Preodgoj u odrasloj dobi naša je osobna odgovornost. Svatko može započeti taj proces. Potrebno je vrijeme, predanost i strpljenje. Nema brzog rješenja. Zahtijevat će od vas da se pojavljujete svaki dan. Ali omogućit će vam se da se iscijelite i da oprostite.
Naše djetinjstvo je mjesto na kojem se formira naša podsvijest. U djetinjstvu također učimo obrađivati emocije, kako izgledaju odnosi, kako držati granice i bezbroj drugih navika i ponašanja.
U idealnom slučaju, naši su roditelji dvoje samoaktualiziranih ljudi koji dopuštaju da se njihova djeca vide i čuju kao jedinstveni pojedinci. Stvarnost je da živimo u kulturi koja ne podučava svjesnu svijest, tako da je većina nas imala nesvjesne roditelje. Nesvjesni roditelji ponavljaju iste navike i obrasce koje su naučili kao djeca. Djeluju iz povrede zbog vlastitih neprerađenih emocija.
Važno je razumjeti da roditelji mogu biti roditelji samo na vlastitoj razini svijesti. Drugima možemo dati samo ono što smo sami vježbali davati.
Radila sam s različitim demografskim skupinama ljudi. S vremenom sam shvatila da većina ljudi traži pomoć s “problemima u komunikaciji”, destruktivnim navikama (ovisnost, samosabotažom), konfuznošću identiteta (“Tko Sam JA”) i općenito s osjećajima niske vrijednosti. Svaki od ovih problema manifestira se drugačije, ali svi su povezani s jednom stvari: uvjetovanim ponašanjem koje se prakticira od djetinjstva.
Neki od vas koji ovo čitaju možda misle “Moje djetinjstvo je završilo, nema razloga da se tamo vraćam.” Ili “Ako sam u djetinjstvu naučio/la većinu svojih mehanizama suočavanja, totalno sam poremećen/a.”
Skloni smo biti zaštitnički i obrambeni prema iskustvima iz djetinjstva, ali istina je da imamo jedinstvenu priliku iscijeliti se i svjesno odabrati drugačije ponašanje kao odrasli. Bez obzira na to što smo doživjeli u našoj prošlosti. Taj se proces naziva re-parenting (preodgoj). Preodgoj je čin davanja sebi onoga što niste dobili kao dijete.
Moje djetinjstvo bilo je jedinstveno po tome što sam imala dva (fizički) prisutna roditelja koji su bili emocionalno odsutni. Moja mama je bila kod kuće, a moj tata je bio kod kuće svaki dan oko 17:30 na večeri. Moji su roditelji bili u srednjim 40-ima kad su me dobili, a između mog brata i mene je 18 godina razlike.
Bili su jako rastrojeni. Mama se borila s teškom kroničnom bolesti, a moja sestra (koja je isto imala zdravstvenih problema) prošla je kroz niz operacija tijekom djetinjstva i tinejdžerskih godina. Smrt i bolest bile su stalni fokus.
Nisam dobila disciplinu. Odmalena sam sama odlučivala u koje vrijeme ću ići spavati, što ću jesti i u koje vrijeme ću doći kući. Moja mama je većinu vremena provodila u svom krevetu. Njezina je bolest bila u središtu pažnje svih u kući. Bilo je puno kaosa i suovisnosti.
Tu je počela moja tjeskoba. Manifestirala se kao poremećena ishrana i opsesivno kompulzivno ponašanje “postignuća”. Naravno, to se nije smatralo negativnim. Isticala sam se u atletici i u akademskom radu. Dobivala sam nagrade. Ponuđene su mi stipendije. Prilagodila sam se i kanalizirala svoju tjeskobu. Mnogi ljudi ne shvaćaju da se ispod velikih postignuća skriva puno boli i nezdravog uvjetovanja.
U svojim 30-ima kada više nisam studirala niti se bavila sportom, dobila sam jasniju sliku negativnijih manifestacija. Nisam bila tu za sebe, prekomjerno sam trošila, nisam razumjela kako postaviti (ili držati granice) i općenito nisam imala fokus na svom fizičkom i duhovnom zdravlju. Preodgoj odraslih za mene je bilo pravo i vrlo potrebno otkriće.
Moji roditelji nisu bili “krivi”. To nije bilo o tome tko su oni kao ljudi. Ili koliko su me voljeli. Radili su najbolje što su mogli sa svojom razinom svijesti. Sada je došlo vrijeme da kao odrasla osoba, sa svojom razinom svijesti, učinim najbolje što mogu.
Preodgoj u odrasloj dobi naša je osobna odgovornost. Svatko može započeti taj proces. Potrebno je vrijeme, predanost i strpljenje. Nema brzog rješenja. Zahtijevat će od vas da se pojavljujete svaki dan. Ali omogućit će vam se da se iscijelite i da oprostite.
4 stupa preodgoja odrasle osobe su: disciplina, radost, emocionalna regulacija i briga o sebi.
Zavisno o vašem jedinstvenom iskustvu iz djetinjstva, jedni će biti teži od drugih. Za mene je disciplina bila najteži dio. Moj um je imao napade bijesa. Moje djetinjstvo se pobunilo. Nije postojao nijedan dio mene koji se želio probuditi rano, otići u teretanu ili učiniti bilo što “planirano”. Bio je to proces tugovanja za svojim prošlim ja, kao i suosjećanja sa samim sobom kako bi disciplinu počela promatrati na drugi način.
Još jedna velika borba za mene bila je pronalazak radosti. Radost je emocionalno iskustvo. Radost je proizvod spontanosti, igre, kreativnosti i čiste prisutnosti. To nije nešto što sam doživjela u roditeljskom domu.
Dio otkrivanja radosti je učenje vlastitih jedinstvenih strasti i interesa. Ovo je nešto s čime sam se trebala povezati. Morala sam ponovno učiti “Ja”.
Nakon godina vlastitog preodgoja mogu reći da sam doista druga osoba. Taj proces mi je donio mnogo više samopouzdanja, empatije i kreativne energije.
Evo 5 koraka za početak:
1. Dišite
Da, ovo je korak. Lako se nađemo u stresu. Preodgoj je proces, ne nešto što se događa preko noći, kroz nekoliko mjeseci. Ako pokušate raditi previše ovog posla odjednom, bit ćete preopterećeni i vratit ćete se u stare obrasce.
Slijedite korake, ne pokušavajte učiniti previše odjednom.
2. Održite si jedno malo obećanje svaki dan
Ovaj korak bi trebao biti toliko mali da se čini beznačajnim. Morate odabrati nešto što će vas dovesti u situaciju u kojoj ćete uspjeti. Na primjer, moje prvo obećanje samoj sebi bilo je rano ustajanje. Znala sam da sa svojim rasporedom mogu to učiniti svaki dan. Ako imate raspored koji to ne dopušta, ovo nije dobar izbor za vas.
Ako sada ne idete u teretanu svaki dan, nemojte obećavati da ćete ići u teretanu svaki dan. Neki dobri primjeri su: meditirajte 2 minute, idite u 5-minutnu šetnju oko kvarta svako jutro, kuhajte jedan obrok kod kuće svaki dan, radite planove za budućnost svaku večer prije spavanja.
Vrijeme je ovdje važno: nemojte odabrati nijedno obećanje koje ukupno traje više od 10 minuta.
3. Recite nekome kome vjerujete (bilo kome osim vaših roditelja) da započinjete proces
Nemojte ništa o tome dijeliti s vašim roditeljima. Nije potrebno i može im škoditi. Upamtite, učinili su najbolje što su mogli sa svojom razinom svijesti i vjerojatno će ići u obranu. Ovaj preodgoj je za vas.
Kad sam započela proces, podijelila sam to sa svojim partnerom i zajedno smo na tome radili. Ako imate partnera ili bliskog prijatelja, dajte im do znanja da na ovome radite. Podrška će biti korisna.
4. Koristite ovu mantru: “Što si sada mogu dati?”
Ovo je mantra koju često koristim. Kao djeca, nismo uvijek dobivali ono što nam je trebalo. Kao odrasli imamo priliku sami sebi dati ono što nam je potrebno. Kada osjetite da imate jake emocije, postavite ovo pitanje. Ponekad je odgovor za mene pjenušava kupka. U drugim slučajevima to je internet detox ili potreba za izlaganjem suncu na 15 minuta.
U redu je ako se, kada počnete postavljati ovo pitanje, osjećate zbunjeno ili da nemate odgovor. Samo nastavite pitati. Ovo je praksa povezivanja s intuicijom. Ako ostanete predani, počet ćete dobivati odgovore.
5. Slavite kada napravite i najmanji čin
Ako nismo prepoznati, slavljeni i viđeni zbog jedinstvene osobe kakva jesmo, brzo ćemo zanemariti da se išta trudimo, radimo i mijenjamo. Preodgoj odraslih je težak proces koji djeluje na dušu.
Slavite svoju hrabrost i napredak, slavite osobu koja postajete.
AUTOR: Nicole LePera
https://theholisticpsychologist.com/what-is-reparenting-and-how-to-begin/
Prevela i prilagodila Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com
facebook.com/AngelicaHorvatic
Angelica Horvatić je praktičarka iscjeljivanja trauma, iscijeljenja unutarnjeg djeteta, savjetnica za partnerske odnose, praktičarka rada sa sjenom, hipnoterapeut i coach. Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 20+ godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i onda Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice.
Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.
Angelica organizira i vodi vikend intenziv radionicu u prirodi, u Istri 06.10.- 08.10.2023.: Partnerski Odnosi i Trauma – Vikend Intenziv za parove i samce 6.10.-8.10.2023.
