Novac ima svoju unutarnju tajnu koja se otkriva kroz tri dimenzije – primanje, trošenje i davanje. One ne postoje odvojeno, nego tvore cjelinu kroz koju energija novca slobodno teče. Kada zapnemo u jednoj od tih dimenzija, novac prestaje donositi prosperitet i počinje nas vezivati.
Odnos ljudi prema bogatstvu oduvijek je bio pun proturječja. S jedne strane, novac je nužan za život, pruža sigurnost i slobodu, omogućava skrb o obitelji i ispunjenje potreba. S druge strane, kada se pretvori u opsesiju i postane cilj sam po sebi, može zarobiti srce i udaljiti nas od onoga što je doista bitno.
Kroz povijest su mnogi mudraci naglašavali kako je bogatstvo samo alat, a ne smisao života. Ono što određuje našu sudbinu nije količina posjeda, već način na koji se prema njemu odnosimo.
U duhovnim tradicijama često se ponavlja ista poruka: ne treba se odricati materijalnog da bismo živjeli svjesno, ali ne smijemo dopustiti da materijalno postane naš gospodar. Novac nije neprijatelj, ali nije ni bog kojemu se klanjamo. On je energija u pokretu, protok koji može hraniti ili iscrpljivati, ovisno o tome na koji ga način koristimo.
U hinduističkoj tradiciji, ovim temama posvećen je Kubera, gospodar bogatstva i blaga, čuvar Sjevera. Njegova učenja prenose kako pronaći ravnotežu između materijalnog i duhovnog života. On nas podsjeća da Gospodinu ne treba naša muka niti siromaštvo, nego život koji živimo u Njegovo ime – svjestan, ispunjen i prožet svrhom.
Kubera donosi i kušnje. On upozorava da su pohlepa i pobožnost nespojive: čim ljudi postanu opsjednuti novcem, zaboravljaju na esenciju života i bogatstvo im prestaje služiti kao blagoslov. U doba Kali Yuge njegova iskušenja posebno su snažna, jer su ljudi gotovo sve počeli mjeriti novcem.
Lice iskušenja i lice nagrade
Kubera se u predajama prikazuje na dva načina. Onima koji u njemu vide samo izvor materijalnog bogatstva, ukazuje se u ružnom, starom i osakaćenom tijelu – kao upozorenje na iskrivljenu sliku novca.
Onima koji u njemu prepoznaju božansku bit, dar i ispit, dolazi u liku svijetlom i lijepom, kao pomagač na njihovom putu.
Poruka je jasna: ono što vidimo u novcu odraz je onoga što nosimo u sebi.
Misterij novca
Kubera otkriva da novac ima svoju unutarnju tajnu koja se otkriva kroz tri dimenzije – primanje, trošenje i davanje. One ne postoje odvojeno, nego tvore cjelinu kroz koju energija novca slobodno teče.
Kada zapnemo u jednoj od tih dimenzija, novac prestaje donositi prosperitet i počinje nas vezivati.
Primanje kao prihvaćanje dara života
Prava sposobnost primanja nije u pohlepi, nego u otvorenosti. Novac treba dolaziti kroz rad koji volimo, kroz kreativnost i kroz djelovanje koje koristi drugima. Kada ga primamo na način da i oni koji ga daju osjećaju radost i zadovoljstvo, tada primanje postaje blagoslov.
Kubera naglašava: znaj da te Gospodin čuva – stoga stječi novac na način koji je i Njemu zanimljiv.
Umijeće trošenja i mjera života
Trošenje, kako uči Kubera, nije samo puko trošenje novčanica, već pokazatelj našeg unutarnjeg stava. Treba trošiti dovoljno za dostojanstven i normalan život, ne uskraćujući si male radosti, ali i ne jureći za luksuzom koji iscrpljuje.
Ravnoteža u potrošnji oslobađa nas od pritiska uspoređivanja s drugima i vraća osjećaj mira.
Onaj tko zna mjeru, zna i slobodu.
Darivanje – oslobađanje od ropstva novcu
Najdublja tajna leži u davanju. Novac nam nikada ne pripada u potpunosti – on je povjerenje koje treba dijeliti. Kada se odvojimo od straha i pohlepe te s ljubavlju darujemo, tada se događa čudo: novac se vraća, često u većem obilju.
Davati treba s osmijehom, bez žaljenja, bez osjećaja gubitka.
Preporuka je da barem desetina prihoda bude namijenjena za darivanje – za one kojima je potrebna pomoć, za podršku duhovnim učiteljima, za širenje svjetla i znanja.
Magija protoka
Kubera kaže da onima koji ga doista čuju daruje posebnu „magiju“. Ona se ne sastoji u tome da iznenada dobijemo blago, već u promjeni odnosa prema novcu.
Kada primanje postane otvoreno, trošenje umjereno, a davanje radosno, tada novac više ne stoji kao prepreka, već teče. U tom protoku nestaje strah od oskudice, jer čovjek zna da je povezan s izvorom.
Kubera kao ogledalo
U svojim porukama Kubera govori o sebi kao o strašnom i ljutom, ali i kao o lijepom i dobrom; kao o pohlepnom i nemilosrdnom, ali i kao o velikodušnom i suosjećajnom.
Sve te suprotnosti nisu kontradikcija – one su ogledalo našeg odnosa prema bogatstvu.
Ako se u novcu ogleda samo naša pohlepa, on postaje ružan i razoran. Ako ga doživimo kao priliku za služenje i svjesno življenje, postaje izvor podrške i ljubavi.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
