Što je, zapravo, stres? Stres je osjećaj unutarnjeg pritiska od strane vanjskog svijeta. Taj pritisak dolazi od osjećaja kako okolina (situacija ili osoba) ima očekivanja od nas za koja nismo sigurni da želimo ili možemo ispuniti. To je podsvjestan strah od odbacivanja ili ismijavanja kojeg smo usvojili u djetinjstvu i još uvijek upravlja našim identitetom. Stres je posljedica dugotrajnog izlaganja tim osjećajima i kao posljedica javlja se otpor prema životu, odnosno otpor prema sadašnjem trenutku. Kad osjećamo otpor prema sadašnjem trenutku, naša nas podsvijest automatski vodi u prošlost ili budućnost.
Na primjer, ako se nismo dovoljno pripremili za javni nastup, javit će se osjećaj pritiska od strane vanjskog svijeta, jer vanjski svijet očekuje od nas nešto što mislimo da nemamo. Tako ćemo pobjeći u budućnost i stvoriti vizije o tome što se sve može dogoditi; napravit ćemo neku pogrešku ili zaboraviti što trebamo raditi, što će uzrokovati neugodu kod ljudi i osjećaj kako nismo ispunili njihova očekivanja. Kao posljedica javit će se osjećaj niže vrijednosti, koji je uvijek neugodan i neprirodan za dušu. Ili ćemo razmišljati o tome kako smo se trebali bolje pripremiti, pa ćemo pobjeći u prošlost i vizualizirati kako se bolje pripremamo, kako upornije vježbamo. Krivimo sebe što prošlost nije bila takva, itd. Za um pod takvim unutarnjim stresom sadašnji trenutak nije prihvatljiv i odbija se nositi s onim što jesmo u ovom trenutku. Ne prihvaćamo sebe jer predviđamo osjećaj niže vrijednosti i preslikavamo ga na sadašnji trenutak. Na taj način naše umišljene fantazije prošlosti ili budućnosti uzrokuju lučenje kemikalija u sadašnjosti, čineći sadašnjost onakvom kakvom je mi zamišljamo. Na taj način gubimo sadašnji trenutak i odričemo ga se, a pošto duša jedino postoji u sadašnjem trenutku, odricanje od istoga čini naše postojanje iluzornim, nestvarnim, lažnim i, iznad svega, nezadovoljavajućim.
Pod stresom otkrivamo kakvi uistinu jesmo u ovom trenutku. Kad stresa nema, možemo skrivati svoje podsvjesne karakterne osobine i lažno misliti kako je sve u redu s nama i kako nema potrebe za velikim promjenama. Međutim, sljedeći primjer demonstrirat će svima nama od čega smo izgrađeni, koje navike imamo i koje su kvalitete.
Zamislite u svojoj ruci jednu naranču, dovoljno malu da vam stane u šaku. Sad zamislite kako stišćete tu naranču, prvo polako, pa sve jače i jače, dok je ne stisnete svom snagom. Što će se dogoditi?
– Naravno, počet će curiti narančin sok. A zašto će se to dogoditi?
– Jer je naranča pod pritiskom.
A zašto baš narančin sok izlazi iz naranče?
– Zato što je naranča puna narančinog soka.
To je i razlog zašto neće izaći sok od jagode ili mrkve. Naranča je puna narančinog soka i dokaz tome nalazimo kad stisnemo naranču. Što je jače pritišćemo, više soka izlazi i mi postajemo uvjereni kako je narančin sok većinski sadržaj naranče. Primjer je vrlo logičan i jednostavan.
Primijenimo taj princip na naš život. Kad se izvrši pritisak na nas, bilo od strane neke osobe ili situacije, kad se nalazimo pod jakim i dugotrajnim stresom života i iz nas izlaze strahovi, ljutnja, nesigurnost, krivnja, osveta, agresija, bijes … Što to znači? To znači da smo puni toga, kao što je naranča puna soka. Naš “sok” izlazi van pod stresom i samo pod stresom vidi se koji je glavni sadržaj našega karaktera. Ako su to uglavnom negativni osjećaji, to je znak kako smo puni negativnosti i kako se trebamo odmah mijenjati.
Negativan sadržaj karaktera simptom je identificiranosti s materijalnim tijelom i umom. To isto govori kako jako puno patimo. Puni smo toksičnih emocija i naše razumijevanje i interpretiranje stvarnosti obojano je time. A kad nam je percepcija obojana negativnim emocijama, svijet i sebe u tom svijetu vidimo na potpuno pogrešan način. Sve što doživljavamo, doživljavamo pogrešno. Sve što razumijemo, razumijemo pogrešno. Sve što vidimo samo je iluzija naših filtara. Krećemo se životom vođeni impresijama iz prošlosti koje su zasnovane na osjećaju straha. To je strah od Boga, Njegovog mišljenja o nama i Njegovih reakcija na naše ponašanje.
Podsvjesno, bojimo se Boga jer Ga isključujemo iz svog života, odvojeni smo od Njega, a kao što smo ranije rekli, odvojenost od Boga uvijek je popraćena osjećajem straha. Kad bi dublje analizirali, u stvari se bojimo sebe bez Boga, svog života u kojem nema Božje ljubavi i podrške. Svaka duša podsvjesno zna kako je Bog prisutan u sadašnjem trenutku i ako nismo pravilno razvili svoj odnos s Njim, svaki sadašnji trenutak bit će obojan strahom.
Kristijan Kolega
samoozdravljenje.com
