati impulzivno, ali i da promisli zašto mu je to rečeno, zbog običnog izazivanja ili je ipak imalo neke čvrste temelje.

Što se tiče članaka koje možete pronaći na ovoj stranici, ako se postavimo zajedno – Vi i ja kroz njih stvaramo okruženje koje će jednoga dana postati okruženje Razumijevanja kojemu svi polagano idemo. Ovako samo možemo ubrzati cjelokupni proces. Je li i to za Vas istina?

Davor Predavec, innerselfattitide.wordpress.com