“Od mnogo tisuća ljudi tek se jedan može truditi da dostigne savršenstvo, a od onih koji su dostigli savršenstvo tek jedan može spoznati istinu o meni.”, Bhagavad-gita, 7.3
U ovom smo trenutku najvjerojatnije zaokupljeni s nekom od dvije stvari: nama samima (našim tijelima, željama i potrebama) te ljudima oko sebe/okolinom u kojoj živimo. Drugim riječima, zaokupljeni smo svime što je vezano uz naša prolazna fizička tijela.
Međutim, postoje i osobe iznad toga, Vede ih nazivaju transcendentalisti, koji osim što također brinu o svemu gore spomenutom (ali bez vezanosti), najveću pažnju usmjeravanju transcendentalnim temama i stvarima, onome neprolaznome što je iznad tijela, uma i svijeta kojeg vidimo. Transcendentalisti posvećuju ono najbolje od sebe samospoznaji, prosvjetljenju, Bogu, Apsolutnoj Istini, spoznaji vječnog, neograničenog, Izvoru svega.
Ti se transcendentalisti (sveci, mudraci, duhovni učitelji, majstori) pojavljuju na različitim mjestima i u različito vrijeme. Mogu biti isposnici, ali i često vrše transcendentalnu službu za ljudsko društvo tako što prenose poruku transcendentalnoga svijeta.
Pobuna duše
Činjenica je da se čak i životinje, kao što su psi i mačke, brinu za te dvije gore spomenute stvari – tijelo i okolinu. Međutim, ta živa bića koja nisu u ljudskim tijelima ne mogu razumjeti transcendentalne teme. Ljudsko se biće, stoga, smatra najvišim od svih stvorenih bića samo zato što ima priliku i dužnost spoznati prirodu toga najvišega položaja. Ljudsko tijelo je dar za samospoznaju, rijetka prilika u bespuću tisuća i tisuća drugih tjelesnih oblika.
Kada čovjek potpuno razvije svoju svjesnost, ne brine samo o sebi i svijetu gdje živi, već pokušava shvatiti i smisao, Boga, Apsolutnu Istinu. Apsolutna Istina je izvor sveg morala, čistoće i sreće, ona je naša vodilja i ona uređuje odnos čovjeka i svijeta. Spoznajući Nju, transcendentalist obavlja svoje djelatnosti na pravilan način, bez vezanosti i iz pozicije promatrača, na način koji ne povlači karmu. U cijelom civiliziranom svijetu ćemo uvijek naći neki duhovni proces ili oblik religije – jer kada je čovjek lišen religije ili transcendencije, nije ništa drugo nego dvonožna zvijer, potpuno predana pukom preživljavanju i zadovoljavanju osjetila.
Apsolutna Istina je jedna, ali je viđena iz različitih kutova gledanja, od različitih religijskih osoba ili transcendentalista, u različitim okolnostima. Neki transcendentalisti vide Apsolutnu Istinu kao impersonalnu energiju, Svjetlo, bezoblični Brahman, dok je neki drugi vide kao sveprožimajući lokalizirani aspekt unutar svih živih bića, Bog u srcu, Paramatma ili Nad-duša. Postoji još jedna vrsta transcendentalista koji realiziraju Apsolutnu Istinu kao Božansku Osobu, koja posjeduje i impersonalni i sveprožimajući aspekt, zajedno sa Svojom Apsolutnom Osobnošću.
U sadašnjem trenutku vremena ljudska vrsta najviše brine o tričavom i kratkotrajnom užitku osjetilnog užitka, čak i više nego što to čine niže životne vrste. Sve više se promovira bezbožnost, mnogi vođe, znanstvenici i utjecajni ljudi zagovaraju tezu da je ovaj svijet sve u svemu, nema smisla, nema Boga, sve je puka slučajnost.
Mi smo slučaj.
“Zato uživaj sad. Jednom se živi. Jedan je život.”
I sada dolazimo do glavne poante: ako je sve tako privremeno, bez smisla i slučajno – sve je onda i dopušteno!
Ali – postoji cijena za to, postoji svemirsko izravnanje.
Ljudi su se pod vodstvom takvih materijalista postupno spustili na razinu životinja, lišeni svake transcendentalne spoznaje, ne znajući ništa o onome što je izvan njihovih materijalnih tijela i vidljivog svijeta.
Ljudska vrsta je tako sustavno spuštena na razinu pasa, koji imaju naviku lajati na druge pse kada dođu na njihov teritorij. Svađaju se, laju, grizu oko dobačenih kostiju razdora i besmisla. Epidemija ovisnosti i mentalnih bolesti sve govori. Pacijenti su sve mlađi. Ljudsko biće bez povezanosti s Bogom je osuđeno na sve vrste patnji, na život prepun egzistencijalnih strahova.
Zašto?
To je znak upozorenja, duša se buni, osoba duboko u sebi shvaća ništavnost i smrtnost tijela, duša nije “nahranjena”, ne može se othrvati iluziji i pasivnosti koje stvara grijeh. Greška, grijeh ili protivljenje zakonima Boga stvara još više neznanja, a neznanje uvijek stvara patnju.
I onda, ne znajući gdje naći olakšanje i odgovor, takva osoba svoju ranjenu svijest zamagljuje i zatupljuje otrovima u obliku intoksikacije, radoholičarstvom, seksom, igricama, filmovima, utakmicama, kladionicama, žderanjem, pornografijom, spavanjem, bolestima… Sve je to eskapizam od praznine života bez smisla, bez osobnog odnosa s Bogom. Nema čistoće, nema nevinosti, nema sreće, nema radosti, nema pravog znanja. Sve ponuđene fiziološke i psihološke tehnike su od kratkotrajne pomoći, više kao nekakav kratki predah, flaster i zakrpa, kozmetika. Rana je i dalje tu.
Duhovni lijek je jedini pravi lijek!
Neophodno je doći do pravog duhovnog znanja, ako želimo ljudsku vrstu duhovno ponovo ozdraviti.
U svezi s time, možemo navesti govor Šri Radhakrishnana, bivšeg predsjednika Indije, za vrijeme posjeta Parizu. Rekao je da, kada se nacija s ponosom okrene od Boga i zaokupi materijalnim uspjehom i prosperitetom, zapečaćuje svoju sudbinu. Ono što je najvažnije danas nije toliko rehabilitacija škola i knjižnica ili trgovina i tvornica, već rehabilitacija čovjeka; moramo ponovo stvoriti čovjeka, ako želimo stvoriti zdravu zajednicu.
Danas je najvažnije shvatiti važnost odnosa čovjeka i Boga, ako želimo rehabilitirati ljudsku rasu koja je ugrožena više nego ikada prije. Ključ je u osobnom kontaktu s Bogom, u duhovnosti.
Nije potrebno pripadati nikakvoj religiji i instituciji. Bog je u srcu. Institucija može pomoći da se organiziramo i okupimo i to je sve što treba od nje očekivati. Neće nas institucija spasiti. Pravi rad je samo na nama.
Spoznaja Apsoluta nije osjetilna
Filozofi pokušavaju shvatiti unutarnji odnos živog bića s Bogom različitim koncepcijama i metodama, ovisno o visini njihove svjetovne naobrazbe i znanstvenog dostignuća. Međutim, Apsolutna Istina ostaje iznad toga. Koncepcija Apsoluta se nikada savršeno ne može dostići takvim uzlaznim procesom, jer on dolazi od nesavršenih, materijalnih osjetila koja su sklona varanju, iluziji i greškama. Takvi empirijski filozofi i logičari ne mogu spoznati vlastitu nesavršenost zbog ispraznosti materijalnoga znanja te na kraju postaju agnostici i ateisti. Pod takvom neodređenom pretpostavkom i dalje ostajemo u tami.
Transcendentalisti se priklanjaju percepciji izravnoga primanja znanja na deduktivan, silazan način, s obzirom na njihove različite pozicije – od autoriteta koji imaju stvarno transcendentalno znanje.
Imati veliku glad za transcendencijom te uopće prepoznati što je vjerodostojno samo je po sebi već veliki poduhvat koji zahtijeva relativno čisto srce, duhovnu inteligenciju i zalihu pobožnih djela iz prošlih života. Takvo primanje znanja je moguće samo iz dubljega aspekta ljudske svijesti. Istinsko znanje o Božanskoj Osobi i Njegovim odnosima može nam se razotkriti samo takvom transcendentalnom metodom. To nije dogma jer se to znanje može propitkivati i testirati na osobnom iskustvu, rituali i obilježja mogu biti od pomoći za početnika, ali su sami po sebi nebitni, pripadnost instituciji je nebitna.
Budući da je Božanska Osoba apsolutna, zadržava pravo na to da se ne objavljuje bilo kome. Može se spoznati apsolutnim procesom, a relativan proces percepcijom putem osjetila, ne može nam Ga dati. Kada bismo Boga razotkrili osjetilnom percepcijom, tada bi naša osjetilna percepcija, a ne Božja, bila apsolutna. Takav je proces lažan u svakom pogledu.
Ne možemo prići Apsolutu siromašnim znanjem koje posjedujemo, ali Apsolut nam se zato razotkriva Svojom milošću i vlastitim pojavljivanjem.
U tamnoj noći se sunce ne pojavljuje, čak niti uz pomoć najrazvijenije tehnologije, ali ujutro se pojavljuje svojom voljom, bez ikakvih materijalističkih poduhvata. Kada se sunce pojavi, tama noći automatski nestaje. Istina je, stoga, da se Božanska Osoba ili Njegovi sluge pojavljuju svojom voljom, bez ikakve pomoći iz ovoga materijalnoga svijeta. Dolaze zbog bezuzročne milosti, kako bi dali dobrobit dušama koje su pod utjecajem maye, iluzije materijalne energije Boga.
Ako držimo vrata i prozore zatvorene ujutro kada dolazi sunce, njegove zrake zasigurno neće obasjati našu mračnu sobu. Na isti način, kada se Svevišnja Božanska Osoba ili Njegovi sluge pojave i daju nam Božju poruku, tada ne smijemo zatvoriti prozore i vrata našega tijela i uma jer svjetlost, koja emanira iz Gospodina i Njegovih slugu, neće doprijeti do nas.
Let the sunshine in.
ATMA
