Treba li život shvaćati ozbiljno? Što je uopće život, je li to nešto izvan nas ili mi sami? Naravno, mi smo život, a sve ostalo je igralište u kojemu se on događa. Znači, treba li sebe shvaćati ozbiljno?
Ako ujutro idete na posao i na autu nema brisača, netko ih je ukrao, je li ih vama ukrao? Je li ih taj netko ukrao da bi vas uzrujao ili njemu trebaju baš ti brisači? Ako vam golub isprlja auto, je li on to uradio da bih vas uznemirio? Zašto, do vraga svaki dan pada kiša, pa ja ne mogu ići ovamo, onamo? Ako sebe shvaćamo ozbiljno, onda sve što se događa je iz razloga da nam napakosti i zagorča život. To je već unaprijed izgubljena bitka i vodi samo ka patnji.
A što ako su ukradeni brisači samo to – ukradeni brisači? Golub je učinio ono što oduvijek čini, nije ga briga za naše auto. Perspektiva lopova je jednaka kao i ona od goluba – on ne mari za vlasnika auta, ima na umu samo zadovoljavanje svojih potreba, baš kao i golub! Kiša ne pada da bi nama napakostila, ne zna ona da mi uopće i postojimo :-).
Jedini tko se oko svega ovoga uzrujava smo mi – sudionici u križaljci događaja koji se ukrštavaju na našem putu. Ako tako promatramo život i svijet u njemu – sve se događa jer je to baš to: “sve-događanje”, a mi smo promatrači i učenici – to je praksa ne-upuštanja u samovažnost. Biti središtem svemira na kojeg se sve svalilo je ogroman proždrljivac energije i kao takvo pogubno za naše zdravlje i svijest.
Ako samo malo izađemo iz ljutnje i bijesa i mirno se zapitamo: “Što mogu naučiti iz ovoga?”, otvorit će nam se prostor za drugu dimenziju sudjelovanja u našoj svakodnevnoj realnosti. Pa ćemo tako uzeti u obzir mogućnost da je “nešto ipak zbog nečega”, te ćemo se sjetiti da smo sinoć, dok smo tražili mjesto za parking, imali inspiraciju parkirati se “tamo iza”, ali nismo poslušali, nego špekulirali o sigurnosti auta i insistirali baš ovdje gdje je ulična rasvjeta, na mjestu gdje je ordinirao lopov.
O čemu smo razmišljali kada smo primijetili izmet na poklopcu motora? Jesmo li lutali po problemima, brigama, bili jako zabrinuti? Golub ima veliku moć, vratio nas je u sadašnji trenutak! Rekao nam je: “Evo ti, pa se misli!” 🙂
Ukoliko tome pridodamo još malo ljutnje, onda će slijedeći put na auto pasti kamen, a možda i klavir :-).
Ako pratimo posljedice, doći ćemo do uzroka i na taj način oplemeniti svoj doživljaj svijeta, učit ćemo se prirodnom (spontanom) djelovanju, umjesto kalkulativnom. Uvijek posljedici prethodi uzrok, samo ga trebamo razotkriti, a to možemo tek kada prestanemo shvaćati sebe (suviše) ozbiljno. Tek tada, u prihvaćanju ustroja univerzuma i kretanja energije, možemo djelovati trezveno i donositi kvalitetnije odluke. Učit ćemo o sebi i o očuvanju osobne energije koja nam je potrebna za daljnja putovanja po životu. To je moguće ako smo u sinkronizaciji s prostorom oko sebe, prihvaćanju i preuzetoj odgovornosti za naše odluke. Naučit ćemo da univerzum teži ka ravnoteži i to mu je evolutivna namjera. Tada ćemo i sami težiti tome, odnosno prepustit ćemo prirodnoj sili da nas uravnotežuje odustajanjem od samovažnosti i pružanja neprestana otpora “jer je sve protiv nas”.
Nenad Ljubić, nenadljubic.com
