Čuda, čudesa, sastavni su dio znanja i nasljeđa svih svjetskih religija. Božje čudesne intervencije kojima štiti svoje privrženike u teškim situacijama, učvršćuju unutrašnju vjeru ne samo tih koje on izravno štiti, već i vjeru mnogih idućih generacija. Na primjer, na više mjesta i u više različitih prilika u Mahabharati, Krišna intervenira štiteći pa i spašavajući čestite Pandave (Arđunu i njegovo četvoro braće), na čudesne, neočekivane načine.
Ipak, netom prije konačnog i odlučujućega rata na Kuru-kshetri, kada je Arđuna razmatrao neminovne posljedice toga nadolazećeg bratoubilačkog krvoprolića, doživio je potpuni slom volje. Krišna ga je želio dovesti nazad u sabrano stanje utemeljenosti u njegovoj dužnosti pravednog ratnika, no da bi to učinio on nije pribjegao čudesnim pokazivanjima svojih moći. Daleko od toga. Krišna, naprotiv, ulazi u rigoroznu filozofsku diskusiju o prirodi i svrsi postojanja – ulazi u diskusiju usredotočenu na dharmu iliti ulogu pojedinca (duše), u cjelini (Božjem postojanju). Ovo duboko znanje potpuno uklanja Arjunine iluzije. Arđuna sam to potvrđuje na početku jedanaestog poglavlja (11.01), gdje kaže: Slušajući Te kako milostivo govoriš o ovim najpovjerljivijim duhovnim temama, moja je iluzija sada raspršena.
Tek nakon toga, kada je već bio uvjeren jasnim Krišninim poukama, Arđuna je zaželio od njega dopunsku demonstraciju njegove svemoći, te ga je stoga zamolio da prikaže svoj kozmički oblik. Krišna mu je udovoljio te je uslijedila nadnaravna vizija u kojoj On prikazuje svoj zapanjujući i zadivljujući oblik koji prožima čitav svemir i koji preplavljuje srce najdubljim strahopoštovanjem. Ova Božanska vizija predstavlja jedno od najvećih mističnih revelacija u svjetskom duhovnom nasljeđu.
Ali, znakovito je da se nakon ovog otkrovenja obojica – i Arjuna i Krišna – ponovno vraćaju na ozbiljnu filozofsku diskusiju, te se ona nastavlja još sedam idućih poglavlja (do kraja Gite). I nakon toga, približavajući se kraju Gite, Krišna od Arđune ne traži da mu vjeruje na osnovu njegovih čudesnih otkrovenja. Umjesto toga, on traži (18.63) dužno promišljanje o Njegovoj poruci.
Ni sam Arjuna ne kaže da se njegova vjera Krišni bazira na tom otkrovenju. Još i prije nego što je Krišna prikazao Kozmički Oblik, Arđuna je već izrazio svoje potpuno povjerenje u Krišnine prosvjetljujuće upute. Arđuna to kaže u strofama 10.12 – 10.15, nakon što je čuo esencijalni dio duboke filozofske mudrosti Gite. (I to je posebno nakon što je čuo četiri najsuštinskije strofe, 10.08 – 10.11, koje se nazivaju i Chatur-shloki Gita („Gita u 4 strofe“).
Tako sama Gita upućuje tragaoce, kroz Arđunin primjer, da izgrade svoju unutrašnju snagu i vjeru ne na način da pridaju neumjesnu pretjeranu važnost čudima, već tako da pridaju zasluženu važnost filozofskoj mudrosti – jasnom i razlučujućem razumijevanju osnovnih i temeljnih istina egzistencije.
Bhagavad Gita, Poglavlje 11, Strofa 1:
Arjuna reče: Slušajući Te kako milostivo govoriš o ovim najpovjerljivijim duhovnim temama, moja je iluzija sada raspršena.
Adaptirano prema članku
„Exhibition of miracles may supplement, but not supplant, education in philosophy“
autora Chaitanya Charan Das
http://www.gitadaily.com/
