Morska sol
Nerafinirana morska sol
Sol, koju danas masovno možemo pronaći u trgovinama, nije ništa drugo nego čisti natrijev klorid. U procesu kemijske prerade, rafinirana sol gubi sve vrijedne minerale i njezina izvorna struktura se uništava.
Takva sol ne može donijeti našem tijelu ništa osim štete. Ali ovdje ćemo pričati o prirodnoj, nerafiniranoj soli, koja nije prošla kemijsku preradu i zaista sadrži vrijedne minerale. Ponovimo da svaka sol sadrži natrijev klorid. Ali prirodna sol osim toga sadrži mnoge druge korisne minerale te je puno bolja od prerađene.
Je li takva sol 100% zdrava? Može li naštetiti našem organizmu? Nema jednoznačnog odgovora na ovo pitanje. Sve je individualno. Nažalost, kemijski otpad i izlijevanje otrovnih tekućina zagadili su mora i oceane do alarmantnog stanja tako da i o tomu valja porazmisliti.
Danas liječnici i nutricionisti preporučuju isključivo morsku sol, a u novije se vrijeme sve više traži i da bude nejodirana. Iako se jod desetljećima dodaje soli radi prevencije bolesti povezanih sa poremećajima štitne žlijezde, danas znamo da se pravilnom prehranom može dobiti dovoljno joda (ima ga u tlu na kojem raste hrana koju jedemo). Zato danas u trgovinama zdrave hrane sve češće nalazimo izvornu nerafiniranu morsku sol bez aditiva.
Morska sol, pak, sadrži 80-ak minerala i elemenata u tragovima, a svi su oni važni za opće zdravlje. U prirodnom su obliku, jer kod isparavanja morske vode na dnu bazena ne ostaje samo Na Cl (natrijev klorid je kemijski naziv za sol), nego i sve one krute tvari koje su bile otopljene u morskoj vodi.
Takva morska je sol neobično bogata različitim sastojcima. Među osamdesetak različitih minerala, elemenata u tragovima, karbonata i sulfata, prisutni su i kalcij, kalij, brom, natrij, mangan, magnezij, jod, željezo, fluor i silicijeva kiselina.
Izvorna morska sol je upravo ona krupna, pa nju treba koristiti kad god možete, primjerice kod kuhanja, odnosno za soljenje hrane koja se termički obrađuje. Kako nije realno očekivati da će većina ljudi sve soliti krupnom solju, sitnu sol koristite za salate i eventualno za solenke, koje bi načelno trebalo izbjegavati za stolom.
Poznate vrste morske soli
Anglesey
Skuplja se ručno na zapadnoj obali Walesa iz voda Atlantskog oceana oko otoka Angleseyja. Sol je meka, pahuljaste teksture. Može se i dimiti na vatri 800-godišnjih waleskih hrastova.
Siva ili crna morska sol
Boja u stvari varira od tamnosive do crne, a među poznatima je havajska vulkanska sol i ciparska crna sol. Zaista je posebna ova s Havaja a zahvaljujući jedinstvenim geološkim i klimatskim uvjetima, može se naći crvena, crna ili ružičasta. Havajska sol ima takvu osebujnu ružičastu nijansu od Alaea gline dodane u nju. Alaea je vulkanska crvena glina s visokim sadržajem željeznog oksida. Ova sol se koristi u mnogim jelima.
Također je vrlo poznata i crna havajska sol ili “Hiwa Kai Hawaiian Sea Salt”, koja se dobiva isparavanjem na suncu morske soli koja u sebi sadrži aktivni ugljen. Osim u kuhinji, koristi se za kupke. I bez straha, ako slivnik i kadu oboji u crno, spužvica i deterdžent sve sretno rješavaju.
Sel gris ili keltska sol
Ova siva francuska sol skuplja se drvenim grabljama kako metal ne bi došao u doticaj sa solju.
Maldon ili atlantska sol
Sol jedinstvenih kristala u obliku malih piramida dolazi iz voda Atlantskog oceana u blizini essexske regije Maldon u Engleskoj. Sol nastaje kada valovi iz mora naplave lokve vode na kamenju, a nakon što voda ispari na suncu, sol ostaje na kamenju. Uključuje prirodni jod. Grube teksture, dobra za salate, povrće, roštilj…
Dimljena sol
“Fumee de Sel” je najteža morska sol u kristalima. Dolazi iz francuske regije Bretagne, uglavnom iz grada Guerande. Na suncu osušena sol stavlja se na dimljenje u bačve od hrasta. Od dimljenih soli poznate su i one meksičke i danske koje treba pažljivo koristiti jer je njihov okus mnogo složeniji od obične i uobičajne morske.
Dimljena danska sol proizvodi se tako da se morska voda isparava u velikoj posudi iznad dima zapaljene borovice, trešnje, brestovine i hrasta.
Fleur de Sel, Cvijet soli, Flor De Sal
Za cvijet soli kažu da je ono najbolje od morske soli. Cvjetna je sol, za razliku od “kuhinjske soli” koja je po kemijskom sastavu natrijev klorid, bogata kaclijem i magnezijem te predstavlja proizvod najviše kvalitete u proizvodnji soli.
Riječ je kažu, o najzdravijoj vrsti soli koja je, uz povećanu koncentraciju joda, bogata kalcijem i magnezijem. Ona se pojavljuje samo pri toplim danima kao tanki sloj na površini vode.
Skuplja se ručno uz pomoć drvenih lopata. Cvijet soli se proizvodi od finih kristala koji se nakupljaju na površini salamure na bazenima u vrijeme početka kristalizacije. Ti se kristali s površine salamure skupljaju prije nego se kristali soli počnu taložiti na dno bazena.
Cvijet soli se ne može proizvoditi u industrijskom postrojenju već samo na prirodan način. Taj proizvod se prodaje neobrađen, a gurmani cijene okus zbog udjela kalcija i magnezijevog sulfata, kojih nema u kamenoj soli.
Cvijet soli se sastoji prosječno od preko 97 % natrijevog klorida, 0,5 % kalcijevog sulfata, 0,3 % magnezijevog klorida, 0,2 % magnezijevog sulfata i 0,1 % kalijevog klorida. Ta vrsta soli se koristi: za regulaciju probave, za žene u klimakteriju i za vrijeme menopauze, za osvježenje organizma i opuštanje napetosti, za osobe koje imaju pomanjkanje kalcija i magnezija.
Talijanska varijanta naziva se fior di sale i dolazi iz područja Trapani na Siciliji, bere se samo jutrima kada ne puše vjetar. Cvjetna sol ne koristi se pri kuhanju već se dodaje tek kad je jelo gotovo.
Do sada je bilo dozvoljeno na tržište stavljati samo sol koja je bila jodirana, a obzirom da cvijet soli jodiranjem gubi na kvaliteti, proizvodnja nije bila moguća.
Dobiva se isključivo u idealnim vremenskim uvjetima, a skuplja se u ranim jutarnjim satima i kasno navečer kad nema vjetra. Pojavljuje se na površini mora kao tanak sloj listića soli, poput latica cvijeća, koji se ubire ručno sitima.
Vrijeme, kažu u Ninskoj solani, odlučuje o kvaliteti soli – ako je sunčano s malo maestrala, dobit će se sol prve klase odnosno veliki bijeli kristali.
To su raznorazne kombinacije uglavnom morskih nerafiniranih soli s određenim začinskim biljkama. Uglavnom se takve soli dodaju jelima tek u trenutku iznošenja na stol.
Proizvodnja cvijeta soli je postala moguća nakon što je Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja donijelo Pravilnik o soli u kojem se navode vrste soli koje se smiju stavljati u promet i bez jodiranja te je u tom popisu naveden i cvijet soli, koji se dobiva postupkom proizvodnje koji je u cijelosti prirodan.
