Najveće iskustvo u životu je kada samo dajete bez ikakvih uvjeta, bez ikakvih očekivanja, čak i bez očekivanja jednostavnog “hvala“.
Naprotiv, prava, prava ljubav osjeća se dužnom prema osobi koja je prihvatila njegovu ljubav. Mogla ju je odbiti.
Kada počneš davati ljubav s dubokim osjećajem zahvalnosti svima onima koji je primaju, iznenadit ćeš se da si postao kralj, nisi više prosjak, ne tražiš ljubav s prosjačkom torbom, ne kucaš na svaka vrata.
A ti ljudi na čija vrata i pokucaš – ne mogu ti dati ljubav, sami su prosjaci.
Prosjaci jedni od drugih traže ljubav i osjećaju se frustrirano, ljuto, jer ljubav ne dolazi. Ali ovo je neizbježno.
Ljubav pripada svijetu kraljeva, a ne prosjaka. A čovjek postaje kralj kad je toliko pun ljubavi da je može dati bez ikakvih uvjeta.
Onda dolazi još veće iznenađenje: kad počneš davati ljubav svima, čak i strancima…
Nije pitanje kome je daješ, samo je radost davanja tolika da nije uopće bitno tko je prijemna strana!
Kada ovo stanje dođe u vaše biće, nastavljate davati svima i svakome, ne samo ljudskim bićima, već i životinjama, drveću, dalekim zvijezdama, jer ljubav je nešto što se može prenijeti do najdalje zvijezde jednostavnim pogledom punim ljubavi.
Osho
