Nemoguće je da netko kaže “volim te iako” bez istodobnog opažanja nečega odvratnog u tebi. Zato je ovaj izraz zapravo otrov ispod maske bezuvjetne ljubavi. On kaže: “Ovo je odvratno, ali te još uvijek volim”. Volim te unatoč tome, umjesto da te volim S time. Taj dio tebe ću isključiti.
Danas je svijet opsjednut bezuvjetnom ljubavlju. To je ono što svi želimo i nešto što većina želi biti sposobna dati, bez obzira na to da li nam je to moguće ili ne. Ali jedan oblik “ljubavi”, koji je danas vrlo popularan među ljudima, uopće nije ljubav nego otrov u maski bezuvjetne ljubavi. Taj oblik “ljubavi” ili, recimo, odnosa je “Volim te iako”.
Riječ ljubav je postala potpuno zloupotrijebljena. Koristimo jednu riječ za nekoliko različitih stvari. Ono o čemu danas pričamo nije ljubav; to je ‘željeti’ nešto u nekoj mjeri.
Većina nas je iskusila ovu vrstu odnosa. Ako smo bili obiteljsko žrtveno janje, to je bio jedini odnos koji smo kao dijete dobili … volim te iako si teret. Volim te iako si glavni izvor problema za nas ostale. Volim te iako si ovisnik. Volim te iako si težak. Volim te iako si debela. Volim te iako si mentalno bolestan. I tako ukrug.
Ranije bismo primali pisma sa riječima: “Volim te iako” i tumačili ih kao ljubav, ignorirajući ono sjeme boli koje bi te riječi izazvale. Možda bismo pomislili: “Oh … ako me Ipak vole, moraju me doista voljeti”. Nažalost, ovakva reakcija samo govori o tome koliko je slab naš koncept samih sebe. I koliko se zapravo osjećaš nevoljeno.
Nemoguće je da netko kaže “volim te iako” bez istodobnog opažanja nečega odvratnog u tebi. Zato je ovaj izraz zapravo otrov ispod maske bezuvjetne ljubavi. On kaže: “Ovo je odvratno, ali te još uvijek volim”. Volim te unatoč tome, umjesto da te volim S time. Taj dio tebe ću isključiti. To je kao da dođete u posjetu osobi koja želi da uđete u kuću, ali tek nakon što uklonite dijelove sebe koji joj se ne sviđaju i ostavite ih vani.
Ova vrsta pseudo ljubavi dovodi do prave disfunkcionalne dinamike, ona stavlja osobu koja pseudo voli, u poziciju moći. Takva ‘ljubav’ je sama po sebi narcistička igra moći. Ta osoba postaje “dobra”, i stoga superiornija, zbog toga što voli nešto što je “odvratno”. Osobu koja prima ovakvu pseudo-ljubav, to ostavlja u poziciji u kojoj je inferiorna i dužna. To ih onda tjera u stanje prisilnog savezništva i prisilnu zahvalnost jer je ta osoba učinila ono što nitko drugi ne bi učinio… voljela ih je unatoč njihovim nedostacima.
Ovo može dovesti do emocionalno uvredljive dinamike u kojoj jedna osoba uvjerava drugu da je toliko odvratna da je nikada nitko neće voljeti. Osobi pada samopoštovanje do te mjere da osjeća kako mora ostati sa tom osobom, ili će zaista završiti sami. “Volim te, iako” je sjajna igra moći jer se nitko ne može boriti protiv nje. Ako se bori protiv ‘ljubavi’, na površini, odbija osobu koja ih ‘najviše voli’, i tako postaje postaje ’loša osoba’.
Ako nekoga volite “iako”, stvarnost je da potpuno odbacujete jedan ili nekoliko aspekata te osobe, ne želite taj dio njih. Osuđujete ga. Stvarnost je da ste u odnosu sa idejom o potencijalu. Netko tko zaista prihvaća dio nekog ne kaže ‘volim te iako’. To je ono što se kaže kada ste sa nekim tijekom procesa promjene. To je ono što netko kaže kada se drži ideje da će se ta osoba jednog dana promijeniti i biti ono što zna da može i treba biti. Da biste bili u vezi sa osobom koja vas voli “iako”, potrebno je da vjerujete u isto što ta osoba vjeruje o vama, i da se osjećate loše zbog sebe jer niste bolja osoba.
Ako nekoga volite ‘iako’, potrebno je da prihvatite njihovu stvarnost. Ovo bi vas moglo jako rastužiti ali je nužno. Odbacivanje onoga što oni jesu za ono što bi mogli biti.
Zapitajte se: Ako osoba nikada ne promijeni ono što vam se kod nje ne sviđa, što onda? Da li biste uopće željeli odnos sa njom? Ako da, zašto? Zašto želite da vam ta osoba bude bliska?
Ako prihvatite da se ono što kod osobe odbacujete, nikada neće promijeniti, kako bi se odnos koji imate sa tom osobom promijenio?
Razmislimo o ovome, kao da smo predmet na polici u dućanu. Željeli bismo da nas kupi osoba koja nas najviše cijeni. Pretpostavimo da smo plavožute boje. Da li bismo željeli bismo pripasti osobi koja kaže: “Volim plavo i žuto”? Ili osobi koja kaže: “Volim plavo, iako ima i žutog”? A ako nekoga ovako volite, sjetite da im oduzimate priliku da ih voli netko tko voli i plavu i žutu boju.
Bolje je reći: “Ovo kod tebe volim, a ovo mrzim”, nego reći, “Iako te volim”. Iskrenije je. “Volim te, iako” je oblik pasivne agresije. Mnogi ljudi osjećaju krivnju i sramotu jer ne prihvaćaju drugu osobu, pa se od te krivnje i sramote sakrivaju riječima: “Iako te volim.” Što zapravo znači: “Držati ću te blizu sebe iako to stvarno ne želim.”
Da bismo riješili ovaj problem, najprije je potrebno da se suočimo sa otporom koji imamo prema aspektima druge osobe. Što da učinimo sa stvarima koje nam se kod osobe doista ne sviđaju? Da li da ih stavimo ispod tepiha i potajno im se odupiremo? Da li da ih svjesno pokušamo popraviti, kako bi se osoba promijenila? Držimo li se nade za čudom da će se ta osoba jednostavno promijeniti?
Ako vas osoba povrijedi, izravno joj to kažite, umjesto da to postane ono što vam je kod nje odvratno. Ne upadajte u zamku pokušavajući nekoga popraviti, kako bi ta osoba mogla postati ona za koju “znate da je sposobna biti…” pa stoga želite da to i bude.
Ako se doista suočite s otporom koji imate prema dijelu koji vam se ne sviđa kod osobe, otkrit ćete da je otpor prema tom dijelu njih nešto što nije u skladu s vama, ili ćete otkriti istinu o sebi koja će vam pomoći da procijenite svoj odnos sa tom osobom. I morati ćete nešto poduzeti.
Mi se užasavamo da ako se stvarno suočimo s onim što nam se kod nekoga ne sviđa, morati ćemo se ili suočiti s time da nešto nije u redu sa nama ili ćemo se morati suočiti sa time da sa tom osobom nismo kompatibilni.
Da bismo istinski ( bezuvjetno ) voljeli, potrebno je da prestanemo padati na masku bezuvjetne ljubavi. Potrebno je da prestanemo sa igrom fasade ljubavi. Potrebno je da budemo u odnosu sa onim što netko je, a ne s onim što bi mogli biti. Potrebno je da vidimo “volim te iako” kao otrov koji ta rečenica je, i da njime prestanemo hraniti jedni druge.
AUTOR: Teal Swan tealswan.com
S engleskog jezika prevela i prilagodila Angelica Horvatić angelicahorvatic.com
O ANGELICI:
https://www.facebook.com/AngelicaHorvatic/
Angelica Horvatić je praktičar iscjeljivanja trauma, iscjeljenja unutarnjeg djeteta, rada sa sjenom, hipnoterapeut i coach.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 19 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, Bliskom Istoku, Europi i Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta.
2016. svjetski poznata američka spiritualna učiteljica Teal Swan osobno je odabrala i istrenirala Angelicu za svoju prvu ambasadoricu i praktičara iscjeljenja trauma za Balkan kako bi pomogla ljudima da razbiju stara uvjerenja i oslobode svoj duh.
71 SJENE PRIJE SVITANJA
