Zadnji put kad ste naručili pizzu s četiri sira, ili pak ujutro s guštom popili prvi gutljaj kave s mlijekom, vrlo vjerojatno vam beba telići, njihov imunitet ili higijena prostora u kojem žive, nisu bili ni na kraju pameti. Pa ipak, to je neodvojiv dio mliječnih proizvoda. U ovom članku saznajte tko su travnati štakori i koje sve prljave, ali zaista fizički prljave tajne skriva mliječna industrija, te što već danas možemo učiniti po tom pitanju.
S majčinim mlijekom dolaze i djeca
Sad već (nadam se) znamo da krave ne proizvode mlijeko samo zato što su krave, već trebaju prvo zatrudnjeti i roditi dijete, baš kao i kod svih sisavaca.
Kako bi mliječna farma imala maksimalnu financijsku dobit, krave se na većini farmi oplođuju svake godine. Tako čim proizvodnja mlijeka malo opadne, što je oko 3 mjeseca nakon poroda, podvrgavaju se ponovo umjetnoj oplodnji. To je za majke krave vrlo iscrpljujuće jer tijelu treba vremena da se oporavi od prijašnje trudnoće i poroda.
No, dobrobit životinja na farmama nije primarna. I sad dolazi do problema koji farmerima zadaje glavobolje, a to je da sa svakim porodom na svijet dolaze djeca koju onda treba negdje smjestiti.
Većina novorođenih teladi su višak
Ovisno o zemlji i farmi, oko 30% teladi se ostavlja na farmi radi zamjene muznog stada, dok je oko 70% novorođenih teladi višak. S obzirom da nemaju nikakvu ulogu na mliječnoj farmi, smatraju se financijskim gubitkom. Koja je onda njihova sudbina?
Unatoč njihovoj slatkoći, dio njih se ubija na farmi nedugo nakon rođenja, obično u prva 24 sata, o čemu smo pričali podrobnije u prošlom članku. Ostatak se šalje u klaonicu s nekoliko dana starosti ili na farme za meso.
Samo u EU se zbog visoke potrošnje mlijeka godišnje rađa oko 20 milijuna teladi ‘viška’, u SAD-u ta brojka iznosi oko 9 milijuna, u Novom Zelandu 2 milijuna, a u Australiji oko 500 000. U ovim zemljama se telići stari samo 3-4 dana šalju kamionima u klaonicu, dok se u Europi dio njih prodaje u prva 2 tjedna života te šalje na farme za teletinu ili rjeđe govedinu.
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC8085530/
Jeftiniji od par šalica kave u kafiću
Treba razumjeti da dok god tele ne poraste u kravu dovoljno staru da se (umjetno) oplodi, zatrudni i rodi dijete te joj poteče mlijeko, ona je za farmu ekonomski trošak. S obzirom da muški telići i višak ženskih neće proizvoditi mlijeko, oni su za farmere čisti financijski gubitak.
Dapače, ovisno o sorti, tjelesnoj težini i zdravstvenom stanju teladi, cijene po kojima se prodaju znaju biti manje od 8 eura, što ih čini jeftinijima od par šalica kave u kafiću.
Diskriminacija travnatih štakora
Iako farmeri silno žele ostaviti dojam da im je stalo do njihovih životinja, riječi koje koriste za njih otkrivaju pravu situaciju. Oni višak novorođene teladi na forumima nazivaju ‘beštijama’ i ‘travnim štakorima’.
Telići koji nisu odmah ubijeni, često dobivaju slabiju njegu na mliječnim farmama u prvih par dana ili tjedana prije nego ih se pošalje na sljedeću destinaciju.
Zakoni za EU nalažu da se telići smiju prevoziti na veće udaljenosti nakon 10. dana starosti, a i većina teladi se šalju na farme teletine s 2 – 4 tjedna života. Farmeri su u tom periodu prisiljeni držati teliće na farmi.
Sva telad su izloženi najvećem riziku od smrti u prvom mjesecu života, no u slučaju travnatih štakora je to posebno zabrinjavajuće jer se za njih još manje brine.
Prvo mlijeko – ključno za preživljavanje
Telad se rađaju bez imuniteta i u potpunosti se oslanjaju na kolostrum – prvo mlijeko svoje majke za antitijela. Zato se pravilna količina, kvaliteta i rano davanje kolostruma smatraju najvažnijim čimbenikom za njihovo zdravlje i preživljavanje.
Kad im se to uskraćuje, dolazi do tzv. FPT ili neuspjelog prijenosa imuniteta što je za njih pogubno jer je tada znatno veća vjerojatnost smrti.
U prirodi bi tele ostalo uz majku i ona bi se za njega brinula. Tele bi odmah krenulo sisati i popilo bi kolostruma koliko mu treba i to bez čekanja. Također bi mu majka pružila ljubav, njegu, zaštitu i toplinu. No, u mliječnoj industriji se telad odvaja od majke nedugo nakon rođenja što uzrokuje veliki stres za oboje. Farmeri zatim odlučuju o tome kad će i koliko prvog mlijeka ključnog za imunitet tele dobiti.
Dobivaju otpadno mlijeko
Travnati štakori znaju kolostrum ne dobiti uopće ili ga dobiti kasno – nekad i 12 sati nakon rođenja. Studije za EU pokazuju da oko 43% telića ne dobiva dovoljno prvog mlijeka, da je ono lošije kvalitete i da zna biti kontaminirano patogenim bakterijama i (pre)visokim brojem gnojnih stanica te stoga nepodobno za prodaju.
U studiji iz 2021. godine provedenoj u Njemačkoj – koja je najveći proizvođač mlijeka u EU – utvrđeno je da je 72,4% anketiranih farmi hranilo telad otpadnim mlijekom.
Oko 20 – 50% njih pati od anemije, a s obzirom da im se često ne daje dovoljno mlijeka, prisutna je i pothranjenost.
FPT prisutan kod većine teladi u svijetu
Neuspjeli prijenos imuniteta kod telića nije vezan samo za jednu farmu ili zemlju, već se radi o sistemskom problemu prisutnim diljem svijeta. Studije iz Kanade i SAD – a pokazuju da je FPT prisutan kod 20-40% novorođene mliječne teladi.
U Australiji je stanje još gore – FPT je pronađen kod 36-50% njih. To znači da gotovo svaki drugi ili svaki treći telić nema imunitet i u opasnosti je od bolesti i povećanog rizika od smrti.
Njega pupka
Njega pupka je također ključna za novorođene teliće jer je, kao i kod svih beba, to izravan, otvoren put za ulazak patogenih bakterija u tijelo. Pupak se stoga treba hitno i pravilno dezinficirati pri rođenju, redovito provjeravati te držati telad u čistom i suhom prostoru na mekoj prostirci. U protivnom može doći do bolesti pupka, bolesti zglobova, sepse i smrti u prvim tjednima života. Znači, radi se o vrlo ozbiljnoj stvari.
Žalosno je, ali ne i iznenađujuće da značajan dio teladi, posebno višak, ne dobivaju odgovarajuću dezinfekciju i njegu pupka pri rođenju. Prema izvješćima za EU, oko 30% viška teladi ima infekciju pupka što je izravno povezano s lošom njegom pri rođenju. S obzirom da se infekcije ne dijagnosticiraju dok telići ne stignu u novi objekt, stručnjaci navode da je postotak zapravo mnogo veći.
U Kanadi je studija iz 2017. o muškoj teladi na mliječnim farmama pokazala da oko 60% farmi ne dezinficira pupak pri rođenju. Istraživanje u Australiji iz 2022. godine pokazalo je da 41% farmi nije dezinficiralo pupak novorođene teladi.
Drže li se telići u tako osjetljivom trenutku svog života zaista u čistom i suhom prostoru ćemo sada saznati.
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC8085530/
https://nobacz.com/preventing-navel-ill-in-calves-the-role-of-effective-navel-hygiene/
Dječje samice su legalne
Jeste li znali da je u EU, Kanadi, SAD – u i drugdje legalno da se novorođeni telići stavljaju u pojedinačne, skučene kaveze ili boksove? Tako se oko 60% telića rođenih na mliječnim farmama u EU – više od 12 milijuna – drži u onome što bi se moglo nazvati dječjim samicama tijekom prvih nekoliko tjedana.
Boksovi su obično veličine oko 1,5m x 1m gdje telići nemaju mogućnost kretanja poput hodanja, trčanja, igre i prirodnog ponašanja. Za teliće je važno da se kreću, trče i poskakuju kako bi im se osnažile noge i kopita te se lokomotorni sustav pravilno razvio.
Ovakvo ograničenje kretanja je pogubno ne samo za njihovo fizičko zdravlje, već i za psihu. Dodajmo tome i socijalnu izolaciju i usamljenost koja ovim izuzetno društvenim bićima vrlo teško pada.
Krše se minimalni zakoni o smještaju
Što se tiče kvalitete smještaja u kojem se drže telići, za EU postoje minimalni zakonski uvjeti (Direktiva Vijeća 2008/119/EZ) koji zahtijevaju suhu, meku i čistu podlogu/prostirku za ležanje, i to samo kod teladi mlađe od 2 tjedna.
Boksovi, oprema i podloga se trebaju svakodnevno pravilno čistiti i dezinficirati. No, istrage organizacija poput Compassion in World Farming otkrile su široko rasprostranjeno nepoštivanje tih standarda.
Telad, posebno travnati štakori, se često drže na tankoj ili nikakvoj prostirci ispod čega je betonski pod, a prostirka zna biti vlažna i uprljana izmetom i urinom. Ležanje na takvoj podlozi može dovesti do pothlađivanja i visoke izloženosti bakterijama.
Smještaj s minus 5 zvjezdica
Vjerujem da su se mnogi od nas igrom slučaja našli u hotelu gdje uvjeti nisu bili očekivani te su sobe bile netemeljito očišćene. No, jeste li kad čuli za smještaj gdje se životni prostor uopće ne čisti?
E pa upravo u takvim uvjetima često živi mliječna telad, čak i kad se radi o Europi i drugim zemljama prvog svijeta gdje bismo očekivali visoke standarde. Naime, istrage su pokazale da se boksovi za pojedinačnu telad često ne čiste po 2, 3 tjedna i više, pri čemu je čak 29% anketiranih farmi čistilo životni prostor teladi jednom u 6 tjedana pa i rjeđe, što je definitivno nadmašilo sva očekivanja u negativnom smislu.
Samo 38% anketiranih farmi je dezinficiralo boksove između teladi. Ventilacija prostora je također često neadekvatna.
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10044673/
To znači da se travnati štakori ponekad drže u prostoru koji se niti jednom ne očisti u periodu od 2 tjedna dok su na mliječnoj farmi. Sad zamislite kako to smrdi nakon što netko u njemu vrši nuždu u tom periodu. To bi otprilike bilo kao da male mačiće ili štence držimo u kutiji za pijesak koju ne čistimo. Zvuči grozno, zar ne?
Istrage su pokazale da su višak teladi često prekriveni prljavštinom i leže u vlastitom izmetu. Kad se na to još doda i proljev koji je kod teladi vrlo čest, situacija nije dobra. Zbog svega toga se znatno povećava rizik od raznih infekcija i bolesti poput proljeva, upale pupka i upale pluća koji su za ove bebe smrtonosni.
Iako po statistikama oko 70% mljekara smatra da se posve dobro brinu za svoje životinje, krave i telad se ne bi s tim složili.
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7799592/
https://animalequality.org/news/2025/06/10/inside-spain-dairy-industry/
https://www.youtube.com/watch?v=DVJ33HbHX0s&t=5s
https://www.instagram.com/p/DUoDFHxDDNQ/?igsh=MXNtcGM5dmNwMGllMQ==
Telad jede iz prljave opreme za hranjenje
Prostor za život nije jedini koji se nužno ne održava čistim.
Higijena opreme za hranjenje (poput kanti, duda, bočica ili strojeva) je od izuzetne važnosti za dobrobit teladi, posebno u prvim tjednima života kad im imunitet još nije razvijen. Stoga direktive navode da se ona treba temeljito očistiti i dezinficirati nakon svakog hranjenja – obično 2x dnevno. U protivnom može doći do nakupljanja patogenih bakterija poput Escherichia coli i Salmonele te širenju zaraze i bolesti među teladi.
U nekim studijama o smještaju teladi utvrđeno je da čak 55% farmi čisti kante za hranjenje jednom u 14 dana – a to je obično koliko travnati štakori ostaju na mliječnoj farmi u EU, a samo 18% njih dezinficira kante. U drugoj studiji iz 2023. godine objavljenoj u časopisu Journal of Dairy Science o komercijalnim farmama u Kanadi, Qebecu, samo 4,3% farmi je čistilo opremu za hranjenje nakon svake upotrebe.
Znate i sami koliko se mlijeko usmrdi i usiri kad odstoji. A sad zamislite da iz tako prljave opreme trebate jesti svaki dan.
https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0022030223005507
Neprirodan način hranjenja
Vjerojatno ste na nekom slatkom videu vidjeli teliće koji se hrane na dudu ili bočicu, no jeste li znali da se za hranjenje često koriste i – kante?
Iako ova metoda nije dobra za zdravlje teladi niti zadovoljava njihov instinkt za sisanjem, za farmere je ona praktična te se stoga vrlo često koristi – čak oko 70% farmi u SAD -u i Kanadi te 60% njih u EU ih upotrebljava.
Zašto kante nisu dobre za telad?
Ovakav način hranjenja zaobilazi prirodni refleks sisanja te uzrokuje da mlijeko ulazi u nerazvijeni predželudac (burag) umjesto u pravi želudac (sirište). To može dovesti do fermentacije, probavnih smetnji i proljeva.
Telad također znaju prebrzo piti iz kante pa i popiti previše mlijeka ili formule odjednom, što može povećati rizik od ulaska tekućine u pluća i uzrokovati upalu pluća. Njima je naime prirodno jesti često i pomalo – oko 6 x dnevno, a ne kako ih farmeri hrane – jednom do dva puta dnevno s većom količinom. Osim toga, tko je vidio da male bebe koje trebaju sisati piju iz kante?
Neke farme koriste kante sa dodanim nastavkom za sisanje, no još uvijek je to sve otužno, neprirodno i paradoksalno. Jer njihove majke se obično nalaze na istoj farmi i umjesto da ih se pusti da svoju djecu nahrane onako kako je priroda namijenila, čovjek se igra boga i radi taj posao vrlo loše.
Veća prisutnost bolesti
Loši higijenski uvjeti, slabo hranjenje često kontaminiranim mlijekom, neuspjeli prijenos pasivnog imuniteta te stres odvajanja od majke i izolacija – sve to doprinosi lošem zdravlju telića te visokim stopama proljeva i respiratornih bolesti, upali pupka i dr.
Studije pokazuju da se do 90% teladi treba liječiti od proljeva ili respiratornih bolesti. Sad, da li se zaista liječe je druga stvar.
Problem zanemarivanja telića nije slučajan
Diskriminacija travnatih štakora (u obliku slabije njege, higijene i hranjenja) je dokazan i dokumentirani problem u EU, Americi, Kanadi, Australiji i drugdje.
Savjetodavna tijela priznaju da se radi o sistemskom problemu, a ne o ponekoj iznimci i predlažu razne smjernice, no to sve ostaje na papiru jer u praksi nije ekonomski moguće drastično poboljšati situaciju.
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC8085530/
https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0022030222004878
Ovi podaci se skrivaju od potrošača
Vjerujem da stanje imuniteta novorođenih telića nije nešto o čemu razmišljamo kad kupujemo mlijeko ili sir. Uostalom, podaci o tome su prilično nepoznati javnosti i nije nešto o čemu se sluša na vijestima ili izvještava na kartonima za mlijeko i pakiranjima za sir. No, to je jedan od mnogih neizostavnih segmenata koji stoje iza hrane koju uzimamo zdravo za gotovo.
Iako se nas na Balkanu mliječni proizvodi iz SAD-a, Kanade i Australije možda ne tiču, te brojke pokazuju da se radi o sustavnom problemu koji prati proizvodnju mliječnih proizvoda bez obzira gdje živimo u svijetu.
Farme za teletinu
Nakon (neugodnog) boravka na mliječnoj farmi, travnati štakori se dalje šalju u klaonicu ili na farme za teletinu ili rjeđe govedinu.
Sam transport je izuzetno stresan i naporan, jer tu se ne radi o luksuznom prijevozniku koji pazi na komfor pa čak ni osnovnu dobrobit životinja, već to više nalikuje putovanju iz noćnih mora gdje se ne dozvoljava hrana, voda ili odmor. Putovanja znaju trajati satima pa i danima.
Krajnja destinacija također nije mjesto gdje će telići odahnuti i konačno dobiti njegu i slobodu koju zaslužuju, već ih čekaju novi izazovi i stresno okruženje.
Na farmama za teletinu se često drže u malim boksovima gdje im je onemogućeno kretanje te se hrane tekućom hranom osiromašenom hranjivim tvarima kako bi njihovo meso bilo što mekše i podatnije. Telad zbog toga često dodatno oboljevaju od proljeva, upale pluća i drugih zdravstvenih problema. Depresivni su i pate.
Krajnja destinacija – nema poštede zbog slatkoće
Kad se radi o telićima koji se drže za teletinu ili onima koji su se kratko držali na mliječnoj farmi – bilo da dolaze s industrijske farme ili one male obiteljske – svima je zadnja destinacija neizbježna.
Složili bismo se da klaonice nisu mjesta za djecu. Svakako tu ne bismo nikad pustili našu djecu jer bi to bilo pre grozno, niti bismo im ikad pokazali snimke kako se životinje tamo tretiraju jer znamo da se dešavaju užasne stvari.
A opet se milijuni malih, dražesnih telića – klinaca s repom i ušima – tamo šalju svake godine. Oni zbog svoje slatkoće i nevinosti ne dobivaju ni trunku empatije i nježnosti. Upravo suprotno. Umjesto toga, kamere su zabilježile kako su telići pretučeni, udarani nogama i bacani prije nego su ubijeni.
Snimke su pokazale da su mnogi telići koji su tamo poslani s nekoliko dana starosti još nestabilni na nogama te se spotiču i padaju po podu za klanje dok im radnici oduzimaju život bez imalo milosti i suosjećanja.
Kad mi ljudi vidimo bebe životinje poput mačića, štenaca i sl, u nama se prirodno počne proizvoditi oksitocin – hormon ljubavi. Raznježimo se kad ih vidimo i naš prvi instinkt je da se brinemo o njima i zaštitimo ih. Koliko onda otuđeni od svojih ljudskih instinkata empatije i suosjećanja radnici u klaonici i farmeri moraju biti kad im nije problem ozlijediti ili ubiti ove nježne, male životinje.
https://www.animaljusticeproject.com/post/video-calves-kicked-thrown-starved-killed-for-dairy
https://www.farmtransparency.org/editorials/375-tasmanian-dairy-history-repeats
Kompleksan problem za dioničare, jednostavan za životinje
Ako pitate mliječni industriju, ona smatra da je rješenje za problem travnatih štakora složen izazov jer se “trebaju zadovoljiti potrebe farmera, njihovih savjetnika, vlasnika dionica mesnih i mliječnih proizvoda, kao i slika koja se daje javnosti”. No, ako se pita životinje, rješenje je vrlo jednostavno i logično. Oni ne žele da ih se posjeduje i iskorištava, bilo za mlijeko ili za meso.
Sa prestankom prisilne trudnoće krava ne bi bilo ni njihove djece koja im se uzimaju nakon rođenja niti ‘viška’ klinaca kojih se treba nekako riješiti.
https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1751731124002969
Imamo moć da promijenimo situaciju
Iako zakoni i industrije ne štite životinje, mi zato imamo moć da ih zaštitimo i potaknemo pozitivne promjene.
A to možemo na vrlo jednostavan način. Sa svakom kupnjom biljnih verzija proizvoda koje volimo se smanjuje potražnja za kravljim mlijekom, sirom, i sl, a time i ponuda. Jer tržište uvijek slijedi novac.
Danas imamo pregršt različitih brendova, vrsta i okusa biljnih mlijeka, sireva, jogurta, sladoleda, mliječnih čokolada i sl. Uživajmo zato dalje u poznatim okusima dok istovremeno spašavamo živote.:)
Ana Flores
