Mnogo odgovora dobit ćemo kada se umirimo i ne tražimo ih na silu, već će se oni sami pojaviti, odnekud. Svaka primjena sile i pritiska samo nas udaljava od rješenja.
Radeći u štali, stari je farmer izgubio svoj ručni sat, za kojeg su ga vezivale drage uspomene. Tražio ga je cijeli božji dan, ali bez uspjeha … kao da je tražio iglu u plastu sijena.
Pozvao je djecu iz susjedstva u pomoć. Dotrčala su, jer sladoled je bio nagrada.
Tražili ga čitav dan, a sata, nigdje … Svi su se razišli.
Ostao je jedan dječak, sjedeći na sijenu. Čovjek ga je zbunjeno promatrao.
U jednom momentu, dječak je potrčao u jedan kut štale i izvukao sat.
Na iznenađenje čovjeka, dijete reče:
“Čekao sam da se svi raziđu – i znao sam da ću u tišini čuti sat. Sat se javio sam.”
Mnogo odgovora dobit ćemo kada se umirimo i ne tražimo ih na silu, već će se oni sami pojaviti, odnekud.
Svaka primjena sile i pritiska samo nas udaljava od rješenja.
Ključ odgovora na pitanja naša nije u snazi, već u duševnom miru. Tišina ih uvijek izbaci sama na površinu.
