Fantastična stvar vedskih spisa što, ne samo da nam daju informacije o višim dimenzijama i svijetu iznad naših percepcija, već nam pružaju i razne procese koji nam omogućavaju pristup tim dimenzijama pa čak i u ovom životu. Prema Vedama (točnije Srimad Bhagavatamu) u našem univerzumu postoje 3 materijalne sfere. Zemlja se nalazi u središnjem predjelu zajedno s ostalim zemaljskim planetima. Zemaljske planete su specifične jer ljudsko biće ima veliku količinu slobodne volje i može izabrati kako djelovati. Također, na Zemlji nema previše ni patnje niti previše uživanja tako da je idealno mjesto za duhovnu spoznaju.
Jedna od vrlo popularnih i nerazjašnjenih misterija su ideje o Raju i Paklu. Izvorna ideja o Raju i Paklu naravno proizlazi iz drevnih zapisa različitih svetih spisa poput Judaizma, Kršćanstva, Islama, Hinduizma, Budizma, Kineske i Japanske tradicije, zapisima iz Mayanskih obreda, Taoizma…
Mnogi su književnici, filozofi, učenjaci i teolozi objavljivali svoje knjige i razrađivali nekakve ideje o tome kako bi ta mjesta mogla izgledati i što se tamo događa.
Jedna od najpoznatijih je svakako talijanski pjesnik iz Firenze koji je živio u 13 i 14 stoljeću – Dante Alighieri. Njegovo centralno djelo “Božanstvena Komedija” se smatra najvećim književnim djelom ikad napisanim na talijanskom jeziku i remek-djelom svjetske književnosti.
Sama knjiga opisuje Danteovo putovanje kroz Pakao, Čistilište i Raj i vrlo je vjerojatno da je upravo njegova vizija imala ogroman utjecaj na razvijanje ideje o Raju i Paklu kroz buduće generacije.
Koliko je ta ideja prihvaćena kao stvarnost, u današnjem životu upitno je. Razvojem materijalističke civilizacije i filmske industrije čovjek danas na Raj i Pakao gleda kao na mitologiju, nestvarna izmišljena mjesta ili čak s podsmjehom, kao nešto u što su neki poluobrazovani ljudi vjerovali u prošlosti.
Pogledi na Raj i Pakao uvelike ovise o religijskoj tradiciji ili određenoj sekti koja ih predstavlja. Generalno se sve religije slažu s konceptom da je Raj neka vrsta mirnog života nakon smrti, a Pakao upravo suprotno, mjesto vječne patnje. Naravno, također, sve religije temelje takvu ideju na ideji o besmrtnosti duše ili uskrsnuća tijela.
U kršćanstvu se raj generalno smatra mjestom vječnog mira, prepunim vrtova, livada, brda i dolina ili možda kao život na oblacima. Ponekad je to mjesto gdje prebiva Bog, a ponekad ne.
Generalno se Pakao smatra mjestom vječne patnje u koji, na vječnu kaznu, uglavnom bez mogućnosti pomilovanja odlaze osobe koje ne vjeruju u Isusa Krista kao njihovog spasioca.
Postoje izuzeci u skladu s okolnostima (mladost, neznanje, mentalna bolest i drugo) gdje osoba na neki način može dobiti još jednu šansu za svoje vječno odredište. Različita kršćanska učenja i sekte koje su se tijekom vremena odvajale od izvornog prakršćanskog učenja razlikuju se po pitanju kada i kako se dogodi odlazak u Pakao.
Neki vjeruju da se to događa odmah po nastupanju smrti, neki da se to dogodi nakon Sudnjeg Dana tj. da svi dosad umrli ljudi u povijesti trenutno čekaju da dođe taj dan, a neki vjeruju da je Pakao neka vrst groba u kojem čovjek nesvjesno čeka na reinkarnaciju u Raj na Zemlji.
U današnjem je društvu možda ipak najbliža vizija Raja i Pakla kroz Hollywoodske filmove. Iz neznanja su proizašle mnoge popularne teorije o našoj destinaciji nakon smrti koje zapravo nemaju veze čak ni sa vjerovanjem u drevne zapise, a koje su rezultat ljudskih nesavršenosti.
Naglasak na dostizanju raja i izbjegavanju odlaska u pakao u nekim se religijama koristi kao sredstvo manipulacije nad lakovjernim sljedbenicima. Osoba može maštati o rajskom prebivalištu do te mjere da počinje smatrati kako svako sredstvo opravdava taj cilj.
Budući da nakon ovog života dolazi nagrada, možda nije potrebno da svoju trenutnu situaciju shvati ozbiljno. To također ljude održava u sektaškom raspoloženju jer vjeruju da samo određeni religijski put vodi do konačne nagrade. Misle da su posebni, pa time opravdavaju zlostavljanje i iskorištavanje ljudi iz drugih tradicija.
Bog i Sotona
Uz ideju o Raju i Paklu se neizbježno vezuju dvije osobe: Bog i Sotona, koji su rivali. Bog bi trebao biti jači, ali ipak u manipulaciji ljudima Sotona vrlo često pobjeđuje.
Kažu da je Bog jako milostiv, ali nas uvijek malo iznenadi ideja kako netko tako milostiv može, nakon jednog kratkog života, poslati nekoga u vječni pakao? Čovjek se rodi, a to može biti i u vrlo lošim uvjetima u kojima ne postoji obrazovanje o ‘dobrome’, što je još jedna enigma, jer ako je Bog jednak prema svima zar se ne bi trebali svi roditi u jednakim uvjetima, i djeluje na način kojim sebi stvara vječni pakleni ili rajski život nakon smrti. Dakle u ovom životu koji može i vrlo kratko trajati – mi zaslužujemo vječni mir ili vječnu patnju? Tko bi mogao osmisliti nešto toliko okrutno? Svatko zaslužuje nebrojeno šansi (ukoliko pričamo o vječnosti) da ispravi svoje djelovanje.
Naravno sve ove informacije zahtijevaju veliku količinu vjerovanja, nerijetko i slijepog vjerovanja, bez ikakvih dokaza, a često se i samo raspitivanje osuđuje kao Sotonska odlika i kroz povijest su osobe koje su postavljale inteligentna pitanja i opravdano sumnjala u neke dogme bile osuđivane na smrt na najbrutalniji način.
Čak i ako prihvatimo da te stvari postoje, zašto nam je onda Bog uopće dao inteligenciju ako je ne koristimo? Svijet je oduvijek bio pun prevaranata i prevarenih i od nas se očekuje da koristimo svoju inteligenciju u pokušaju pronalaženja Istine.
Nakon cijele ove priče, potpuno je razumljivo kako mnogi odustaju od cijele priče i počinju vjerovati u slučajnost. Iz tog razloga postoji znanost koja negira postojanje bilo čega što se ne može znanstveno dokazati tj. osjetilno percipirati.
Kako doći do pravih odgovora?
Ako ulazimo malo dublje u tematiku naići ćemo na more pitanja, ideja, dogmi, špekulacija, interpretacija, nerazjašnjenih stvari… Ali nas ne zanima vjerovanje. Želimo doći do pravih odgovora. Postoje li uopće Raj i Pakao? Neki će reći: “Ako vjeruješ – postoji”, ali ni to nas baš ne zadovoljava. Postoji li nekakav znanstveni pristup teološkoj tematici?
Očito je da mi ne vidimo ni Raj ni Pakao (ako izuzmemo rajske i paklene uvjete života oko nas). Da li to znači da ona ne postoje!?
Također je očito da se radi o pojavama izvan naše grube osjetilne percepcije te stoga trebamo pristupiti nekom autoritetu na tom području, a to ne može biti ljudsko biće koje predstavlja neke svoje ideje.
Tri načina stjecanja znanja
1. Neposredna osjetilna percepcija – ovom slučaju mi promatramo svemir, njegove zakonitosti, strukturu i razne pojave. Također možemo promatrati naše tijelo, mozak, srce u potrazi za dušom ili izvorom života.
Međutim, događa se ono što je otkrio i Albert Szent-Gyorgyi (1893-1986), dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu (prvi je izolirao vitamin C): “U mojoj potrazi za tajnom života, završio sam s atomima i elektronima koji su sami po sebi neživi. Negdje usput, život mi je prošao kroz prste…”
2.Teorije temeljene na dokazima – promatrajući tako svijet oko nas, sakupljajući razne dokaze, znanstvenici postavljaju razne teorije koje bi mogle biti točne te ih pokušavaju dokazivati. Jedna od najpoznatijih takvih teorija je Teorija o Evoluciji koju je postavio engleski biolog iz 19.st Charles Darwin.
Dakle riječ je o teoriji koja se ne može dokazati, ali postoji mogućnost da je blizu istini. Taj način spoznaje je također vrlo nesavršen zbog ograničenosti naših osjetila, mjernih instrumenata i umnih sposobnosti. Mi ne vidimo zvijezde po danu. Znači li da ne postoje. Ne, moramo čekati noć. Određene uvjete.
Riječ je o jednostavnom primjeru, ali isti se princip može primijeniti i u puno većim razmjerima. Posao znanstvenika, naravno nije uvijek beskoristan. Znanstvenici ipak uspijevaju doći do nekih saznanja, ali problem je u tome što svako novo otkriće postaje vrlo revolucionarno, vrlo često potpuno uništava sve prethodne teorije i otvara na tisuće novih pitanja.
Jedna od takvih se ipak nekako uklapa u našu priču. Japansko-američki fizičar profesor Dr. Michio Kaku, Njujorški profesor fizike, iznosi svoja istraživanja o hiperprostoru, prostoru viših dimenzija.“U ovom našem svijetu, svaki objekt može biti opisan kroz tri dimenzije: duljina, širina, visina. I ako dodamo vrijeme, imamo četiri dimenzije. S četiri brojke možemo objasniti bilo koji događaj u svemiru. Danas, mi svoje živote provodimo u tri dimenzije, krećući se lijevo-desno, gore-dolje, bez spoznaje da svuda oko nas postoje nevidljive dimenzije, koje neprestano vibriraju. Naš svemir ima jedan cijeli nevidljivi svijet koji ne možemo dotaknuti, ali koji određuje našu sudbinu.”
Izučavanja modernih fizičara svakako nam približavaju istinu o materiji koja nas okružuje, ali njihovi zaključci nikada neće biti savršeni, ukoliko ne primjene treći način stjecanja znanja.
3. Primanje znanja od vjerodostojnog autoriteta
Ovo može izgledati kao da se opet vraćamo na početak, na puko vjerovanje, ali postoji razlika… Uzmimo primjer djeteta koje želi saznati tko mu je otac. Koja će metoda saznavanja istine o postojanju svog oca primijeniti? Ako je tradicionalni znanstvenik, vjerojatno će pretpostaviti da i njegov otac trebao imati više od 25 godina te će krenuti u eksperimentalnu potragu. Ići će od osobe do osobe i pitati: ”Jeste li vi moj otac?” Možda će postaviti neku teoriju u smislu: “Moj bi otac trebao biti muška osoba iz Hrvatske u starosti od 30-45 godina. Trebao bi imati plave oči, sklonost glazbi, određene visine… itd, itd”. Vrlo je upitno hoće li ikad doći do odgovora…
Međutim, koja bi metoda donijela najbolje i najtočnije rezultate? Naravno, da primi znanje od autoriteta u tom području, tj. da upita majku. Majka bi trebala znati odgovor. Kasnije tu informaciju možemo određenim procesom i potvrditi.
Znanje o višim dimenzijama, Raju, Paklu i ostalim multidimenzionalnim svjetovima i bićima bi trebalo doći upravo s multidimenzionalnog nivoa.
Drevni spisi, mitologija ili znanje?
Trenutno su nam dostupni drevni spisi kao jedini izvori znanja o toj tematici. Svete spise često smatramo mitovima ili, u najboljem slučaju, netočnim povijesnim prikazima, ali oni zapravo služe kao prozori u druge dimenzije. Da bi takvi spisi bili vjerodostojni oni moraju biti izvorni i nepromijenjeni! Ukoliko u takvo znanje unosimo ljudski faktor ono prestaje predstavljati Apsolutnu Istinu!
Ti su spisi, dakako, povezani s religijama, ali religija zapravo nije stvar vjerovanja! Iako postoje različita etimološka tumačenja riječi religija, možda je latinski izraz re-ligare najbliži pravom značenju. Re-ligare znači ponovo se povezati. S kime? S čime? S Apsolutnom Istinom, s Apsolutnim Svijetom, S Apsolutnom Osobom, ili s ocem iz prethodno navedenog primjera.
Nije li takvo povezivanje zapravo znanost, ali znanost koja se temelji na instrukcijama iz nečeg što naizgled pripada teološkom principu vjerovanja? Ukoliko ostanemo samo na vjerovanju onda to i ostaje vjerovanje, međutim ukoliko primijenimo preporučenu praksu, onda to postaje znanstveni eksperiment.
Znanje svetih spisa
Dakle svi izvorni i nepromijenjeni Sveti Spisi (koliko je koji spis do danas čovjek izmijenio je potpuno nova tema u koju sad nećemo ulaziti, taj projekt za sada prepuštamo znanstveniku u vama) govore o jednoj Apsolutnoj Istini. U svojim izvornim, nepromijenjenim izdanjima, svi veliki religijski spisi govore o jednoj istoj apsolutnoj istini, međutim razlike ipak postoje prvenstveno zbog vremena, mjesta i okolnosti u kojima su izgovoreni i zapisani.
- Biblija je izgovorena ljudima koji su se uglavnom bavili stočarstvom
- Kuran je izgovoren pripadnicima pustinjskih plemena
- Srimad Bhagavatam (uz Bhagavad-Gitu, jedan od centralnih vedskih spisa) je izgovoren na skupu učenih brahmana, filozofa i učenjaka.
Nije problem zaključiti koji nam spis daje detaljnije znanje o istini. Pristup različitim osobama ne može biti jednak. Izdvajam Vede, ne zato što sam indijac (jer nisam) ili sam na neki drugi sentimentalni, sociološki ili vjerski način vezan za Indiju, već zbog toga što me zanimaju logični i znanstveni odgovori na univerzalna pitanja iznad materijalističkih podjela na rasu, spol, vjeroispovijest ili nacionalnost. Vedski spisi su prepuni takvih informacija i praktične primjene.
Fantastična stvar vedskih spisa što, ne samo da nam daju informacije o višim dimenzijama i svijetu iznad naših percepcija, već nam pružaju i razne procese koji nam omogućavaju pristup tim dimenzijama pa čak i u ovom životu.
Možemo li se osloniti na ‘zdrav razum’?
U našem svakodnevnom životu težimo mišljenju da je zdrav razum koristan. S druge strane fizičari su već dugo vremena malo više skeptični. Kako se čini, svemir je suviše neobičan i egzotičan za naš zdrav razum.
Dr. Michio Kaku izjavljuje: “Svemir se sastoji od zvijezda, supernova ili nevjerojatne hladnoće otvorenog prostora. To je Einsteinov svemir u kojem vrijeme ubrzava i usporava. Mi smo čudne biljke. Mi smo iznimka. Zbog toga nas naša intuicija i naš zdrav razum iznevjere kad želimo razumjeti svemir. Neki se ljudi žale govoreći da, mi fizičari, uvijek iznova dolazimo sa sve čudnijim i čudnijim zamislima. Razlog je u tome što se zapravo sve više i više približavamo istini. Razlog zbog kojeg mi fizičari dolazimo sa sve luđim i luđim idejama je taj što je zapravo svemir upravo takav. – SVEMIR JE LUĐI OD SVIH NAŠIH OČEKIVANJA!”
Sad tek možemo možemo početi priču o Raju i Paklu… 🙂
Hijerarhija svemira
Uzimajući u obzir multidimenzionalni svemir čije nam postojanje na znanstveno prihvaćeni način može dokazati dr. Michio Kaku i ostali istomišljenici, u Vedama je opisan izgled cijelog univerzuma, ali iz perspektive viših dimenzija.
Tako svemir vide bića koja postoje u tim višim dimenzijama. Takav svemir bi mogli vidjeti i mi da trenutno nemamo tijelo koje je ograničeno u 3 dimenzije.
Vede govore o vertikalnoj dimenziji svemira. Okrugli globus koji danas možemo i vidjeti iz svemira je tek 3D prikaz multidimenzionalne Zemlje. U Vedama saznajemo kako materijalnih univerzume ima mnogo, ali za ovu priču ćemo se zadržati na ovom našem, u kojem trenutno živimo. Dovoljno je velik da nam bude zanimljiv.
Tri materijalne sfere
Dakle, prema Vedama (točnije Srimad Bhagavatamu) u našem univerzumu postoje 3 materijalne sfere. Zemlja se nalazi u središnjem predjelu zajedno s ostalim zemaljskim planetima.
- URDHVA-LOKA – najviši planeti
- MADHYA-LOKA – srednji planeti
- ADHO-LOKA – niži planeti
Iznad Zemaljskih planeta postoji 6 viših planetarnih sistema. Njihov izgled, svrha, standard života i osobe koje žive na njima također su opisane u Vedama.
1.SATYALOKA
2.TAPALOKA
3.JANALOKA
4.MAHARLOKA
5.SVARGALOKA
6.BHUVARLOKA
7.BHURLOKA – PLANET ZEMLJA
Ispod zemlje postoji još 7 planetarnih sistema.
1.ATALALOKA
2.VITALALOKA
3.SUTALALOKA
4.TALATALALOKA
5.MAHATALALOKA
6.RASATALALOKA
7.PATALALOKA
Ovakav prikaz stvaranja nekome se može učiniti neobičnim, ali suvremene znanstvene teorije također iziskuju vjeru u neobične postavke kojima se objašnjava porijeklo svemira.
To je jasno vidljivo iz riječi istaknutog britanskog fizičara Stephena Hawkinga: „Ili nismo vidjeli 99% svemira, ili smo u krivu po pitanju njegovog postanka“. Nastavimo dalje s vedskim pogledom na hijerarhiju svemira..
Satyaloka
Najviši planet u univerzumu je Satyaloka ili Brahmaloka jer na njemu prebiva Brahma – tvorac univerzuma.
Muniloka
Planete velikih mudraca koji neprestano meditiraju na Svevišnju Božansku Osobu. Vladajući tako u potpunosti svojim osjetilima, ti mudraci razvijaju mnoge mistične moći pomoću kojih u svojim mislima mogu putovati po univerzumu.
Svargaloka
Prebivalište polubogova, kojih ima 33 milijuna. O njima ćemo neki drugi put…
Bhuvarloka
Planete na kojima žive niži polubogovi poput Carana i Gandharva. Oni asistiraju polubogovima u vođenju univerzuma i ponekad dolaze u kontakt s ljudskim bićima.
Antariksa
Interplanetarni prostor u kojem se nalazi i Sunce. Prebivalište duhova i ostalih bića koja su u guni neznanja i koja dolaze na zemlju te su neprijateljski raspoložena prema ljudskim bićima.
Bhurloka
Zemaljski planeti među kojima se nalazi i naš planet Zemlja. Prebivališta su raznih vrsta ljudskih bića kojih, prema Vedama, postoji 400 000. Ovi su planeti kozmičko raskrižje jer su mjesta gdje živa bića stječu karmu. Na svim ostalim planetarnim sustavima karma se samo troši.
Bila-svarga
U ovim planetarnim sistemima se nalaze vrlo lijepe kuće, vrtovi i mjesta osjetilnog uživanja, koji su čak i raskošniji od onih u rajskim predjelima jer demoni imaju vrlo visok standard osjetilnog uživanja, bogatstva i moći. Prevladava visoki standard iluzorne sreće. Tu ne dopire svjetlost Sunca, ali visoko razvijena tehnologija pruža sve potrebne uvjete za lagodan život. Sad znate odakle dobivamo naprednu tehnologiju…
Pitriloka i Narakaloka
Pitriloka su planete predaka, o njima ćemo također neki drugi put. Ono što je bitno za našu priču jest da se ovdje nalaze Narakaloka planete koja su ekvivalent Paklu kakvog podrazumijevamo. To su najniži predjeli univerzuma, mjesta patnje za vrlo grješne osobe. Vrste patnji i koje ih djelatnosti uzrokuju možete proučiti u petom pjevanju Srimad-Bhagavatama.
Također je bitno naglasiti da boravak na ovim planetima nije vječan i namijenjen je ispravljanju i usmjeravanju živih bića k pravilnom djelovanju.
Postoji mnoštvo univerzuma
Cijeli taj univerzum s 14 planetarnih svjetova je tek jedan mali univerzum među milijunima sličnih. Materijalna kreacija je zaista ogromna! Svi ti univerzumi na vrlo mističan načina emaniraju iz transcendentalnog tijela Maha Visnua.
Raj i Pakao
Podsjetimo se da su ovo mjesta viših dimenzija. Uživanje i patnja koju možemo iskusiti u višim dimenzijama daleko je veća od onih koje proživljavamo kroz tri dimenzije.
Rajski uvjete života možemo naći po cijelom univerzumu, ali takva mjesta nisu vječna.
Paklene uvjete nalazimo od Zemlje pa niže. Na Zemlji također možemo naići na paklene uvjete života. Zemaljske planete su specifične jer ljudsko biće ima veliku količinu slobodne volje i može izabrati kako djelovati. Također, na Zemlji nema previše ni patnje niti previše uživanja tako da je idealno mjesto za duhovnu spoznaju.
Svaki pojedini planet ima svoju atmosferu i ako želimo otići na neki planet unutar materijalnog svemira moramo prilagoditi svoje materijalno tijelo klimatskim uvjetima tog planeta. To se automatski odvija u trenutku smrti.
Svargaloka – Raj
Na Svargaloki, koja bi mogla biti ekvivalent Raju prema kršćanstvu i islamu, ne postoji starenje i bolest. Život je vrlo dug i prepun sreće i uživanja. Živa bića osjećaju sreću kroz svaku poru svoga tijela. Osoba se rađa već u zrelijoj dobi i rađanje i odrastanje nisu mukotrpni. Nakon što se dobra karma potroši – nastupa smrt koja dolazi bez starenja.
Boravak na rajskim planetima je nešto poput odlaska na kozmički godišnji odmor. Nakon toga se moramo vratiti na planet zemlju i stjecati novu karmu.
Prema Bibliji, Raj je mjesto puno svjetla, nema tuge ni boli, samo radost, Prema Kuranu u Raju ne starimo iznad 33 godine, imamo svojih 70 djevica.
Seksualna iskustva na zemlji su poput boli u usporedbi s užicima na Svargaloki. Nema trudnoće, osim kad žena to poželi i proces se odvija u nekoliko minuta. Dijete se ne rađa kao mala beba već kao snažan mladić ili djevojka. To je moguće jer su njihova tijela daleko suptilnija od naših i sastavljena su od vrlo malog postotka grube materije.
Narakaloka – Pakao
Odredište osoba koje smatraju sebe nezavisnim, koje čine što god žele i tako vrše mnoga grješna djela stvarajući patnju ostalim živim bićima.
Postoji 28 vrsta paklova ovisno o vrsti grješnog djela i vrsti ispaštanja. U takva predjela idu oni koji kradu tuđi novac, ženu ili imovinu koji vrše nasilje nad drugim živim bićima (uključujući i životinje), oni koji ubiju brahmanu ili svetu osobu, vladin službenik koji dijeli lošu pravdu ili kazni nevinog čovjeka, ako ne primimo gosta na pravilan način, onaj tko ima seks s tuđom ženom ili s životinjama…
Patnja se odvija na suptilnom nivou tako da ne možemo umrijeti.
Kad pročitate ove opise stvarno se možete zamisliti… Ako zaista postoje neki zakoni u univerzumu – možda ne bi bilo loše upoznati ih kako bismo znali ispravno djelovati.
Bog i Sotona ponovo
Prema Vedama, Bog je Bog, i Bog ;-). Dakle, nema tog Sotone koji bi mogao parirati Bogu. Ako ga i ima on je pod kontrolom Boga. Sotona u smislu božjeg rivala ne postoji, ali svjedoci smo da zlo postoji. Zašto, je tema za potpuno novu priču, koju ćemo također jednom predstaviti.
Postoje zla bića ili tzv. demoni koji u jednom trenutku mogu postati stvarno moćni, toliko moćni da se cijeli univerzum trese. Njihov utjecaj može biti toliko jak da su u stanju pod njega staviti mnoga bića.
I onda imamo živa bića koja su pod utjecajem demonske prirode kao protivnici onih koji su pod utjecajem božanske. Iako su pod demonskim utjecajem, ona su izvorno čista bića puna ljubavi koja se mogu osloboditi demoskih utjecaja.
Negdje izvan planeta
Uzimajući u obzir svo ovo znanje, vedski spisi preporučuju – athato brahma yijnasa – sad je vrijeme da se počnemo raspitivati o Apsolutnoj Istini. U ovom svijetu uvijek postoji mogućnost za novi početak. Živimo u svijetu koji funkcionira prema određenim zakonima, u to nema sumnje.
Najvažniji zakon je zakon karme koji nam jamči da nijedno naše djelo neće proći nekažnjeno ili nenagrađeno. Naš život u ovom svijetu ima svoj smisao, jer ovo nije stvarni život.
Trenutak života u sadašnjosti jer vrlo teško uhvatiti, gotovo uvijek razmišljamo o prošlosti i planiramo budućnost, tj. bojimo se loše i nadamo se boljoj.
Život duše u oslobođenom stanju jest život u vječnoj sadašnjosti. U ovo materijalno tijelo bivamo stavljeni iz razloga da bismo naučili djelovati na način koji ne nanosi patnju drugima. Vrijeme je dimenzija koja postoji u materijalnom svijetu kako bi se ove aktivnosti mogle odvijati.
“Svi planeti u materijalnom svijetu, od najvišeg do najnižeg, mjesta su patnje na kojima se odvija uzastopno rađanje i umiranje. Ali onaj tko dostigne Moje prebivalište, o Kuntin sine, nikada se više ne rađa.” – Bhagavad Gita 8.16.
Postoji prebivalište izvan ovih planetarnih sustava i materijalnih svemira. Opisano je je kako je ono 3/4 cjelokupne manifestacije. Materijalni univerzumi tvore samo 1/4 postojanja. Naš stvarni život je tamo, ‘negdje izvan planeta’… Iako izgleda tako daleko, zapravo se ne radi o fizičkom putovanju koje traje milijune svjetlosnih godina.
To je tek najgrublja vrsta putovanja. Nama su potrebni uvidi u više dimenzije. Putovanje koje je potrebno da bi se živo biće oslobodilo utjecaja karme i ostalih materijalnih zakonitosti svemira je ono iznutra…
Pripremio: Dario Duišin Džunić
