Zemlja ubrzava svoj puls
i vrijeme prolazi sve brže,
dok se mnogi stupovi još drže.
Tražiš li oslonac u materiji
i promišljaš li stalno
o nekoj novoj strategiji?
Čovječe, sjeti se da si u materijalnoj stvarnosti
prolazan i krhak
i poput maslačka na vjetru
lomljiv i prhak.
Ako za zemaljskog života nisi težio ka tome
da upoznaš samoga sebe
i postaneš unutarnji znalac,
tad ćeš i kao duša
sam sebi biti stranac.
U trenu može sve nestati
i tvoje zemaljsko postojanje prestati.
Kad ti se u danu pojavi okidač
i u tebi nešto proključa,
vrijeme je
da se zakopano otključa.
Hoće li se u tebi pokrenuti mehanizam žrtve
da bi i dalje slijedio
sadržaje „mrtve“?
Neke dijelove sebe trebat ćeš otkinuti
i sa starim programima prekinuti.
Kad predatori prema tebi krenu,
ne dopusti da te od Puta Srca skrenu.
“Božji kišobran” otvori
i tami ne dozvoli
da te na svoju stranu “privoli”.
“Astralni strvinari” nad ljudskim dušama stalno vrebaju,
jer Životnu Snagu trebaju.
Ako je čvrsta tvoja unutarnja tkanina,
tad možeš biti neslomljiv kao planina.
Ne budi poput onih koji se za prestiž i ugled prodaju,
nego zakorači
u svoju “svetu odaju”.
Ne trati svoje ograničeno vrijeme na prolazne imetke,
već u svoje središte ugrađuj
neraspadljive i neprolazne
duhovne umetke.
Milan Troskot, Živi Trenutak
