Mnogi ljudi su uvjereni u valjanost tvrdnje da se suprotnosti privlače čak i kad ih vlastiti primjer demantira. Jedno američko istraživanje je obradilo stotine članova internet usluga za upoznavanje partnera pitajući ih da li traže osobu koja im je slična ili koja se od njih razlikuje. Više od 85 posto je odgovorilo da priželjkuju da budu spojeni s nekim tko je drugačiji od njih.

Međutim, kad su u nastavku istraživanja sudionici psihološki testirani tražeći od njih da bliže navedu osobine ljudi s kojima bi željeli ući u vezu, ispostavilo se da većina traži partnera koji im je izrazito nalik prema psihičkim i društvenim obilježjima. “Ljudima se sviđa romantična zamisao o privlačenju različitosti pa je pripisuju sebi iako je ne primjenjuju u stvarnom životu”, istaknuli su autori studije.

Koliko je međusobna sličnost važna za našu naklonost ili odbojnost prema pojedincima iz okoline vidljivo je iz naših svakodnevnih emocionalnih reakcija. Privrženost onima koji su nam slični razlog je zašto “navijamo za naše” kad pratimo sportska ili glazbena natjecanja; zbog simpatije prema sebi sličnima ponosni smo ako čujemo da je netko iz našega grada, regije ili države postigao uspjeh u poslu ili bilo čemu.

Tražimo li mi zapravo drugog sebe?

Jedna od mnogih studija koje su potvrdile da se ljudi privlače prema kriteriju sličnosti, a ne različitosti, provedena je na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu. Istraživači su proučili prepisku između 3000 članova online servisa za upoznavanje i utvrdili da su korisnici u najvećem broju kontaktirali članove iz čijih su profila mogli zaključiti da su prema nizu karakteristika najsličniji njima.




“Pojedinci koji traže novog partnera procjenjuju vlastitu društvenu poželjnost i na temelju te procjene odlučuju koga će kontaktirati”, poručili su istraživači, koji su vrlo slične rezultate postigli i u idućoj, još opsežnijoj studiji.

Velike sličnosti u pogledu ličnosti i uvjerenja postoje ne samo između bračnih partnera nego i između najboljih prijatelja, tvrdi profesor Filipe Rushtona sa Sveučilišta u Zapadnom Ontariju. Da bi utvrdili stupanj sličnosti između sudionika istraživanja Rushtona i suradnici su im dali da ispune detaljne upitnike o osobnosti i uvjerenjima. Za kontrolnu skupinu izabrali su parove jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca, koji su zamoljeni da ispune iste upitnike. Prema očekivanju, blizanci (posebno jednojajčani) pokazali su se vrlo sličnima u pogledu ličnosti, ukusa za hranu, odjeće, glazbe i životnih interesa.

Ono što je iznenadilo istražitelje bila je spoznaja da su supružnici, kao i najbolji prijatelji, bili međusobno podjednako slični kao i parovi dvojajčanih blizanaca. A to znači – prilično slični. Istraživanje je pokazalo da prosječan čovjek sliči na svog vjenčanog partnera i svog bliskog prijatelja koliko netko liči na svog dvojajčanog blizanca!

Dok je sličnost parova blizanaca lako shvatljiva u svjetlu njihovih zajedničkih gena i okolnosti u kojima odrastaju, sličnost bračnih partnera i prijatelja mora imati drugo ishodište: našu odluku da se povezujemo s ljudima koji su nam nalik po bitnim karakteristikama.

Uloga genetske predispozicije u izboru partnera

Ta odluka je dijelom utemeljena na vanjskim utjecajima kao što su obitelj, obrazovanje, kultura i religija. Naša okolina nas usmjerava u pogledu izbora bliskih ljudi. Međutim, to nije sve: naš izbor je dijelom utemeljen u međusobnoj genskoj podudarnosti.