Postoji tajna koja je puno veća od političkih spletki i igara, farmakoloških i medicinskih makinacija, uništavanja slobode, sponzoriranja znanosti pa čak i prikrivanja i mijenjanja činjenica iz svekolike povijesti ljudske vrste. Ta tajna ostaje potpuno neotkrivena – čak je se i osuđuje od strane znanstvene zajednice – pa ipak ovo je najvažnija tajna o svemu što postoji. Da, baš o svemu što postoji.
Tajna glasi ovako:
Mi opstajemo nakon fizičke smrti naših tijela. Naša svijest nadilazi fizičko postojanje na način koji je toliko moćan i nevjerojatan da ljudski jezik ne može niti započeti s njegovim objašnjenjem.
Natural News tvrdi da je to poruka dr. Ebena Alexandera, autora nedavno publicirane knjige koja se naziva „Proof of Heaven,“ u kojoj se potvrđuju značajne znanstvene teorije koje se bave pitanjem razvoja same prirode i života u njoj kao i postojanja „kreatora.“
No kako shvatiti postojanje drugih inteligentnih entiteta ili čak super-entiteta kojeg možemo nazvati kreator ili kreatorica, kako god vam paše, ako ne znamo kako uopće izgleda univerzum i sve što se u njemu nalazi tj. postoji?
Dr. Alexander je bio neurokirurg i potpuni skeptik po pitanju postojanja ljudske duše i sam je tvrdio da je učio u društvu koje je fokusirano na materijalno i materijalizam. Alexander je bio uvjeren kako je „svijest“ nusprodukt biokemijskog rada našeg mozga i ništa više. To stanovište dijeli većina znanstvenika, osim ako oni ne dolaze iz redova teoloških zajednica.
Stephen Hawking je smatrao da je ljudsko biće običan biološki robot bez svijesti i slobodne volje, iako su neki metafizičari imali isto stanovište za ljudsko biće koje nije razvilo svoje potencijale svijesti i samosvijesti, ti isti metafizičari nisu ograničavali eventualnu mogućnost ljudskog razvoja.
Hawking je tvrdio da ljudsko biće nema baš nikakve šanse za izlaz iz robotskog zatvora što smatramo najvećom lakrdijom (ako ne i ludilom) jer bi se tada s pravom pitali, zašto uopće postojimo ako nemamo mogućnost razvoja i napretka? Naravno, govorimo o eventualnoj psihološkoj evoluciji.
Alexander bi ostao pri svojem tvrdokornom znanstvenom uvjerenju do svoje smrti da ga upravo smrt nije ponukala na istraživanja o pitanjima koje većina znanstvenika pokušava što bolje ignorirati.
Igra sa smrću – zagrobni život
Dr. Alexander je zvanično bio mrtav sedam dana. Za to vrijeme je imao izrazito životopisno i jasno „putovanje“ u život nakon života. Naime, dr. Alexander je dobio infekciju Escherichie coli koja mu je napala leđnu moždinu i mozak. Nakon brojnih komplikacija pao je u komu koju su kolege nazvali potpunom smrću mozga.
Koma, u kojoj je bio Alexander, nije ostavila ni traga djelovanja njegovog mozga. Liječnici su Alexandera na životu održavali uz pomoć aparata, no smatrali su da će uza svu tehničku podršku Alexandrovo tijelo umrijeti nakon nekoliko dana, te ako se kojim slučajem probudi iz kome biti u stanju „biljke“ s iznimno limitiranom aktivnošću mozga.
Statistički gledano, smrtnost pacijenata koji su dobili bakteriju e. coli na mozgu je bila stravičnih 97%. Dok su liječnici razmišljali kako obitelji priopćiti najgore, on je imao sedmodnevno putovanje u zagrobni život. Svoje zagrobno iskustvo je opisao ovako:
Iskustvo zagrbnog života je toliko stvarno i jasno da se iskustvo ljudskog života na Zemlji čini kako običan i blijed san.
Alexander tvrdi da u zagrobnom životu ne postoji osjećaj za dimenziju vremena. Vrijeme ne „protječe“ kako mi imamo iluziju o tome. O tome koliko je ogromna naša iluzija o protoku vremena možete saznati ovdje. Alexander je pojasnio kako se trenutak mogao pričiniti kao vječnost dok je vječnost mogla izgledati kao trenutak. Svojom slobodnom voljom se mogao pomicati kroz prostor i vrijeme.
Ljubav je bio najjači osjećaj koji je dominirao Alexandreovim zagrobnim životom. Prisustvo zla se činilo nemjerljivo malo.
Komunikacija za vrijeme fizičke smrti je telepatska i nema potrebe za izgovaranjem riječi. Trenutak nakon što u umu postaviš pitanje, pitanje isti tren postane očigledno tako što se prikažu odgovori „ispred očiju“.
Alexander je doživio osjećaj pakla i spasenje i uznos u raj u čemu su ga asistirala anđeoska bića. Interesantno je kako Alexansander nije ni prva ni zadnja osoba s određenim religijskim uvjerenjima koja je personalizirano oblikovala zagrobni život ili peti denzitet (gustoću), kako ga nazivaju metafizičari.
Brojne su osobe židovske vjeroispovijesti označili raj okupan u plavoj svjetlosti, što je tradicionalna predstava ovog naroda. S druge strane, kršćani su često govorili o paklu i raju. Smatramo kako „izgled“ petog denziteta varira od osobe do osobe no najvažnije stvari i karakteristike ostaju iste. Kako bismo shvatili o čemu je Alexander govorio morat ćemo se pozabaviti razinama svijesti u univerzumu.
Iako je ovo škakljivo pitanje na kojem se lome mnoga koplja, skloni smo uvjerenju da su ostali tragovi znanja o tome u brojnim mističnim školama, uključujući i sufizam, s kojima su se bavili brojni metafizičari, pa čak i moderni znanstvenici. No počnimo od početka.
Dvojni polaritet univerzuma i postojanje denziteta (gustoće)
Za sve one koji prate izučavanja G.I. Gurdjieffa, P.D. Ouspenskyog, Carlosa Castanede i Davida Ickea i nekih modernih metafizičara, postojanje denziteta neće biti nikakva novost, no ogolimo li određene informacije „do kosti“, moći ćemo svekoliki univerzum podijeliti prema ZNANJU i načinu na koji se to znanje odražava, točnije, prema količini svjesnosti i načinu djelovanja te svijesti.
Da, dobro ste pročitali, to je glavni način na koji se denziteti ili gustoće – razine svjesnosti razlikuju. Osim razina svjesnosti – denziteti se razlikuju i prema polaritetima.
Negativan polaritet se metafizički naziva OPS
Okrenuti prema služenju i pomaganju sebi, točnije, negativno „nabijena“ svijest koja se „hrani“ isisavanjem energije iz istog ili nižih denziteta. OPS entitet ima ljubavi samo za sebe, i želi znati više od drugih bez želje za dijeljenjem znanja i saznanja.
Ovakvi entiteti određeno vrijeme, točnije, kroz određene denzitete, mogu napredovati no nakon toga staje njihov razvoj zbog limita zadržavanja znanja i saznanja samo za sebe i zbog nemogućnosti dugotrajne suradnje s drugima i borbe unutar hijerarhije.
OPS entiteti obožavaju materijalno postojanje i materijalna sredstva bez obzira kakva ona bila. OPS uopće neće mariti za tuđu slobodnu volju i svoju volju će nametati drugim entitetima.
Pozitivan polaritet se metafizički naziva OPD
Okrenuti prema služenju i pomaganju drugima, točnije, pozitivno „nabijena“ svijest koja omogućava drugima učenje i napredovanje prema većim denzitetima. OPD entiteti surađuju i volontiraju. OPD entitet ima ljubavi prema drugima više nego li prema sebi.
Zahvaljujući suradnji, OPD ima mogućnosti prebacivanje u nove denzitete i naravno pravilan razvoj znanja to jest svijesti. OPD entiteti nisu fokusirani na materijalno niti imaju želju za djelovanju u hijerarhiji. OPD će, ako je to potrebno, uskratiti informacije OPS entitetu zbog prirode OPS-a, točnije, zbog njegova djelovanja na druge entitete.
OPD će poštovati tuđu slobodnu volju osim ako „ta slobodna volja“ neće uništavati slobodnu volju drugih entiteta. Bez obzira sviđalo se to vama ili ne, ljudsko biće je OPS entitet. Mi isisavamo energiju iz našeg i nižih denziteta, mi jedemo biljke i/ili životinje, pijemo vodu, udišemo zrak, a poneki ljudi su čak kanibali i jedu pripadnike istog denziteta.
Živimo u hijerarhijskom društvu, koristimo oružja i oruđa s kojima uništavamo postojanje entiteta iz nižih denziteta, uništavamo prirodu, ne poštujemo svoj ni tuđi život i konstantno se uplićemo u tuđu slobodnu volju kroz: filozofiju, znanost, religije, vojsku, policiju, zakone, legalne obveze, namete, itd .
Molili bismo vas da uzmete u obzir kako je ovaj opis iznimno sažet. Mi nismo u stanju prenijeti tisuće stranica metafizičkih spisa u jedan tekst, no ako imate želju i ako je to vaša slobodna volja, sami ćete započeti potragu za novim informacijama.
No što su zapravo denziteti i kako se oni dijele prema razini svijesti to jest znanja?
Prvi denzitet
U prvom denzitetu bi se nalazili; minerali, biljke, kristali, voda, itd. Ovaj denzitet je iznimno materijalan i ima najmanje razine svijesti. Pročitate li više o istraživanjima dr. Masaru Emota, moći ćete djelomično shvatiti kako djeluje svijest u prvom denzitetu.
Prvi denzitet nema samosvijest i zbog toga ne pripada ni jednom polaritetu točnije nisu ni OPS niti OPD karaktera.
Drugi denzitet
Ovaj denzitet je još uvijek ogrezao u materijalnom to jest fizičkom postojanju, no kod razvijenih primjeraka drugog denziteta se počinje razvijati samosvijest. U drugom denzitetu bi se nalazile životinje.
Iako metafizičari dvoje o tome koliko su i jesu li ovi entiteti OPS i OPD karaktera, držimo da ćemo morati više uobličiti drugi denzitet zbog boljeg shvaćanja. Sve životinje su na neki način predatori, čak i oni koji su biljojedi jer koriste energiju dobivenu iz biljaka, dok su biljke (pasivni) predatori prvog denziteta jer isisavaju energiju iz tla, točnije, minerala i vode.
S druge strane, neki metafizičari smatraju da su određene vrste kukaca OPD karaktera, kao što su mravi, pčele i termiti, no zapravo držat ćemo se pretpostavke da entiteti (koje mi poznajemo na Zemlji) imaju tendenciju pomicanja prema OPS-u što više razvijaju samosvijest, a što najbolje vidimo na primatima i visoko razvijenim socijalnim strukturama društvenih sisavaca koji se uobličavaju u hijerarhiju ili vladajuću piramidu na čijem vrhu je alfa mužjak i/ili alfa ženka dok se u bazi nalaze omege ili najniži članovi krda ili čopora.
Treći denzitet
U trećem denzitetu se nalazi čovjek. Iako je čovjek fizičko biće koje se fizički hrani, ljudsko biće ima tendenciju razvijanja metafizičkog dijela, točnije, ima mogućnost psihičke evolucije i podizanja razina spoznaje i samospoznaje.
Naravno da mi, osim ljudskog bića, nemamo primjer drugih entiteta u trećem denzitetu, no imamo ostatke diljem planete koji pokazuju da su nekada na planeti postojali drugi pripadnici trećeg denziteta kao što su: Neandertalci i Denisovanci. Karakteristika bića u trećem denzitetu je da ima priliku razvijanja svoje duše.
Razvijanjem potencijala duše, pripadnik trećeg denziteta se sve više okreće spoznaji i samospoznaji i energetskom i/ili eteričnom aspektu postojanja. Iako smo mi čvrsto usidreni u fizičkom postojanju, energiju ponekad sasvim dobro osjećamo i eksploatiramo kroz: shiatsu, bioenegetsku masažu, radiesteziju, rašljarstvo, itd.
Energijom u i oko ljudskog bića su se do sada bavili brojni istraživači ispitujući polje oko Homo sapiensa koje se popularno naziva „aura“. Najviše su na tom polju istraživanja ostvarili: prof. dr. Konstantin Korotkov, prof. dr. Harry Oldfield i doajen ispitivanja ljudske aure Semjon Kirlian. Treći denzitet na zemlji je za sada OPS karaktera i nadamo se da će jednog dana jezičak na vagi preći na stranu OPD-a.
Četvrti denzitet
Četvrti denzitet bi bio prvi kombinirani fizičko-energetski denzitet u kojem entiteti mogu nastanjivati fizičku ravan ili eterične realitete. Jasno nam je koliko ovo može zvučati čudno, dapače čak i radikalno, no nije nam u interesu zbunjivanje čitatelja već otkrivanje informacija o kojima se piše s jako puno dezinformacija koje su se nagomilale s vremenom.
Nemojmo zaboraviti da živimo u OPS svijetu koji ima tendenciju skrivanja istine i onemogućavanja znanja kroz patokraciju. Entiteti u četvrtom denzitetu se, u određenim metafizičkim krugovima, nazivaju bića iz nižih astralnih realiteta, dok se po Magogijskoj teoriji nazivaju hiperdenzitetska bića ili multidenzitetska bića.
Ova bića mogu biti OPD i OPS karaktera no vi, već po stanju u kojem se nalazi naša planeta, sami možete zaključiti da smo mi kroz povijest imali priliku susretanja uglavnom s bićima OPS karaktera.
Osim Gurdjieffa, Ouspenskyog, Castanede, Valleea i Keela, možete naći brojne reference o ovakvim entitetima, no moramo upozoriti da se oni obično oslovljavaju s imenima koje mi tradicionalno povezujemo s nečim sasvim drugim. Njihovi nazivi bi bili: bogovi, anđeli, demoni, gremlini, goblini, patuljci, vilenjaci, sivi, drahmonidi, lizardi, liziji, itd.
Ovi entiteti se još uvijek rađaju i umiru kao i entiteti u drugom i trećem denzitetu, no zbog svoje razine znanja i svjesnosti nastanjuju i realitete koji su nama nevidljivi ili barem djelomično nevidljivi.
S obzirom da smo u stanju osjetiti samo 2% EM spektra kroz naša krajnje ograničena osjetila, shvatit ćete da pojam paranormalnog može imati potpuno racionalna objašnjenja upravo zbog našeg neznanja i ograničenosti osjetila.
Peti denzitet
Peti denzitet bi bio prvi stalni eterični ili energetski nivo, no pasivne konteplacijske uloge. Po metafizičkim učenjima, peti denzitet je mjesto na kojemu se nađemo nakon što umremo. Na njemu obitavaju svi entiteti koji se „recikliraju“, točnije, koji umiru i ponovno se „rađaju“ od prvog do četvrtog denziteta.
Jasno nam je da ovo može biti iznimno nezgodno za sve one koje „ne vjeruju u reinkarnaciju“ ili za one čija vjera nije zasnovana na reinkarnacijskim ciklusima, no mi jednostavno pratimo metafizička saznanja i nemamo se želje sukobljavati s vašim osobnim stanovištima.
Ako su vaša uvjerenja drugačije prirode, sada je najbolje vrijeme da prestanete čitati ovaj tekst jer mi ne želimo utjecati na tuđu slobodnu volju.
U petom denzitetu se usvaja naučeno iz prošlih života. Također se odabiru lekcije u budućim reinkarnacijama. Metafizičari smatraju da se prebacivanje iz jednog u drugi denzitet ne mora događati samo preko petog denziteta; kada se nauče sve potrebne lekcije iz jednog denziteta može se preći u viši denzitet bez potrebe „posjeta“ petom denzitetu.
Šesti denzitet
Šesti denzitet je čisti energetski nivo bez potrebe reinkarnacije i posjedovanja fizičkog tijela. Po metafizičarima, ovo je OPD nivo na kojemu se nalaze ujedinjeni OPD entiteti s odbljescima ili refleksijom OPS-a koji se odlikuje kao samostalno djelovanje određenih entiteta.
Metafizičari nazivaju ovaj realitet viši astralni nivo. S obzirom da je jako teško shvatiti čak i sami četvrti denzitet s našom ograničenom sviješću, uopće nećemo više gubiti vrijeme na šesti denzitet jer ga mi, u stvari, nismo u stanju shvatiti niti imamo riječi s kojima bi ga opisali.
Sedmi denzitet
Sedmi denzitet, ili unija s jednim, bi u najboljoj mjeri mogao opisati kreatora ili vrlo dobro poznatu imenicu „Bog.“ Svi djelići svjesnosti na svim denzitetima su dio sedmog denziteta.
To se ne odnosi samo na one entitete koji imaju dijelove fragmentirane duše (kao što su entiteti koji naseljavaju treći denzitet) ili duše ujedinjenih entiteta koji se nalaze na šestom denzitetu. Sedmi denzitet obuhvaća cijelo postojanje bez obzira na polaritet, denzitete i multiverzume, kako ih je opisao Michio Kaku.
Ovo krajnje pojednostavljeno objašnjenje dualnosti univerzuma i njegovu podjelu prema nivou svijesti tj. znanja, nije ništa novo. Do ljudskih bića to znanje milenijima dolazilo u varijacijama iskrivljenih mističnih i religijskih učenja. Potražite li na Internetu, naći ćete brojne prikaze „Drva života“ koje je do nas uglavnom došlo uz pomoć Kabale.
Pogledate li malo bolje na prikaz drva života vidjet ćete da možete uočiti prvi denzitet na dnu, pa drugi odmah iznad prvog, tada se treći dijeli na pozitivni i negativni dio ili lijepa i ružna imena božja. Nakon toga imamo peti denzitet koji nema niti OPS niti OPD karakter (toliko o postojanju raja i pakla).
Nakon toga dolazi četvrti denzitet pa šesti i na vrhu, naravno, sedmi. S ovim malenim pregledom smo objedinili antička znanja o shvaćanju univerzuma, a sada se vraćamo na naše dokaze iz znanosti koja se tek počinje ozbiljno hvatati u koštac s najvećim misterijama ljudskog roda.
Kvantna duša
Pročitate li tekst pod nazivom „Kvantna fizika objašnjava postojanje duše“ u kojemu se, zahvaljujući Sir Rogeru Penroseu i prof. dr. Stuartu Hameroffu, objašnjava kako kvantna fizika shvaća postojanje univerzalne svijesti i, naravno, naše vlastite duše.
Spomenuti dvojac tvrdi kako je svjesnost rezultat kvantne gravitacije čiji se efekti osjećaju unutar moždanih mikrotubula – procesa koji su oni nazvali „Orchestrated objective reduction ili Orch-OR“ što bi prevedeno na naš jezik značilo: orkestrirana objektivna redukcija.
U iskustvima bliskim smrti, točnije, u NDE (Near death experience) mikrotubule koje se nalaze u svakoj moždanoj stanici gube svoje kvantno stanje no informacije koje su u njima pohranjene ostaju neoštećene.
Ako se ljudsko biće oživi to jest vrati iz kome ili kliničke smrti, tada se informacije ponovno vrate u ljudski mozak jer mikrotubule ponovno vrate svoje kvantno stanje. U slučaju da ljudsko biće umre i napusti naš fizički denzitet, tada njegove kvantne informacije postoje izvan tijela i to zauvijek u obliku koji mi nazivamo duša.
Autor: Ljubica Šaran
Matrix World
