Prema vedskim spisima, prije više milijuna godina, od početka kreacije, vedska je kultura cvjetala na teritoriju cijele planete Zemlje, pod vodstvom jednog moćnog svetog cara – rajarišija, glavnog vladara manjih kraljevina …
To se društvo temeljilo na snažnom vodstvu pobožnih careva i brahmana (svećenika) koji su strogo slijedili religiozna načela Veda. Ljudi su bili pobožni, dugovječni i posvećeni isključivo njegovanju duhovnosti. S vremenom se vedska kultura povukla na područje današnje Indije, jugoistočne Azije, Pakistana, Afganistana, Irana i drugih azijskih zemalja. To savršeno vedsko društvo je trajalo jako dugo, milijune godina.
Vedska tradicija je deblo iz kojeg su se tijekom vremena razvile različite grane kao što su hinduizam, buduzam, jainizam, sikhizam itd.
Zbog nepremostiva utjecaja vremena sve se na koncu raspada, te se tako čistoća i moć vedskog društvenog sustava počela smanjivati. Slabost kraljeva omogućila je stranim napadačima osvajanje većeg dijela Indije na kojem su uspostavili svoju vladavinu. Vedska kultura je bila postupno ugušena, a kultura strane moći se širila. To se prvi put očitovalo dolaskom Mogula iz zemalja srednjeg Istoka koji su počeli dominirati Indijom. Njihova vladavina je trajala nekoliko stotina godina.
Utjecajem vremena i prevlast Mogula se smanjila. Britanci su, tragajući za sirovinama i jeftinom radnom snagom, povećali svoj utjecaj u Indiji. Kada su Britanci uveli kršćanske ideale u društvo, izvrgnuto već snažnom utjecaju islamske religije, preostala moć vedske kulture bila je gotovo izgubljena…
