Na to pitanje svatko ima svoj odgovor i svaki je različit. Vede kažu, to se događa zato što je, manje-više, svaki od njih pogrešan. Kruta izjava, znam, ali ono što slijedi kao objašnjenje je hladan tuš svima nama koji živimo i postojimo u ovome materijalnom svijetu. Vede govore o masovnoj iluziji u kojoj se nalazi svako živo biće u materijalnoj kreaciji, a to je iluzija poistovjećivanja sebe (promatrača) s materijalnim tijelom (i umom) u kojem se privremeno nalazimo. To je poistovjećivanje (ja sam žensko, muško, Hrvat, Indijac, crnac, bijelac, ružan, lijep,…) jedini i osnovni uzrok svih naših problema, od kojih se iznad svega ističe strah od smrti, strah od gubitka identiteta.
Naš je identitet osjećaj sebe, osjećaj “ja” i “moje”. Taj je osjećaj nepromjenjiv i neuništiv, oduvijek je s nama i glavni je sastojak naše osobnosti. Bez svoga “ja”, bili bismo neživa materija bez ikakvih želja. Osjećaj jastva je emocija prepoznavanja ili razlikovanja svoga “ja” od drugih “ja”. Ta se emocija jastva u Vedama definira riječju “svijest” ili “svjesnost”. Bez svijesti, nema osjećaja jastva. Svatko od nas posjeduje svijest i svatko je svjestan svoje svijesti. To dokazujemo jedni drugima započinjući rečenice s “Ja sam…” i time ističemo posebno značenje našeg jastva, u smislu izražavanja svog osobnog doživljaja života i vrijednosti tog doživljaja.
Naša se svjesnost ne mijenja kao što se pod utjecajem vremena i životnog iskustva tijelo i um mijenjaju. Ona ne podilazi tim promjenama jer je u svojoj biti nepromjenjiva, odnosno vječna.
Kad smo bili djeca, imali smo osjećaj jastva. Sad ga također imamo i vidimo da se nije promijenio. Kad jedna misao dođe i prođe, naše “ja” ostaje nepromijenjeno. Kad neka emocija dođe i prođe, naše “ja” ostaje nepromijenjeno. Uvijek je “netko” unutra koji sve to promatra i koji izgovara riječi “ja” i “moje”.
Tako će promatrač reći: “Ja imam svoje misli i emocije.” “Ja imam svoja iskustva.” “Ja imam svoje želje i planove.”
U svim takvim rečenicama promatrač koji sebe oslovljava s “ja”, fokusira se skoro isključivo na detalje onoga što taj “ja” posjeduje: misli, emocije, iskustva i želje. Komunikacija većine “ja” ide uglavnom u smjeru opisivanja onoga što ima i što želi imati, kao i onih stvari koje smo imali. Ali rijetko se tko zapita: “Tko sam ‘ja koji sve to ima i želi?”…
Čak i kad se ljudi zapitaju, rijetko tko ima konkretan i razumljiv odgovor, već se odgovornost prebacuje na onoga tko postavlja pitanja, pa će reći: “Ti si ono što želiš biti, to je tvoj izbor.”
Ali kako će osoba koja ne zna tko je i što je zaključiti što bi trebala biti i što je dobro za nju? Ukoliko ne poznajemo sebe u samoj biti svog jastva, nemoguće je živjeti život, a da ne radimo ogromnu količinu pogrešaka.
Što smo do sada naučili o sebi?
Vidimo svoje tijelo i doživljavamo prisutnost svoga uma. Imamo na raspolaganju 5 osjetila (vid, sluh, njuh, dodir i okus) kako bismo stvorili precizniju sliku o svom fizičkom identitetu. Vidimo svoje tijelo, ruke, noge, osjećamo miris i dodir i tako znamo da smo fizički prisutni u fizičkoj realnosti. Zatim imamo memorije i sjećanja koji nas povezuju s prošlošću kako bismo doživljavali sebe kroz vremensku dimenziju postojanja, pa kažemo: “Ja imam trideset godina.”
I to je sav sadržaj koji imamo i iz kojeg izgrađujemo sliku o svome “ja”. Na osnovu tog sadržaja i izgrađene slike, predstavljamo sebe drugim jastvima, koji, naravno, rade istu stvar. To je ono što svi radimo u ovom svijetu: predstavljamo svoj “ja” ili svoj identitet (ego), i sve ono što spada pod “moje”. Tako ćemo se predstavljati preko svojih misli (ja mislim, ja imam ideju, ja imam viziju) i osjećaja (ja volim ovo, ja ne volim ono) i pokušati naći nekoga tko ima sličan sadržaj identiteta kako bi nam bilo lakše predstaviti naš. Ako netko voli nogomet, lakše će mu biti predstaviti svoje oduševljenje nogometom nekome tko isto tako voli nogomet. Na taj način osoba predstavlja svoje misli i pokazuje kako često razmišlja o nogometu tako što će često o tome pričati i tražiti društvo osoba koje vole o tome slušati.
Čitav život, kroz svoje aktivnosti, interese i potrebe, tražimo publiku koja će biti spremna prisustvovati konstantnom predstavljanju našeg identiteta “ja” i “moje”. Po svemu ovome, naš identitet ne može sadržavati ništa više od onoga što smo doživjeli kroz pet osjetila. Nije moguće osjećati sebe izvan granica osjetilnog opažanja. Moderna znanost potvrđuje ovu teoriju.
Međutim, Vede se ne slažu s tom teorijom. Vede potvrđuju kako je doista moguće ograničiti sebe na takav identitet i nikada ne osjetiti ništa više od tog nivoa postojanja. Materijalistički život onda ima smisla, jer ukoliko su naša osjetila jedini izvor identiteta, onda je udovoljavanje osjetilima najvažnija aktivnost našeg postojanja. U dobu u kojem trenutno živimo, većina ljudi i jest zainteresirana samo za osjetilni život jedenja, opijanja, spavanja, seksa i potrage za sigurnošću. Svi mi imamo opciju živjeti takav život, a također doživljavati posljedice istog.
Ono što se nudi u Vedama je alternativa takvom životu. Ovdje se nudi eksperiment svijesti, eksperiment identiteta i doživljavanja sebe, kao i čitavog svijeta oko sebe. Jer ako je moguće doživljavati sebe koristeći više nivoe svijesti koji sežu iznad pet osjetila, bilo bi šteta propustiti priliku doživjeti tako nešto.
Kristijan Kolega, samoozdravljenje.com
