Ti ne živiš pogrešan život.
Napravio si izbore, da, najbolje izbore koje si mogao napraviti u to vrijeme, jedine izbore koji su ti bili mogući, izbore bez izbora koji su te doveli voljno ili nevoljno do mjesta gdje si sada.
Možda ionako nikad nije bilo izbora.
Rekao si da, rekao si ne, rekao si ne kada si mislio da i da kada si mislio ne.
Ali to su bili jedini odgovori koje si tada mogao dati, s obzirom na ono što si znao, gdje si bio, što ti je trebalo; s obzirom na tvoju genetiku i traumu koju još nisi zaliječio, uvide koje još nisi imao, put koji još nisi utabao na svom putu do sebe.
Nisi živio krivim životom.
Možeš se osvrnuti i reći da si živio pogrešan život.
Ali to su samo misli, a nisi živio krivim životom.
Jer ti si ovdje. Dišeš..
Sunce se diže na nebu i lišće pada s drveća.
Tvoj um je pun misli koje sada trebaš misliti.
Tvoje tijelo sadrži osjećaje koje sada trebaš osjećati.
Zvukovi koje trebaš čuti, čežnje prema kojima se moraš okrenuti.
Žaljenja koja moraš rasvijetliti, strahove kojima se moraš nasmiješiti.
Ili ne moraš.
I svaki izbor, svaka propuštena prilika, svaki pravi put koji se pokazao krivim, svaki spaljeni most ili uspostavljena veza, svaki gubitak i svaki dobitak, svaki trenutak sumnje, nedjelovanja, hrabrosti, radosti, svaka depresija i svaki trenutak neobuzdane ekstaze, dovela te upravo ovamo.
Ovdje. Sada. Na novi početak.
U novu šansu za život. Za ljubav.
Da se iskupiš … ili ne.
Da se smiješ svijetu ili plačeš zbog njega i svom mjestu u njemu.
Da padneš na koljena u strahopoštovanju i poniznosti.
Svemir ne griješi,
čak i kad to učini.
Nisi živio pogrešan život, prijatelju,
jer život nije živio
krivog Tebe.
Jeff Foster
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
