Slična priča je već odavno zapisana u vedskim spisima. Prema Vedama svemir je živo biće. On se sastoji od neživih elemenata poput našeg tijela, ali oživi kad ju pokrene atma – duša.
Prema znanstvenom radu objavljenom u časopisu Nature’s Scientific Report, svemir se razvija na isti način kao neki ogroman mozak – s električnim pražnjenjima između moždanih stanica predstavljenih u obliku galaksija koje se šire.
Rezultati računalne simulacije pretpostavljaju da je ‘dinamika prirodnog rasta’, odnosno način na koji se sistemi razvijaju, ista za različite vrste mreža bilo da je to internet, ljudski mozak ili svemir kao cjelina.
Koautor te studije, Dmitri Krioukov sa Sveučilišta u San Diegu, rekao je da , iako takvi sistemi sad izgledaju jako različito, oni su se razvili na jako slične načine. Rezultat toga je da se svemir zaista razvija poput mozga. Ova studija postavlja ozbiljna pitanja o tome kako svemir funkcionira, nastavlja Krioukov.
– Za fizičara to je jedan neposredni signal da nešto nedostaje u razumijevanju procesa u prirodi, rekao je Krioukov.
Njihova simulacija napravljena je kroz model svemira u samim počecima, ubrzo nakon velikog praska i proučavala je kako su se kvantne jedinice prostora-vremena koje su manje od subatomskih čestica, umrežavale između sebe dok je svemir rastao.
Otkrili su da je ta simulacija identična procesima koji se odvijaju u drugim mrežama. Neke veze među sličnim dijelovima rezultirale su ograničenim rastom, dok su druge djelovale poput željezničkih čvorišta od kojih se moglo ići prema mnoštvu mogućnosti za različita spajanja.
Na primjer, neke veze su ograničene i slične, poput slučaja kada neka osoba koja voli sportove posjećuje puno sportskih web stranica – a neke su važne i spajaju se s mnogim drugim dijelovima mreže, poput internet pretraživača Google i Yahoo.
Slična priča je već odavno zapisana u vedskim spisima. Prema Vedama svemir je živo biće. On se sastoji od neživih elemenata poput našeg tijela, ali oživi kad ju pokrene atma – duša. Na taj način, svemir se rađa, stari i umire. Nakon toga se ponovo rađa… Svaki univerzum ima svoju Nad-dušu, Paramatmu, kao što i u srcu svih ostalih živih bića postoji Nad-duša.
Zanimljivo je i napomenuti da je cijelo materijalno postojanje zapravo određena vrsta mašte ili sna. Opisano je kako transcendentalno biće, ekspanzija Boga, Maha-Višnu leži na vodi uzročnosti koja odvaja materijalni od duhovnog svijeta.
Tijekom svog meditativnog sna (yoga nidra), dok izdiše on stvara materijalne univerzume, a kad udiše oni se vraćaju u Njega.
