Promatrajući djecu, onu još vrlo malu, onu koja još nisu počela „zapravo živjeti“, ono što vidim u očima svakoga od njih je radost, svjetlucava iskra koja osvjetljava sve i svakoga onoga tko biva dotaknut njihovim pogledom. U njihovim očima sve ono što je većini odraslih ljudi obično, toliko obično i bezvezno da im je postalo nevidljivo, postaje čudo. Čudo života jer njihova se duša smiješi zato što ih je dotaknula zraka sunca. Zato što se na njihov obraz spustila kapljica kiše. Zato što su svojom ručicom dotaknuli nekoga ili je netko dotaknuo njih. Zato što je njihova mala usta upravo ispunila fina domaća juha i tako ih lijepo ugrijala ili su po prvi put okusili nešto toliko slatko i kremasto iako ne znaju što je to ni otkuda to. Zato što ih je jutros u šetnji svojom pjesmom pozdravila malena ptica. Zato što… eto…jednostavno su tu i žive sada, u ovom trenutku i svaki im se čas događa nešto novo, veliko i drugačije, nešto što još nisu vidjeli, čuli, doživjeli. I sretni su zbog toga. I ne pitaju i ne traže nešto drugo, već su sretni upravo s time što je i kako im je sada.
Gledajući na život njihovim očima, život je čudo sam po sebi. I zato, ne bi li bilo predivno vratiti nekako traku svog filma života na te početke, kada još nismo znali da živimo, kada još nismo bili svjesni života, i krenuti iz početka učiti prepoznavati i bivati u svim tim tolikim divnim datostima ovozemaljskoga života?
Već to što smo sada ovdje je čudo, a svjesnim življenjem u svakom trenutku ovozemaljskoga života, usredotočivanjem na sve ono čime je naš život obojen u ovom sada trenutku i prihvaćenjem s razumijevanjem svih njegovih nam datosti imamo mogućnost sami postati vlastitim čudotvorcima, vlastitim stvarateljima takvih života u kojima će svaka realizacija naših misli, riječi i djela u ovozemaljskome životu stvarati onu ranije opisanu, a odavno izgubljenu, dječju radost.
Jeste li uopće svjesni svojih zdravih nogu i stopala koja vas svakodnevno mogu odvesti do kamo god poželite poći, a da pri tome ni na trenutak ne morate razmišljati kako? Jer možete to sami, kada god poželite, bez pomoći drugoga.
Jeste li svjesni svojih ruku, dlanova i prstiju na njima kojima samostalno i kada god poželite možete, osim činjenja onih radnji koje nas održavaju na životu u fizičkom obliku, činiti i stvarati toliko toga predivnoga što sve, kada bih pokušala nabrojati, ne bi stalo ni na stranice stotina listova papira?
Osvijestite li, barem ponekad, to da svojim zdravim očima, ustima, nosom i ušima, svojim osjetilima dodira, u svakom trenutku imate mogućnost upijati sve datosti ovoga svijeta i jeste li zahvalni na tome?
Mnogo je, premnogo onih koji su svega toga lišeni već prilikom dolaska OVDJE ili su iz nekog razloga to izgubili, bez toga ostali u nekom trenutku ovoga OVDJE života. Toliko je ljudi, toliko djece koja nemaju priliku doživljavati i živjeti ono što velika većina nas smatra podrazumijevajućim datostima života poput mogućnosti doživljavanja svijeta svojim osjetilima, kretanja svojim udovima s lakoćom, bez boli i ikakvog napora, ispunjavanja osnovnih fizioloških funkcija zdravog organizma.
Zato, budite zahvalni na svemu onome što imate i na svemu onome što možete činiti u ovom trenutku svoga života. Jer sve je to s razlogom. S razlogom da s time i od toga učinite nešto u svome životu.
Budite zahvalni na svim svojim obvezama i onime što sada vidite kao probleme. Jer ni oni nisu u vašem životu bez razloga. Obveze su vam dane kako biste njihovim izvršavanjem sudjelovali u kreiranju svoga i u sukreiranju života ljudi koji vas okružuju i čiji se životi, opet sa svrhom, isprepliću s vašim životima. Problemi su vam dani kako biste, rješavajući ih, rasli. U konačnici, upravo su rast i penjanje po stepenicama koje nas imaju dovesti do potpune osviještenosti toga tko smo, odakle smo došli OVDJE i koja je naša uloga OVDJE osnovni smisao našeg ovozemaljskog postojanja.
„Svijet ima toliko prekrasnih planina i livada, nevjerojatnih vidika i mirnih jezera. Ima toliko zelenih šuma, cvjetnih poljana i pješčanih plaža. Ima toliko zvijezda, izlaza i zalaza sunca svakog dana. No, ono što svijetu nedostaje su ljudi koji bi to cijenili i u tome uživali.“ (Michael Josephson).
Zato, ne budite više ti nedostajući ljudi koji će samo proći ovim OVDJE životom ne doživjevši sve ono što mu on ima za dati. Otvorite oči, gledajte i vidite sve ono što je pred vama. Raširite ruke i obuhvatite sve, sve što vam ovaj život donosi, prigrlite to snažno i učinite s time što vam je činiti. Prihvatite sve, baš sve što je u ovom trenutku pred vama, iz čistog srca i s vjerom da je tu s razlogom.
Tako živeći, ne samo da ćete na najljepši mogući način izraziti zahvalnost za dobivenu priliku da budete putnikom kroz ovaj OVDJE svijet, već ćete privući još ljepša čuda u svoj život. Jer štogod činite iskreno i iz srca, vraća vam se u još većoj mjeri blagoslova.
I ono najvažnije, kada dođe TAJ trenutak da vas vaš voz odveze od OVDJE, bit ćete mirni, potpuno mirni, znajući da ste sve što ste primili, primili iz srca i da ste sve što se dali, dali iz srca. A to se na kraju jedino računa. Primanje i davanje iz zahvalnog srca jedina je prava mjera svega.
Martina Setnik
