Kada živite s roditeljima, ako to nije dobro za vas, nećete se osjećati dobro. Ali nećete se osjećati dovoljno loše da shvatite što vam se događa. Bit će to više poput postupnog procesa vašeg smanjivanja. Ne shvaćate prave utjecaje negativnih učinaka koje obrasci obiteljskog sustava imaju na vas. A za to ima nekoliko razloga.
Prije nego što uđemo duboko u ovaj razgovor, mora se reći da postoji jako puno okolnosti koje se mogu pojaviti u različitim dijelovima svijeta ili u životu određene osobe zbog kojih odrasla osoba smatra da je njihova jedina opcija živjeti sa svojim roditeljima.
Postoje mnoge kulture diljem svijeta u kojima je život s roditeljima, bakama, djedovima i rođacima, nakon djetinjstva, standardna pa čak i očekivana, praksa. Također se mora reći da nisu svi roditelji isti. Iako je rijetkost, moguće je da roditelj prkosi uobičajenijoj i bolnijoj dinamici između njega i odrasle djece i tako pridonosi pozitivnom iskustvu suživota. Zbog toga se ne može reći da je život s roditeljima u odrasloj dobi uvijek loša ideja.
Ali uz sve to, život s roditeljima u odrasloj dobi može biti vrlo loša ideja što se tiče vašeg osobnog razvoja i vašeg zadovoljstva svojim životom, kao i njihovog. Mnogi ljudi koji su nastavili živjeti sa svojim roditeljima ili su se vratili kući, osjećaju se mali, ali zapravo ne razumiju zašto i ne shvaćaju težinu situacije.
U mladosti, vaše okruženje iz djetinjstva (uključujući vaše roditelje i način na koji su komunicirali s vama) služi kao kontrast. Oboje, i pozitivno i negativno. To je izvorno kontrastno iskustvo koje vas je navelo da oblikujete svoje želje i stoga počnete graditi put napretka i rasta u svom životu. Rasti znači nastaviti koračati u ono što je željeno kao rezultat željenih i neželjenih iskustava koje ste imali.
Na primjer, zamislimo da je način na koji ste bili odgajani u vama uzrokovao osjećaj da su vas roditelji imali kako biste ih mogli uzdržavati. Ovo iskustvo može u vama izazvati želju za slobodom i da živite svoj život slijedeći svoje strasti. To je dio vaše osobne ekspanzije. Ali mnogi roditelji se ne mijenjaju. Ostaju takvi kakvi jesu. To znači da mnogi roditelji neće djelovati kao saveznik na vašem putu rasta, osobito ako se to suprotstavlja njihovim potrebama. I tako, koristeći ovaj primjer, roditelji vam neće pružiti podršku da se osjećate slobodnima i da živite svoj život slijedeći svoje strasti.
Umjesto toga, zahtijevati će da živite za njih i nametnuti vam posljedice ako to ne učinite. To znači da je za većinu ljudi nastavak života s roditeljima (ili povratak roditeljima) korak unatrag, u suprotnom smjeru od smjera vaše ekspanzije. To je vratiti se u sam kontrast koji je već uzrokovao vašu ekspanziju, nadajući se da će se sada sam kontrast promijeniti kako biste se osjećali bolje, što najvjerojatnije neće.
Život s roditeljima često je korak u suprotnom smjeru od osobne ekspanzije. Također povećava jaz između mjesta gdje jeste i mjesta na kojem želite biti. A taj jaz je bolan.
Kada živite s roditeljima, ako to nije dobro za vas, nećete se osjećati dobro. Ali nećete se osjećati dovoljno loše da shvatite što vam se događa. Bit će to više poput postupnog procesa vašeg smanjivanja. Ne shvaćate prave utjecaje negativnih učinaka koje obrasci obiteljskog sustava imaju na vas. A za to ima nekoliko razloga. Jedan od razloga je taj da svaka osoba normalizira svoju okolinu.
Na primjer, teško emocionalno zlostavljanje u Indiji je normalni dio roditeljstva. I to je toliko normalno da indijsko dijete ne zna za ništa drugačije, kao što isto tako ne može razumjeti što mu roditelj zapravo radi. Umjesto toga, djeca to internaliziraju i krive sami sebe.
Ako se odrasla osoba koja je odrasla u normalnom kućanstvu u Indiji preseli svojoj majci ili preseli svoju majku sebi, emocionalno zlostavljanje može narušiti njihovo samopoštovanje i zdravlje. Ali to je toliko normalizirano da uopće ne shvaćaju što im se događa. Ili da su njihovo loše zdravlje i nisko samopouzdanje povezani sa načinom na koji njihova majka svakodnevno komunicira sa njima. Obiteljski sistemi imaju otpor prema promjenama. A nefunkcionalni obiteljski sustavi pružaju još veći otpor prema promjenama.
Život s roditeljima može čak i najsvjesnije ljude držati zarobljenima u određenoj dinamici i ulogama obiteljskog sustava i tako vas držati potpuno zarobljenima u disfunkcionalnim obrascima koje ste razvili kao posljedicu toga. U budističkoj zajednici postoji izreka: “Želiš vidjeti jesi li prosvijetljen? Posjeti svoju obitelj.”.
Svaka osoba, bilo da živi sa svojim roditeljima ili ih samo posjećuje, iskusi taj osjećaj vraćanja u istu ulogu koju ste igrali cijeli život i u iste obrasce odnosa u blizini svoje biološke obitelji. Na primjer, na praznicima otvoriš vrata roditeljske kuće i odjednom kao da opet imaš šest godina. Ti zapravo imaš 40 godina, ali ti i tvoja sestra se još uvijek natječete za očevu pozornost i odobravanje. Mamin popodnevni san čini da se osjećate kao da ne postojite.
Jedini način na koji si natjerao bilo koga od njih da te potvrdi bio je da budeš njihov mali suovisni pomagač. I eto te u kuhinji opet pereš suđe. Niti jedan od tvojih rođaka ti se cijeli dan nije obratio. A do kasno poslijepodne, razmišljaš o tome kako je tvoj trenutni partner uvijek fokusiran na druge stvari.
Zapravo, zašto si mislila da je u redu da on ide na golf umjesto da bude ovdje sa tobom? I upravo tako, uvjereni ste da je vaš život osuđen da bude beskrajni podsjetnik na to koliko ste nevažni. Pokušaj promjene vlastitih obrazaca tisuću je puta teži kada ih okolina u kojoj živite i ljudi oko vas jačaju. Život sa roditeljima često znači ponovno uklapanje u tu lijepu malu ulogu u vašem obiteljskom sistemu, bez obzira koliko je to štetno za vaš život. Vaši su roditelji odigrali značajnu ulogu u formiranju onih obrazaca koji vam ne odgovaraju.
Vrlo malo roditelja će pristati na promjene kako bi vam pomogli s tim štetnim obrascima. Oni će raditi protiv toga da se promijenite na bolje. Koristeći naš prethodni primjer, život s roditeljima ojačao bi njezinu suovisnu ulogu pomoćnice i kućnog otirača, onu koja trenutno uništava njezin ljubavni život. I zbog toga bi se osjećala nevažnom i koristila bi sve disfunkcionalne strategije koje je naučila, kako bi se s time nosila. Na primjer, možda će se ponovno baciti na alkohol.
Jedna stvar koju je ljudima jako teško prihvatiti je da čak ni najbolji roditelj nije sposoban odgojiti dijete bez neželjenih iskustava. Doživjeli ste traumu, što je problem bez rješenja, bez obzira na tko ste ili gdje su vaši roditelji bili u spektru funkcija ili disfunkcija. Ali kada ste bili dijete, velike su šanse da ste se osjećali nemoćnima promijeniti svoja neželjena iskustva. Kad god ne možemo promijeniti uzrok stresa, mi se s njime nosimo. To znači da ćete se vratit svim onim strašnim mehanizmima obrane, koji su vam možda spasili život u djetinjstvu, ali su vam uništili život i možda vam ga još uvijek uništavaju.
Jeste li koristili poricanje? Živeći s roditeljima, najvjerojatnije ćete se ponovno vratiti u poricanje. Jeste li koristili samoozljeđivanje? Najvjerojatnije ćete se ponovno vratiti u neki oblik samoozljeđivanja. Jeste li bili pasivno agresivni? Najvjerojatnije ćete ponovno postati pasivno agresivni. Jeste li puno spavali kako biste sve izbjegli? Najvjerojatnije ćete ponovno postati umorni i puno spavati. Jeste li se uvukli u ulogu surogat partnera svojoj majci ili ocu? Najvjerojatnije ćete ponovno postati njihov surogat partner.
A kada odrasli ljudi žive s roditeljima to uzrokuje da se njihovi obrambeni mehanizmi iz djetinjstva vrate na još gori način. Ljudi imaju tendenciju da se vrate u osjećaj i uvjerenje da, kao i u djetinjstvu, ne mogu promijeniti uvjete i stresore u svom životu. Ali problem je što oni više nisu dijete niti su u istoj situaciji. Sada bi to mogli promijeniti. Ali u blizini svojih roditelja ostaju nemoćni.
Jako disfunkcionalni roditelji mogu ući u vrlo štetne međuljudske obrasce zbog toga što ste se vi uselili k njima ili oni k vama. Na primjer, roditelj vam može ponuditi da se vratite kući, a onda kada to učinite, to iskoristi da vas natjera da učinite ono što on želi. Ili vam pusti da se vratite, ali vas nikada zbog toga ne prestaje sramiti. Ili se roditelj useli kod vas i očekuje da živite po njihovim pravilima.
Na primjer, majka se može useliti sa sinom i zahtijevati da preuzme njegovu spavaću sobu, da on održava kuću onako kako ona želi, da jede samo hranu koju mu ona skuha i da joj dopusti da mu pere rublje i pravi se žrtvom ako sin to odbije. Vraćajući ga na ovaj način u ulogu djeteta. Čineći to, ova majka djeluje kao snažna antagonistička sila sinovoj muškosti.
Život s roditeljima u odrasloj dobi može osobu spriječiti da odraste i kao antagonistička sila za stvari poput: vašeg sazrijevanja na mentalnoj, emocionalnoj i fizičkoj razini, izlaska iz zone udobnosti, doživljavanja novog i drugačijeg, preuzimanja odgovornosti, razvoja odgovornosti, posjedovanja slobodne volje, biti autentičan i donositi odluke koji su vama autentični postati autonoman, upoznati sebe, voditi svoj život, živjeti stvaran život, učiti iz pogrešaka, učiti životne vještine, planirati budućnost, razvijati financijsku inteligenciju, biti osnažen, stvarati život na koje možete biti ponosni, samouvjereni i razumni.
Živeći s roditeljima, možete postati žrtva plemena sjene (shadow tribe). Čovječanstvo je u procesu pokušaja evolucije iz plemena sjene u svjesno pleme. Reagiranje na bol plemena sjene je ono što nas je dovelo do evolucijskog koraka gdje više nemamo plemena nego nezdrava samačka obiteljska domaćinstva. No, na kraju ćemo pronaći mjesto gdje pleme biramo svjesno i bez štetnih aspekata kao posljedica našeg izbora. Da biste razumjeli pleme sjene, morate shvatiti da postoji svijetla i tamna strana svega, što uključuje i pleme.
Svijetla strana plemena su npr.: pripadnost, podrška, povezanost, mogućnost postizanja velikih stvari zahvaljujući timskom radu, sigurnost, više resursa itd. Tamna strana plemena (ili plemena sjene) su npr.: nemogućnost unošenja promjena za dobrobit (članova) grupe zbog tradicije. Pripadnost je uvjetovana privrženošću članova štetnim uvjerenjima ili praksama. Odbijanje da se priznaju najbolji interesi pojedinaca, samo najbolji interesi same grupe.
Nefunkcionalna struktura sustava i disfunkcionalna dinamika unutar te strukture. Disfunkcionalno vodstvo. Kontrola i manipulativna distribucija ( ili pristup ) resursima na temelju udovoljavanja. Disfunkcionalna komunikacija. Nema raznolikosti. Izbor koji ne odražava objektivnu istinu ili stvarnost itd. Kada postanemo žrtva plemena sjene, često progutamo sav otrov tog plemena u zamjenu za potrebe koje svijetla strana plemena zadovoljava umjesto nas. A to služi kao način negiranja ili opravdanja štetnih misli, riječi i djela.
Postoji mnogo načina da život s roditeljima bude štetan i za njih. Neki primjeri: Možete poslužiti kao antagonistička sila za ekspanziju vaših roditelja. Na primjer, možete upasti u ulogu koja omogućuje njihovo disfunkcionalno ponašanje i time ih sprječava da stvore život koji bi ih usrećio. Ili biste ih mogli retraumatizirati podsjećajući ih na njihovo iskustvo iz djetinjstva. Ili ih možete aktivno sprječavati da učine nešto što stvarno trebaju ili bi željeli učiniti. Mogli biste poslužiti kao antagonistička sila njihovom zadovoljstvu životom. Mogli biste na njih staviti tone pritiska (emocionalne ili financijske). Mogli biste upasti u nefunkcionalne i uvredljive obrasce prema njima.
Iskustvo višegeneracijskih kućanstava sadrži obje strane stvarnosti u sebi… Pozitivne i negativne. Prednosti i nedostatke. Važno je toga biti svjestan. U jednoj situaciji, osoba može napredovati provodeći vrijeme sa svojim roditeljima ili čak živeći s njima. U drugoj situaciji, život s roditeljima može biti razlog da osoba ne uspije napredovati.
U tom slučaju, važno je znati zašto. Ako osjećate da ste jedan od onih osoba na koju život sa roditeljima utječe negativno, sjetite se da bi vašem zdravlju, rastu, ekspanziji i zadovoljstvu životom najviše pomogao život odvojen roditelja. A u nekim slučajevima, sposobnost vlastitog napretka ovisi baš o tome.
AUTOR: Teal Swan
https://tealswan.com/resources/articles/livingwparents/
Prevela i prilagodila Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com
facebook.com/AngelicaHorvatic
Angelica Horvatić je praktičarka iscjeljivanja trauma, iscjeljenja unutarnjeg djeteta, savjetnica za partnerske odnose, praktičarka rada sa sjenom, hipnoterapeut i coach. Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 20+ godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i onda Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice.
Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.
Angelica organizira i vodi retreat u prirodi, u Istri 01.06.- 07.06.2023.:
Predivna umjetnost mekoće – ženski retreat, Istra
