Artwork by Daniel B. Holeman

Ako želite poboljšati svoj život, trebate ga iscijeliti. Ako hoćete liječiti bilo koga – bio on mentalno bolesni kriminalac – to radite liječeći sebe.

atma.hr – 78




Prije nekoliko godina sam prvi puta čuo za Ho’oponopono, Havajsku metodu iscjeljivanja. Naravno, da su mi trebali barem desetak puta ponoviti dok nisam razumio riječi. Učinila mi se toliko jednostavna da mi je bilo teško povjerovati da funkcionira. Ali, funkcionira. O, da. Valjda ima nešto u tome, da što je metoda (tehnika, meditacija, molitva…) jednostavnija, veći je rezultat djelovanja.

Govoriti Volim te i Hvala ti ima tako čudesan efekt da se vrlo brzo uhvati ritam ponavljanja riječi.

Priča ima svoj početak kada je Dr. Ihaleakala Hew Len upoznao svoju učiteljicu Morrnah Simeone koja je modificirala tradicionalni oblik izmirenja, prilagodila s kršćanskom molitvom i povezala karmu i reinkarnaciju. Ho’oponopono znači „činiti ispravno“ ili „ispraviti pogrešku“, jer prema drevnim Havajcima, greška nastaje iz misli koje su zaprljane bolnim sjećanjima iz prošlosti.  Ho’oponopono nudi način da se oslobodimo tih bolnih misli.

U knjizi Zero Limits koju je napisao Joe Vitale (poznat iz filma Tajna), Dr len objašnjava svoja iskustva kada je sredinom 80-tih godina radio u bolnici za mentalne bolesnike.

“Nikada nisam vidio pacijente, odnosno vidio sam ih u hodniku, ali nikada kao pacijente u mojoj kancelariji,” reče. “Jednom sam vidio jednog od njih koji je rekao ‘mogao bih te ubiti, znaš.’ Odgovorio sam, “kladim se da bi mogao uraditi i dobar posao, također.”

Dr. Hew Len je nastavio da govori, “Kada sam počeo da radim u bolnici sa kriminalcima mentalno oboljelim, imali smo dva do tri ozbiljna napada među njima svaki dan. Tada je bilo oko 30 pacijenata. Bili su u lancima, po samicama, ili ograničeni na kretanje po odjeljenju. Medicinsko osoblje se kretalo hodnicima leđima okrenuto zidu, plašeći se napada. Poslije svega nekoliko mjeseci čišćenja, uočili smo potpunu promjenu na bolje: više nije bilo lanaca, niko nije bio u samici, i ljudima je bilo dozvoljeno da izlaze na rad ili da se bave sportom.”

atma.hr – 52




Ali što je on to zbilja uradio da bi počela takv promjena?

“Morao sam da preuzmem potpunu odgovornost unutar sebe da bi aktualizirao problem izvani,” rekao je. “Morao sam da očistim vlastite loše misli i zamijenim ih ljubavlju. Sve je bilo u redu sa pacijentima. Greške su postojale unutar mene.”

Kako je objasnio Dr. Hew Len, pacijenti pa čak i osoblje odjeljenja nisu osjećali ljubav. Zato je volio sve.

“Vidio sam zidove i uočio da se trebaju obojati.,” rekao mi je. “Ali nijedna od novih boja ne bi ostala na zidu. Odmah bi se oljuštila. Jednostavno sam zidovima rekao da ih volim. Jednog dana je neko odlučio da se obojaju zidovi i boja je ostala.”

To je zvučalo uvrnuto, u najmanju ruku, ali već sam bio navikao na ovakav razgovor sa njim. Konačno sam morao da mu postavim pitanje koje me najviše mučilo.

“Jesu li svi pacijenti otpušteni?”

“Dvojica od njih nisu nikada,“ rekao je. “Obojica su premještena na neko drugo mjesto. Inače, cijelo odjeljenje je bio izliječeno.”

„Ne samo to“ nastavio je „ već je i osoblje počelo da uživa da dolazi na posao. Odsustva i bolovanja su se smanjila. Završili smo sa više osoblja nego što nam je bilo potrebno, jer su pacijenti bili otpušteni, a osoblje je ostajalo na poslu. Danas je to odjeljenje zatvoreno.“

Ovo je trenutak kada sam morao da postavim pitanje od milion dolara:

„Što si ti to radio sa sobom što je dovelo do promjene tih ljudi?“

„Ja sam jednostavno čistio dio mene koji sam dijelio sa njima.“ Rekao je.

atma.hr – 78




HUH?

Nisam ga razumio.

Dr. Hew Len je objasnio da ukupna odgovornost za vlastiti život obuhvaća sve u životu – jednostavno jer se nalazi u tvom životu – i zato jeste tvoja odgovornost. U biti, cijeli svijet je tvoja kreacija.

Uh. To je bilo teško progutati. Biti odgovoran za nešto što sam vidio ili rekao je jedna stvar. Biti odgovoran za sve što je rečeno ili učinjeno u mom životu je sasvim nešto drugo.

Međutim istina leži u ovome: ako preuzmete kompletnu odgovornost za vlastiti život, tada sve što vidite, čujete, okusite, dodirnete, ili na bilo koji način doživite jeste vaša odgovornost, jer se nalazi u vašem životu.

To znači da teroristi, predsjednik, ekonomija – sve što doživljavate i ne sviđa vam se – trebate vi iscijeliti. Oni ne postoje, takoreći, osim kao projekcija unutar vas.

Problem nije u njima; on je u vama.

I da bi ste ih promijenili, vi trebate promijeniti sebe.

Znam da je to teško prihvatiti sam taj koncept i živjeti ga. Optuživati je daleko lakše nego biti totalno odgovoran. Dok sam razgovarao sa Dr. Hew Len-om, počinjao sam shvaćati da iscjeljivanje za njega, ako i u samom ho’oponoponou znači voljenje sebe.

Ako želite poboljšati svoj život, trebate ga iscijeliti. Ako hoćete liječiti bilo koga – bio on mentalno bolesni kriminalac – to radite liječeći sebe.

Upitao sam Dr. Hew Len-a kako on to liječi sebe. Što on to, zapravo, radi, kada pregledava kartone pacijenata?

„Ja neprestano govorim ’Žao mi je’ i ’Volim te’, ponovo i ponovo,“ objasnio mi je.

To je to?

To je to.

Neven Ilak / dharma-spirit.blogspot.com