Foto: pixabay.com

Što je uopće toleranicija? Pojam tolerancija dolazi od grčke riječi tolerare, što znači podnositi. Ona podrazumijeva, dakle, snošljivost i uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. Biti tolerantan znači biti osviješten o različitosti u odnosu na nas same i prihvaćanje toga u svakodnevnom životu. Uz ovaj se pojam vežu i slični pojmovi kao što su stereotipi i predrasude. Predrasude se odnose na iracionalnu sumnjičavost ili mržnju prema određenoj skupini ljudi, rasi ili religiji.

Predrasude se često temelje na društvenim stereotipima, a u najekstremnijoj varijanti, rezultiraju time da se određenim skupinama ljudi ukidaju ljudska prava, ili da se nekim drugim skupinama daje nepoštena prednost.




Sve više priče, a sve manje toleracije

Vjerovatno ne postoji period u ljudskoj povijesti u kojem se više pisalo i govorilo o onome što se zove tolerancija i suživot, a da je u isto vrijeme bilo više netolerancije, mržnje, netrpeljivosti i diskriminacije među ljudima različitih nacija i vjera, kao što je to danas. Izgleda da je upravo u našem vremenu, čuvena krilatica koju je iznjedrio Zapadni modernizam: ”Homo homini lupus!” ”Čovjek je čovjeku vuk!”, doživjela svoje utjelovljenje i natjerala ljude da koriste vučju logiku, po kojoj, prije nego što te vuci zadave i rastrgaju, i sam se moraš zaodjenuti vučijom kožom.

Danas o suživotu i toleranciji pišu i govore političari, sociolozi, filozofi, teolozi, književnici, pjesnici i znanstvenici raznih profila. A zbog važnosti ove problematike, reagirala je i Generalna skupština UN-a, pa je 1996. godine pozvala zemlje članice da ustanove Dan tolerancije u skladu s Deklaracijom o principima tolerancije, koja je potpisana od strane članica 16. 11. 1995. godine. Napisane su i izrečene mnogobrojne definicije tolerancije i suživota.

Prema UNESCO-voj definiciji, tolerancija je: ”Poštivanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti. Temelji se na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savijesti i uvjerenju te predstavlja harmoniju u različitostima. Biti tolerantan znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i poštivati da se i drugi drže svojih, prihvatiti činjenicu da ljudska bića, prirodno različita u svojim religijskim vjerovanjima i ubjeđenjima, govoru, ponašanju i vrijednostima, imaju pravo živjeti u miru i biti kakvi jesu, bez bilo kakve diskriminacije.”

Engleski filozof John Gray koristio je sintagmu modus vivendi, koju on definira kao: ‘’potragu za mirnim suživotom.’’ (Gray, 2000: 139.), dok je na primjer, Aristotel govorio o društvu koje počiva na solidarnosti, a ne na korisnosti, odnosno na prijateljstvu koje se može interpretirati kao građanska solidarnost.’’ (Nikomahova etika, 1998: 166.)




Tolerancija u religijama

Naravno, po ovom pitanju očitovale su se i sve velike svjetske religije, koje uče da čovjek mora poštivati tuđu religiju i tuđa prava i slobode, i da se ta prava nikada ne smiju dovesti u pitanje. Tako je po tumačenju Općeg Religijskog Leksikona, religijska tolerancija: ‘’Snošljiv stav pripadnika jedne religije prema pripadnicima druge religije i njihovim vjerovanjima. Opreka joj je religijska netolerancija ili nesnošljivost. Religijska tolerancija ovisi o stupnju univerzalnosti u učenju neke religije te o stupnju njezine povezanosti s društvom, kulturom i državom. Što je neko religijsko učenje univerzalnije, to je veća i njegova tolerantnost.’’

Tolerantan čovjek snošljivo će se ponašati i prema ljudima koji ne dijele njegova uvjerenja i svjetonazor.

Strah od različitosti

Postoji nešto u čovjeku što ga tjera na otpor prema različitostima. Znanstvenici su pokušali to objasniti evolucijskim teorijama, no nijedna još nije naišla na sveopće odobravanje. I dalje ostaje činjenica da se ljudi ‘boje’ različitosti. Svaki oblik deformacije izaziva negativne osjećaje, kao da sve što ne izađe iz opće prihvaćenog kalupa ne valja. Dobar je dio te ljudske antipatije prema ‘drugačijem’ usvojen tijekom djetinjstva i obrazovanja. Na temelju razlika u obrazovanju ili pak neobrazovanosti, kao i zbog brojnih točnih i netočnih informacija kojima smo izloženi tijekom cijelog života, stvaraju se čudna, iracionalna uvjerenja, rigidni stavovi i razni stereotipi, kao i nerazumijevanje i neprihvaćanje općepoznatih činjenica. Tolerantan čovjek snošljivo će se ponašati i prema ljudima koji ne dijele njegova uvjerenja i svjetonazor, svjestan vlastite pogrešivosti, potrebe za raznovrsnosti, ali i potrebe društvenog napretka.

Prvi korak prema toleranciji svakako je razbiti iluziju svoje nepogrešivosti, i kad se radi o onome što smatramo nepobitnim istinama, a posebno po pitanju vrijednosnih sudova. Čak i ako samo prihvaćamo mogućnost da možda pogrešno mislimo ili nešto radimo, dobivamo priliku čuti druge, biti tako veliki ljudi da priznamo svoju grešku i da učeći jedni od drugih dođemo što bliže pravoj istini. Treba znati i da su svi veliki umovi bili – neshvaćeni! Napredak u društvu rijetko se rađao na temeljima već poznatoga, velike su stvari uvijek stizale kao nešto posve drugačije i neobično, nikad viđeno i dugo je bilo potrebno da ih ljudi prihvate. No, do napretka se može doći samo tolerancijom i dopuštanjem pluralizma mišljenja, u protivnom, odbijanjem drugačijega, moglo bi nam se dogoditi da napretku zatremo put.

Lakša svakodnevica

U svakodnevnim ljudskim kontaktima tolerancija je dvosmjerni proces – ljudi svojim nastupom utječu na sugovornikovo ponašanje. Ono što tolerantnom čovjeku olakšava svakodnevna kretanja njegov je pokušaj razumijevanja drugih ljudi, na kojem se tolerancija i temelji. Ako se nakon trosatnog čekanja u redu nađete pred nervoznom službenicom, možda će vas njezina odrješitost i razdražljivost natjerati da i sami nastupite neljubazno, ni ako se pokušate staviti u kožu te službenice, koja vjerojatno cijeli dan sluša jedna te ista pitanja, a kod kuće će je dočekati kupaonica prljavog rublja i gladna djeca, vaša će tolerancija i strpljivost vjerojatno narasti. Empatija je korisna osobina, uvijek će vam u životu dobro doći, a sve što trebate učiniti jest pokušati se uživiti u ulogu druge osobe. Začudit ćete se koliko je lakše nekoga razumjeti ako ne sudite iz vlastite fotelje. Katkad nije dovoljno samo razumjeti kroz što netko prolazi, jer da bismo stvarno shvatili kako je drugomu, situaciju moramo pogledati iz njegova kuta. Mnogi griješe kad zamišljaju sebe u koži druge osobe, jer onda još uvijek vrijede njihovi stavovi i vrijednosti. Cilj je sagledati situaciju očima druge osobe.

Možemo je naučiti

Kao i mnoge druge stvari u životu, i tolerancija se može naučiti. Najveći dio gradiva ‘obradi se’ u roditeljskom domu, a kasnije se brusi od vrtića do fakulteta. Djeca kao spužve upijaju svijet oko sebe. Djetetu možete reći da se ne smije prelaziti cestu kad je na semaforu upaljeno crveno svjetlo, no ako je vi jednom pretrčite, zabrana je zauvijek izblijedjela u dječjem umu. Ista je stvar i s učenjem tolerancije. Djeca stvaraju vlastite stereotipe i predrasude na temelju roditeljskih, koje možda nisu izričito izgovorene, ali su im dane do znanja. Vidljivo je da za učenje tolerancije nije dovoljna samo izgovorena riječ nego i primjer. Tolerantan roditelj objasnit će svojem mališanu kako nema ništa lošeg u ljudima druge boje kože, vjere, zanimanja i si. Djecu prije svega treba naučiti da izrugivanje zbog nečega na što ne možemo utjecati I i što ne možemo promijeniti nije opravdano, jer drugomu nanosi bol.

Tolerantno, odnosno netolerantno ponašanje možemo izražavati na različite načine. Ljudi sa snažnim predrasudama izbjegavaju doći u kontakt s predmetom svoje osude, što, naravno, onemogućuje usvajanje novih informacija koje bi mogle ublažiti ili promijeniti predrasude. Netolerancija se izražava vrijeđanjem, izrugivanjem, nasiljem, hladnim tonom glasa, pa i šutnjom.

Tolerancija, u drugu ruku, podrazumijeva ljubazan ton glasa, smiješak, pohvale i izražavanje interesa.

Način izražavanja tolerancije uvelike ovisi o odgoju i obrazovanju, i to tako da će obrazovanija i bolje odgojena osoba svoju nesnošjivost iskazati na sofisticiraniji i manje očit način od neobrazovanih ili neodgojenih ljudi.
Tolerantan čovjek tako u istom paketu dobiva i slobodu, i zdravlje. Neopterećen razmišljanjem o onima koje tolerira i negativnim emocijama koje bi oni u njemu mogli izazvati, slobodan je od mržnje, prezira i nesnošljivosti.

Zlatno pravilo

Ignorirajući pravilo ‘Ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi’ često štetu činimo sebi. Nitko ne želi biti izložen nesnošljivosti, tlačenju i izrugivanju, a ipak se zaboravlja tolerirati tuđe nazore, nauk i način života.

Da se podsjetimo…

  • Netolerancija se izražava vrijeđanjem, izrugivanjem, nasiljem, hladnim tonom glasa, pa i šutnjom.
  • Djeca stvaraju vlastite stereotipe i predrasude na temelju roditeljskih, koje možda nisu izričito izgovorene, ali su im dane do znanja.
  • Do napretka se može doći samo tolerancijom i dopuštanjem pluralizma mišljenja.
  • Tolerantna osoba uzet će u obzir to da je netko možda odgojen u duhu druge kulture, da postojeće različitosti nisu uvijek negativne i neće misliti da su njegove vrijednosti superiorne.

Jesi li uistinu tolerantan?

Je li te ikada razljutilo nečije nepristojno ponašanje? Da li brzo nešto poduzmeš kad iskvarujući utjecaji počnu ozbiljno utjecati na tvoje bliske prijatelje? Ako reagiramo naglo ili bez pravog razloga, nećemo baš ispasti borci za pravdu, već netolerantne osobe — osobe koje nisu uviđavne prema tuđim manama. Što nam može pomoći da izbjegnemo tu zamku?

Potrebna je uravnoteženost

Budući da je Suvereni Gospodar tolerantan u ophođenju s nesavršenim ljudima, zar i mi ne bismo trebali biti takvi? Tolerantnost se može definirati kao sklonost da budemo strpljivi prema mišljenjima ili postupcima drugih ljudi. Jesmo li mi osobno skloni tome da pokazujemo strpljivost i popustljivost kad drugi kažu ili učine nešto?

Farizeji iz prvog stoljeća bili su netolerantan krug ljudi. Stalno su osuđivali druge i nisu uzimali u obzir ljudsku nesavršenost. Ponosni farizeji s prezirom su gledali na obične ljude i s omalovažavanjem. (Ivan 7:49). Isus je s dobrim razlogom osudio te osobe.

Strpljivo podnositi jedan drugoga

Apostola Pavla: ”Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome ako tko ima razlog za pritužbu na koga. Kao što je Jehova spremno oprostio vama, tako činite i vi“ (Kološanima 3:13; Matej 6:14, 15).

Biti tolerantan znači podnositi mane i greške drugih u ovom nesavršenom svijetu. Moramo biti razumni u onome što očekujemo od drugih (Filipljanima 4:5).

Biti tolerantan nipošto ne znači odobravati neispravno postupanje ili zatvarati oči pred greškama. (1. Mojsijeva 4:6, 7).

Ljubav uistinu izlazi na vidjelo kad duhovno osposobljeni nastoje ispraviti grešku u duhu blagosti! (Galaćanima 6:1).

No da bi uspjeli u tom nastojanju, prijeko je potrebno da to čine zato što im je stvarno stalo do drugih, a ne s kritičkim duhom.

”S blagošću i dubokim poštovanjem“

Što je s pokazivanjem strpljivosti prema ljudima čija se vjerska gledišta razlikuju od naših? prema onome u što oni iskreno vjeruju. Pavao je napisao: ”Neka vaša riječ uvijek bude ugodna, začinjena solju, da biste svakome znali odgovoriti kako treba“ (Kološanima 4:6).

U svojoj poznatoj Propovijedi na gori Isus je rekao: ”Sve (…) što želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima“ (Matej 7:12). Stoga strpljivo podnosimo jedan drugoga i pokazujmo poštovanje prema osobama kojima propovijedamo. Ako uspostavimo ravnotežu između svoje revnosti prema pravednosti i na SVETIM spisima utemeljene tolerantnosti, ugodit ćemo Bogu i bit ćemo uistinu tolerantni.

Zanimljivo je spomenuti jedan vrlo rani pokušaj ostvarenja interreligijskog dijaloga koji se odigrao na dvoru cara Akbara u Delhiju u 16. stoljeću. Akbar je bio musliman, ali dosta tolerantan prema drugim religijama i sektama pa je sagradio posebnu dvoranu u kojoj je, iako nepismen, slušao religijske rasprave između muslimanskih učenjaka, sikha, hindusa, ateista, Židova i katolika. To mora da je bilo jako zanimljivo, a Akbarova je ideja nakon svega bila osnovati jedinstvenu religiju u kojoj bi se pronašli pripadnici različitih uvjerenja, no to je neslavno završilo.)

Druga razmišljanja

Mnogi misle da je tolerancija vrlina, ali je to u stvari negativan pojam. Prema nečemu što ti se sviđa ne moraš biti tolerantan. Tolerancija ukazuje da ti se nešto iz dubine ne sviđa i u bilo kojem trenutku se može pretvoriti u mržnju. Izražava osjećaj odvojenosti, uski um, ograničenost svijesti.

Tolerancija je privremeno stanje. To je vulkan koji stalno tinja. To samo znači da zadržavaš u sebi. Prihvatanje je takođe negativno. Prihvataš ono što nisi u stanju voljeti. Tolerancija i prihvatanje idu ruku pod ruku s prosuđivanjem i razdvajanjem.

”Zar ne bismo trebali prihvatati ljude onakve kakvi jesu?”
Ako ih voliš, moraš li ih prihvatiti? Kažem ti, ne prihvaćaj ljude kakvi jesu. Samo ih voli takve kakvi jesu.
Šri Šri Ravi Šankar

Zato što nismo u stanju pronaći mir i zadovoljstvo u sebi samima, stvoriti vrijednosti i kvalitete koje će nas same po sebi staviti u prvi plan nečim pozitivnim. Lako je liječiti frustracije tražeći trun u nečijem oku, a ne vidimo brvna u svojem. Kad naučimo biti zadovoljni sami sobom, nestati će i potreba da vrijeđamo i omalovažavamo druge. Naučiti ćemo živjeti u miru i toleranciji s drugima, nećemo ih više smatrati prijetnjom.

Poznati o toleranciji

“Sami zakoni ne mogu jamčiti slobodu izražavanja; da bi svaki čovjek mogao nekažnjeno izreći svoja stajališta, mora postojati duh tolerancije u cijeloj populaciji.”,

Albert Einstein
“Nećemo se sjećati riječi naših neprijatelja, nego šutnje naših dobrih prijatelja.”,

Martin Luther King Jr.
“Konačni ishod ponašanja ‘oko za oko’ je oslijepljen svijet.”,

Mahatma Ghandhi
„Svi mi imamo različita lica, karaktere i imena. Da je Bog želio da svi budemo isti učinio bi to. Nepoštivanje razlika i optuživanje drugih za naše greške je nepoštivanje Boga.“

Tolerancija u Vedama

Šri Šikšaštaka – stih 3

“Osoba treba biti ponizna uma i smatrati sebe nižim od slamčice na ulici; trebamo biti podnošljiviji od drveta, lišeni svakog osjećaja lažnog ugleda i spremni drugima odati poštovanje. U takvom stanju uma možemo neprestano pjevati i mantrati Sveto Ime Gospodina.”

Srimad Bhagavatam 11.25

samo damas titiksheksha tapah satyam daya smritih
ushtis tyago ‘spriha sraddha hrir dayadih sva-nirvritih

“Kontrola uma i osjetila, tolerancija, diskriminacija, pridržavanje propisane dužnosti, istinoljubivost, samilost, pažljivo proučavanje prošlosti i budućnosti, zadovoljstvo u svakom stanju, velikodušnost, odricanje osjetilnog zadovoljstva, vjera u duhovnog učitelja, posramiti se nepravilnog djelovanja, milostinja, jednostavnost, poniznost, i zadovoljstvo unutar sebe su kvalitete gune vrline.”

“Pazite na svoje misli jer one postaju riječi;
Pazite na svoje riječi jer one postaju djela;
Pazite na svoje djela jer ona postaju navike;
Pazite na svoje navike jer one postaju karakterom;
Pazite na svoj karakter jer on postaje vašom sudbinom.”
~ Mahatma Gandhi

Pripremio: Ivan Bognar

Korišteni dijelovi tekstova iz slijedećih izvora:
http://ljepotaa.blogger.ba/arhiva/2008/03/06/1402369
http://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/2001525#h=16:0-18:652

Prethodna objavaŠto vaše lice govori o zdravlju: Provjerite štitnjaču ako vam otpadaju obrve!
Slijedeća objavaMoćna priča za 10 sekundi: Može li bogatstvo u srcu nadomjestiti neimaštinu?
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.