U Bhagavata Purani opisani su fantastični podaci o životu cijelog svemira. Ljudska bića žive na Zemlji i sličnim ostalim planetima u grupi Bhur i Bhuvar, a polubogovi žive na Svar, ili višim planetima. Međuplanetarna putovanja iznad našeg planetarnog sustava odvijaju se na mnogo profinjeniji način. Tako je u Vedama rečeno kako na Brahmaloki postoji neograničeni broj zrakoplova. Stanovnici tog planeta ne upravljaju zrakoplovima uz pomoć yantri (strojeva), već mantri (psihičkih djelatnosti).

Stanovnici viših planeta mogu lako putovati s jednog planeta na drugi. U mnogim izjavama u Bhagavatamu rečeno je kako su polubogovi s viših planeta imali običaj posjećivati Zemlju kako bi prisustvovali vedskim žrtvovanjima koja su vršili utjecajni kraljevi i carevi. U Bhagavatamu također nalazimo da su za vrijeme ceremonije žrtvovanja konja, koju je priredio Maharaja Parikshit, veliki vedski kralj koji je vladao planetom prije 5.000 godina, čak i prosječni ljudi mogli vidjeti polubogove s viših planeta. Iako stanovnici ove Zemlje ne mogu očima vidjeti nebeska bića, zbog utjecaja velikog kralja Maharaja Parikshita polubogovi su također pristali biti vidljivi.




Stanovnici viših planetarnih sustava, počev od Brahmaloke (planetu na kojem živi Brahma) pa sve do Svargaloke (rajski planeti Indre), toliko su napredni u duhovnom životu i poznavanju suptilnih zakone prirode da kada posjete ovaj ili druge niže planetarne sustave održavaju sebe u bestežinskom stanju. To znači da mogu stajati ne dodirujući zemlju. Rečeno je da polubogovi nikad ne dodiruju površinu Zemlje. Oni hodaju i putuju samo po nebu. Bhagavatam spominje kako mudracima poput Narada Munija i Sanat Kumara nije potreban nikakav stroj da bi putovali kozmosom. Stanovnici Siddhaloke također mogu putovati svemirom bez strojeva. Budući da mogu ići od jednog planeta do drugog nazivaju se siddhe, što znači da su stekli sve mistične i jogičke moći. Takve velike svete osobe koje su dostigle potpuno savršenstvo u mističnoj yogi ne mogu se vidjeti na Zemlji u ovom dobu.

Interesantan je stih Bhagavatama koji kaže: “Kada je Brahma sišao na svom nositelju, velikom labudu, svi stanovnici planeta Siddhaloka, Gandharvaloka, Sadhvaloka i Charanaloka, kao i veliki mudraci i polubogovi koji su letjeli na svojim različitim letjelicama, okupili su se na nebeskom svodu kako bi ga dočekali i obožavali.” Iz ovog opisa nam je jasno kako postoje redovna međuplanetarna putovanja između planeta polubogova. Prema Brahnia-samhiti svaki svemir ispunjen je različitim planetarnim sustavima i svaki sustav ima jedinstveno obilje. Kao što smo spomenuli, stanovnici Siddhaloke vrlo su napredni u moćima mistične voge. Mogu letjeti od jednog planeta do drugog bez zrakoplova ili drugih letećih strojeva. Slično tome, stanovnici Gandharvaloke vješti su u glazbenoj znanosti, a oni na Sadhvaloki veliki su sveci. Međuplanetarna putovanja nesumnjivo postoje, a stanovnici raznih planeta mogu ići od jednog do drugog. I na ovoj Zemlji pokušavamo izumiti svemirski brod koji može neposredno ići s jednog planeta na drugi.

Pobožni i nepobožni planeti




Vede podučavaju kako u svemiru postoje pobožni i nepobožni planeti. Kada zloslutni planeti, kao što su Mars i Saturn jako svijetle, oni tada zasjenjuju povoljne planete poput Merkura, Jupitera i Venere, kao i druga svjetleća nebeska tijela. Čitav svemir pokreće se pod utjecajem triju glina materijalne prirode. Živa bića u vrlini nazivaju se pobožnim – pobožne zemlje, pobožno drveće, itd. Slično je i s planetima. Postoji mnogo planeta koji se smatraju pobožnim, kao što postoje i bezbožni planeti. Saturn i Mars smatraju se bezbožnim. Kada pobožni planeti jako sijaju, to je povoljan znak, ali kada nepovoljni planeti jako sijaju, to nije dobar znak.

Krunoslav Đurđević