Kao što je rečeno u Bhagavad-giti, postoje tri podjele materijalnih sfera, to jest urdhva-loka (najviši planeti), madhya-loka (srednji planeti) i adho-loka (niži planeti). Iznad tih sfera, što znači iznad Brahmaloke koja je najviši planet u našem svemiru, nalaze se materijalni prekrivači svemira, a iznad toga je duhovno nebo, koje je prostorno neograničeno i koje sadržava neizmjerne samoobasjane planete Vaikunthe, nastanjene Samim Bogom zajedno s Njegovim pratiocima koji su svi vječno oslobođena živa bića.
“Na planetu Satyaloki ne postoji ni bol, ni starost ni smrt. Ne postoji nikakva patnja, niti ikakvo nespokojstvo, osim osjećaja sažaljenja prema onima koji ne poznaju proces službe predanog štovanja i koji su podložni nepremostivim nevoljama i bijedama materijalnog svijeta.” (SB, 2.2.27)
Prema Shrila Jivi Goswamiju, svi svemiri grupirani su i nalik su na grozdove. Svaki od njih posebno ima sedam omotača. Postupni proces oslobađanja od pojedinih materijalnih omotača predstavlja postupni proces oslobađanja od shvaćanja pod utjecajem lažnog ja grubog materijalnog tijela, a zatim od poistovjećivanja sa suptilnim tijelom sve dok ne postigne čisto, duhovno tijelo u apsolutnom području duhovnog carstva.
Četrnaest sfera
Postoji četrnaest sfera planetarnih sustava u svemiru. Niži sustavi nazivaju se Bhurloka, srednji Bhuvarloka, a viši, sve do Brahmaloke koji je najviši planetarni sustav u svemiru, nazivaju se Svarloka. Do sada smo već ponešto razmatrali o duhovnim planetima koji se nalaze izvan materijalnog svijeta i ovaj opis se potvrđuje na mnogim mjestima u Vedama. Vede podosta napominju riječ sanatana koja je vrlo značajna. Ta ista zamisao o vječnosti objašnjava se u Bhagavad-giti (8.20), gdje se kaže kako se izvan materijalnog svijeta nalazi duhovni svijet gdje je sve vječno. U duhovnom svijetu svi planeti su iste prirode kao i Bog. Bog je čist duh, a Njegovo ime, slava, osobine, zabave i ostalo se ne razlikuju od Njega jer je apsolutan. Na taj način planeti u božjem carstvu se ne razlikuju od Njega. Na tim planetima ne postoji razlika između tijela i duše, niti vrijeme ima ikakvog utjecaja o čemu imamo iskustvo u materijalnom svijetu. Pored toga što vrijeme nema nikakav utjecaj, planeti u Brahmaloki nikada se ne uništavaju, jer su duhovni. Čitava raznolikost na duhovnim planetima je isto tako istovjetna s Bogom, pa se zato vedska izreka ekam evadvitlyam potpuno spoznaje u toj atmosferi sanatana duhovne raznolikosti. Ovaj materijalni svijet samo je sjena božjeg duhovnog carstva, a pošto je sjena, nikada nije vječan. Raznolikost u materijalnom svijetu dvostranosti (duha i materije) ne može se usporediti s raznolikošću u duhovnom svijetu.
Suvremeni istraživači (astronauti koji putuju međuplanetarnim prostorom) mogu se informirati iz vedskog klasika Shrimad-Bhagavatama da u svemiru postoji četrnaest podjela planetarnih sustava:
- Njihov položaj računa se od planetarnog sustava Zemlje koji se naziva Bhurloka, iznad Bhurloke nalazi se Bhuvarloka, a najviši planetarni sustav naziva se Satyaloka. Ovo su sedam viših loka ili planetarnih sustava.
- Na sličan način, postoji sedam nižih planetarnih sustava koji su poznati kao Atala, Vitala, Sutala, Talatala, Mahatala, Rasatala i Patala loke.
Svi ovi planetarni sustavi raštrkani su po čitavom svemiru koji zauzima prostor od devet bilijuna kvadratnih kilometara. Suvremeni astronauti mogu putovati u udaljenosti od samo nekoliko tisuća kilometara od Zemlje, pa je zato njihov pokušaj da putuju u svemir nalik na dječju igru na obali prostranog oceana. Mjesec se nalazi u trećem sloju viših planetarnih sustava, a iz Petog pjevanja Shrimad-Bhagavatama možemo saznati o udaljenosti različitih planeta raštrkanih u ogromnom materijalnom svijetu.
Postoje bezbrojni svemiri izvan ovog u kojem se nalazimo i svi oni zauzimaju samo beznačajan dio duhovnog svijeta koji je prethodno opisan kao sanatana. Bog vrlo ljubazno poziva razborita ljudska bića da se vrate domu u duhovno carstvo u sljedećem stihu Bhagavad-gite (8.16): abrahma-bhuvanal lokah – “Od najvišeg planeta u materijalnom svijetu, pa sve do najnižeg, svi su mjesta nevolja i bijeda gdje se odvijaju rođenje i smrt. Ali onaj tko dostigne Moje prebivalište, o Kuntin sine, nikada se ponovno ne rađa.” Počev od Satyaloke, najvišeg planeta u svemiru, svi planeti su materijalni. Naš položaj na bilo kojem od materijalnih planeta još uvijek je podložan zakonima materijalne prirode, naime rođenju, smrti, starosti i bolesti. Međutim, možemo se potpuno osloboditi od prethodno spomenutih materijalnih nevolja kada uđemo u vječnu atmosferu sanatana, duhovnog carstva. Prema tome, kao što nagađaju spekulativni filozofi i mistici, oslobođenje je moguće samo kada postanemo božji bhakta, predanik i štovatelj. Svako tko nije bhakta ne može ući u duhovni svijet.
Triloka
U materijalnom svijetu planetarni sustavi su grupirani u tri sfere po imenu triloka, ili Svarga, Martya i Patala, a sve one čine samo jednu četvrtinu ukupne energije sandhini, božje kreacije. Izvan njih postoji duhovni svijet, gdje planeti Vaikunthe postoje izvan omotača sedam materijalnih slojeva. Ni u jednom od planetarnih sustava triloka ne možemo iskusiti stupanj besmrtnosti, potpunog znanja, sreće i blaženstva. Tri viša planetarna sustava nazivaju se planeti sattvika jer pružaju mogućnost za dug životni vijek i relativnu slobodu od bolesti i starosti kao i osjećaja straha. Veliki mudraci i sveti ljudi stječu unaprijeđenje na planete koji se nalaze izvan viših planeta po imenu Maharloka, međutim, ovo isto tako nije područje gdje je odsutan strah, jer se na kraju kalpe, vremenskog ciklusa svemira, Maharloka uništava i stanovnici moraju prijeći na još više planete. Pa ipak na tim planetima nitko nije otporan na smrt. Životni vijek je znatno duži, znanje obimnije, a osjećaj sreće i blaženstva mnogo veći, ipak, prava besmrtnost, neustrašivost i oslobođenje od starosti, bolesti i ostalog je moguće samo izvan materijalnih sfera. Sve ovo nalazi se izvan materijalnih omotača (adhayi murdhasu).
Sure i asure
Razvijena svjesnost počinje od ljudskog oblika života i dalje se razvija u oblicima polubogova, koji žive na višim planetima. Zemlja se nalazi gotovo u sredini svemira i ljudski oblik života je između života polubogova i života demona-ateista. Planetarni sustavi iznad Zemlje posebno su namijenjeni višim intelektualcima, koji se zovu polubogovi (deve). Nazivaju se polubogovima, jer iako je njihov standard života daleko napredniji u kulturi, uživanju, raskoši, ljepoti, obrazovanju i trajanju života, uvijek su potpuno svjesni Boga. Ovakvi polubogovi su uvijek spremni služiti Boga, jer su savršeno svjesni činjenice da je svako živo biće po prirodi Njegov vječni, podređeni sluga. Također znaju kako samo On može snabdjevati sva živa bića svime što im je potrebno za život i stoga se u svetim spisima On spominje kao bhuta-bhrit ili održavatelj svih živih bića.
Polubogovi na višim planetima nazivaju se deve, jer su svi bhakte Gospodina Vishnua. Vishnu-bhaktah: svi bhakte Gospodina Vishnua su deve ili polubogovi (sure), a svi ostali su asure. To je podjela na deve i asure. Deve (sure) nalaze se u guni vrline, a asure u guni strasti ili neznanja. Polubogovima ili upravnim božanstvima povjereno je upravljanje različitim djelatnostima u materijalnom svijetu. Na primjer, jednim od naših osjetilnih organa, okom, upravlja svjetlost, svjetlost se širi sunčevim zracima, a njihovo upravno božanstvo je Sunce. Slično tome, umom upravlja Mjesec. Svim ostalim osjetilima, i za djelovanje i za stjecanje znanja, upravljaju različiti polubogovi. Polubogovi, dakle, pomažu Bogu u upravljanju materijalnim zbivanjima.
