Ljudima koji ovaj svijet prihvaćaju kao sve u svemu je teško povjerovati da uopće postoji nešto duhovno, a mnogima od onih koji dođu do te spoznaje takav svijet ostaje misterija i rađaju se mnoge izmišljene ili nepotpune ideje. Međutim, Vede, kao da je to najnormalnija stvar, opisuju kategorizacije duhovnog i ulaze u nama nepojmljive podatke o razlici između mogih vrsta ekspanzija Boga, Njegovih unutrašnjih, graničnih i izvanjskih moći…
Bog je adhokshaja, tj. izvan dosega materijalnog proračuna. Akshaja znači “mjerenje našim osjetilima”, a adhokshaja znači “ono što je izvan procjene naših osjetila”. Očitovanja i Boga i običnih živih bića nesumnjivo su djelići i čestice Vrhovnog bića kome nitko nije ravan, ali medu djelićima i česticama postoje različite kategorije.
U Varaha Purani je lijepo opisano da su neki djelići svamsha, a neki vibhinnamsha. Vibhinnamsha djelići nazivaju se jive, a svamsha djelići pripadaju Vishnu kategoriji (Vishnu je jedan od ekspanzije oblika Boga). Vibhinnamsha djelići i čestice koji pripadaju jiva kategoriji također se dijele na različite vrste. To je objašnjeno u Vishnu Purani gdje je jasno rečeno kako su osobeni djelići i čestice Boga podložni prekrivanju izvanjskom energijom koja se naziva iluzija ili maya. Takvi osobeni djelići i čestice, koji mogu putovati u bilo koji dio božje kreacije nazivaju se sarva-gata i ispaštaju bijede materijalnog postojanja. Oslobađaju se prekrivača neznanja materijalnog postojanja srazmjerno različitim razinama djelovanja, pod različitim utjecajima guna (suptilnih sila) materijalne prirode.
Na primjer, ispaštanja jiva utemeljenih u guni vrline su manja od ispaštanja jiva utemeljenih u guni neznanja. Čista svjesnost Boga je prirođeno pravo svih živih bića, jer je svako živo biće Njegov djelić. U djeliću postoji svijest o Bogu i srazmjerno tomu koliko je ta svjesnost pročišćena od materijalne prljavštine, živa bića su različito utemeljena.
U Vedanta-sutri različite vrste živih bića uspoređuju se sa svijećama ili svjetiljkama različite osvjetljavajuće moći. Na primjer, neke električne žarulje posjeduju moć tisuću svijeća, neke moć pet tisuća svijeća, neke moć stotinu svijeća, pedeset svijeća itd, ali sve električne žarulje šire svjetlost. Svjetlost je prisutna u svakoj žarulji, ali je gradacija svjetlosti različita. Slično tome, postoje gradacije Brahmana. Vishnu svamsha ekspanzije Boga u različitim Vishnu oblicima su kao svjetiljke. Polubog Shiva, najmoćnija jiva – osoba u materijalnom svemiru, također je kao svetiljka, ali vrhovna osvetljavajuća moć ili stopostotno svjetlo je Bog. Vishnu-tattva (neposredne ekspanzije Boga) posjeduje devedeset i četiri posto osvjetljavajuće moći, shiva-tattva (polubog Shiva) osamdeset i četiri posto, Brahma sedamdeset i osam posto, a živa bića isto kao Brahma, ali u uvjetovanom stanju njihova moć biva još više zatamnjena. U Brahmanu postoje gradacije i nitko ne može poreći tu činjenicu.
U duhovnom svijetu nema dvostranosti, niti mržnje. Bog se proširuje u mnoštvo. Da bi sve više i više uživao u blaženstvu, On se proširuje u različite kategorije. Kao što je spomenuto u Varaha Purani, Bog se proširuje u:
1. Vishnu-tattvu (svamsha ekspanziju)
2. Svoju rubnu moć (vibhinamshu ili živo biće).
Ova ekspandirana živa bića su bezbrojna, kao što su sićušne molekule sunčeve svjetlosti bezbrojne ekspanzije sunca. Vibhinamsha ekspanzije – božje rubne moći su živa bića. Kada živa bića požele sama uživati, razvijaju svjesnost dvostranosti i počinju mrziti služenje Boga. Na taj način padaju u materijalni svijet. U Prema-vivarti je rečeno: krsna-bahirmukha hana. Prirodni položaj živog bića je služiti Boga s transcendentalnim stavom ljubavi. Kada živo biće poželi postati sam Bog ili Ga oponašati, pada u materijalni svijet. Pošto je Bog vrhovni otac, Njegova ljubav prema živom biću je vječna. Kada živo biće padne u materijalni svijet, Bog, u Svojoj svamsha ekspanziji (kao Paramatma), pravi društvo živom biću. Tako se živo biće može jednog dana vratiti kući, natrag Bogu.
Unutarnje i izvanjske energije
Razlika između unutarnje i izvanjske energije Boga je u tome da su u unutarnjoj energiji ili u duhovnom svijetu sva obilja neuništiva, dok su u izvanjskoj materijalnoj energiji sva obilja privremene kreacije. Božja nadmoć je jednaka i u duhovnom i u materijalnom svijetu, ali duhovni svijet se naziva Božjim carstvom, dok se materijalni svijet naziva Carstvom Maye. Maya se odnosi na ono što zapravo nije istina. Obilje u materijalnom svijetu je samo odraz. U Bhagavad-giti je rečeno kako je ovaj materijalni svijet baš kao drvo čije je korijenje okrenuto prema gore, a grane na dolje. To znači da je materijalni svijet sjena dubovnog svijeta. Pravo obilje je u duhovnom svijetu. U njemu, prevladavajuće Božanstvo je Sam Bog, dok u materijalnom svijetu ima mnogo gospodara. To je razlika između unutarnje i izvanjske energije.
Iluzorna energija se naziva bahiranga-shakti ili izvanjska energija, a živo biće se naziva tatastha-shakti ili rubna moć. Kao što je rečeno u Bhagavad-giti, i materijalna energija, predstavljena kao zemlja, vatra, voda, zrak, nebo itd., i duhovna energija, živo biće, energije su Boga.
“Dragi moj Gospodine, Ti imaš raznovrsne energije i te energije su očitovane u raznovrsnim oblicima. Takvim energijama si stvorio ovu kozmičku kreaciju i iako je održavaš kao da je vječna, na kraju je uništavaš. Iako nikada nisi uznemiren takvim promjenama i izmjenama, živa bića su uznemirena s njima i zbog toga smatraju kako je kozmička kreacija različita ili odvojena od Tebe. Gospodine moj, Ti si uvijek nezavisan i ja mogu jasno vidjeti tu činjenicu.” (SB, 4.24.61)
Jasno je objašnjeno kako Bog ima mnogobrojne energije, koje se mogu grupirati u tri: naime izvanjsku energiju, unutarnju energiju i rubnu energiju. Također postoje različite kozmičke kreacije – duhovni svijet i materijalni svijet – kao i različite vrste živih bića.
