Svaki oblik života ima neku svoju vibraciju, impuls. Nešto što ga čini živim i održava u promjeni. I kao što sve rijeke imaju svoj tok u kojem svaka kap sa izvora dolazi sve do njenog ušća strujeći čitavom dužinom korita, tako i u nama kroz čitavo tijelo struje kapi krvi. Život je jednostavno u vezi sa svim živim.
Pored fizičkih i virtualnih, svijet je umrežen i mentalnim vezama. Jasno je da su sve ceste i putevi svijeta povezani, da mreža električne struje pokriva čitavu planetu kao što to čini i internet, ali isto tako je jasno da u eteru struje naši mentalni impulsi povezani u kolektivnu svijest. Sva živa bića su na taj način međusobno povezana. Nije tajna da su ljudi na različitim stranama svijeta dolazili na iste ideje u isto ili različito vrijeme, a da uobičajenim i poznatim vezama prethodno nisu komunicirali. Na Japanskom otoku Koshima rađeni su eksperimenti s majmunima gdje se dokazalo da fizički odvojene životinje mogu prenositi informacije jedne drugima. U trenutku kad mi je majka umrla u gradu udaljenom 300 kilometara od mene, osjetio sam naglu, intenzivnu promjenu raspoloženja, točno u momentu njene smrti.
U internet, kao i u prometnu infrastrukturu ili u mrežu prijenosa električne energije svakodnevno se ulaže, svaka od ovih mreža se razvija. Oko svake od njih zuji roj novčanica. I kao što djeci oduzimamo kutiju šibica istovremeno poturajući im neku drugu, bezazlenu ideju, tako i nama u svakodnevnom životu netko kao mamac pred nos stalno potura bezazlene teme koje je lako kontrolirati novcem. Međutim, oko nas istovremeno su prisutne i ideje koje vode slobodnom životu, a one nisu ni kontrolirane, ni bezazlene za postojeći sistem, jer i one, kao šibice u rukama djeteta, lako mogu pretvoriti u pepeo sve ono što taj život stavlja pod kontrolu.
Jasno je da postoji bezbroj izvora energije, jasno je da ljudski razvoj nije razvoj ako uništava sve oko sebe pa i same ljude. Jasno je da nas širenje svih ovih mreža odvodi sve dalje od nas samih i da su one dio destrukcije koja slabi i nas i prirodu, ali je isto tako jasno da se budimo.
Ako radiš na razvoju, a ne destrukciji života, to znači da nećeš uništavati život, već ćeš svoje misli i svoj rad vezati za razvoj i širenje jedne savršene mreže i harmonije koju je priroda isplela na planeti. Ali na tu mrežu se ne možeš prikopčati tako što ćeš skinuti aplikaciju sa interneta. Potrebno je zaustaviti se, osjetiti taj protok, i ući u svoje biće koje te može spojiti sa kanalima koji vode dalje od supermarketa.
Mene je nagla smrt majke probudila, prenula iz dubokog sna. Možda sam tad shvatio neke od zamki podsvijesti i počeo se baviti sasvim drugim stvarima. Majčin odlazak i saznanje da mogu osjetiti stvari na drugom nivou, pokrenuli su me da idem dalje, u nepoznato. Kako je moguće da nekog bolest odnese tako brzo i da mu fantastični napredak čovječanstva sa svom modernom tehnologijom ne može pomoći? Krenuo sam istraživati i nakon jednog desetljeća shvatio da se jedino uranjanjem u sebe istinski možeš spojiti sa životom i pokrenuti samoterapiju koja održava zdravlje i liječi svaku bolest. Rezultat tog mog rada je Fototerapija, metoda koja može pomoći svakome da zaroni u svoju dubinu i ojača svoje veze sa prirodom.
Svako ima svoj putokaz. Hvala mama.
Peđa Vujović, https://www.pjphototherapy.com/
